UVODNA RIJEČ

Zemlja promatrača

Piše: Jasna A. Petrović

     Već godinama Sindikat umirovljenika Hrvatske ad­ministrira tematsku Facebook stranicu Pokret protiv siromaštva starijih osoba. Tamo dnevno „razgovara­mo" sa stotinama umirovljenika o različitim temama ve­zanima uz starije osobe. Tisuće komentara tjedno u vezi zanemarivanja starih, domova umirovljenika, prijevarama s ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju...

     Svi oni prolaze mukotrpni put od informacije, preko osvješćivanja, do uloge promatrača. Isprva, pričaju poput lutaka koje naši unutarnji valovi i vanjska zbivanja vrte u svojim filmovima u kojima ne osjećamo sebe i ne živimo iz sebe. Tako smo toliko poistovjećeni s onim što se doga­đa unutar i oko nas, da gubimo svaki tračak i iskru onoga tko mi uistinu jesmo, istovremeno misleći da smo ono što iskušavamo u i oko sebe. U tom virtualnom svijetu teško je prepoznati moć promatrača, ulogu svjedoka svoga vre­mena te katapultirati sebe iz svojevrsne hipnoze koja nas je kolektivno obuzela i postati promatrači koji imaju od­mak od samih sebe.

     Eto primjera s nacionalnom naknadom za starije od 65 godina. Nezgrapna politička odluka nazvati to u po­četku nacionalnom mirovinom, donijela je brojne šumo­ve u eteru. Ako je mirovina, onda kako mirovinu mogu dobiti oni koji nisu radili i plaćali doprinose. Ako je miro­vina, onda ide iz mirovinskog fonda, onda je to krađa u ime neradnika. U toj priči soli dodaje i jedina parlamen­tarna umirovljenička stranka koja tvrdi kako treba uvesti imovinski cenzus, jer će u protivnome baš tih 800 kuna po siromahu, uglavnom ženi, dobiti bogataši s vilama i bazenima.

     I gle, kad im kažete da to nije mirovina, već socijalna potpora kakva postoji u više od stotinu zemalja u svije­tu, da ide iz državnog budžeta, a ne iz mirovinskog fonda, onda kažu da lažete i pogodujete vladajućima. Kao da su zaboravili od vlastitog siromaštva i poniženosti prepozna­ti još veće siromahe. Kao da ih obuzima opsesija i jal vlasti­tom nemoći. Ne postavljaju pitanje iz rakursa promatrača: nije problem što će netko potrebit dobiti pomoć koja mu može omogućiti da barem plaća struju, već je problem što oni sami imaju mizerne mirovine. Tako stvarnost pli­va u očaju samopercepcije vlastite bijede pa pogubljeni u mislima i emocijama, robotiziramo svoje reakcije, koje nas mahom drže u zoni destruktivnog raspoloženja i ma­lodušnosti. Tako sve postaje negativno i zlonamjerno, nepravedno i zamućeno, dok nezadovoljstvo buja do raz­mjera gubitka konstruktivne stvarnosti.

     Među hipnotiziranosti očajem većina komentira kako su za svoje sitne mirovine radili „bez veze", a, primjerice, Slavonac Dragan Džoić kaže: „Ma to je samo za uhljebe. Opet će dobit oni što imaju i previše, a stvarni ljudi koji ne­maju neće ni dobiti." I onda se na stotinu njih pojavi rari- tetni komentar Riječanke Nevenke Licul koja kratko kaže: „Groznih li komentara. Nije problem 800 kn za siromahe, već visina penzije. Pa tako napišite." Tko je to dotakao dno, a tko je učinio promatrački odmak i prepoznao problem? Tko je shvatio da dati siromašnima, ne znači oduzeti oni­ma malo manje siromašnima? Tko je prepoznao da ma­njak promatračkog rakursa rađa jal i još veći očaj i fikciju opće izloženosti ugrozi?

     Zaustavite se i recite možete li promijeniti lošu stvar­nost ako ju gledate samo crnim bojama. Neće li se i željela stvarnost pokazati kao crna i zamračena, a vi ćete izgubiti potencijal za utjecaj na promjene. Razmislite.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

Aktualno:  STEČAJ POTROŠAČA

Oprezno do osobnog bankrota

     Osobni bankrot nije "čarobni štapić" več mukotrpan petogodišnji postupak kada netko treći određuje pravila svakodnevnog života

Hrvatska je prepuna dužnika kojima je, više nego bilo što drugo, potreban novi početak, a jedan od načina na koji do njega mogu doći jest proglašenje osobnog bankrota. Prilika za novi start dobro zvuči, no u tom slučaju država postaje novi gospodar...

     Početkom ove godine na snagu je stupio Zakon o stečaju potro­šača, poznat i kao „zakon o osobnom bankrotu“. Potrošački stečaj ili osobni bankrot zamišljen je kao krajnja mjera kojoj prethodi nekoliko koraka, može ga pokrenuti samo potrošač, a namijenjen je fizičkoj osobi koja nije u mogućnosti ispuniti svoje dospjele novča­ne obveze. Smatra se da je taj uvjet ispunjen ako najmanje 90 dana uzastopno ne može ispuniti jednu ili više dospjelih novčanih obveza u ukupnom iznosu većem od 30.000 kuna.

     Međutim, od više od 330.00 blokiranih građana, do sada se pri­javilo za osobni bankrot tek oko 540 osoba, a potencijalnih kandi­data ima do 200 tisuća. Većina neće odlučiti ići na takvo rješenje, jer, kao i sama Udruga Blokirani, drže da je riječ o lošem zakonu koji ponižava osiromašene dužnike

     Računi gospođi Sonji iz Zagreba neumoljivo stižu dok njezin dug rapidno raste. Trenutno je dosegnuo 300 tisuća kuna - prije 19 godina propala joj je trgovina, ostala je bez posla, a mirovina joj je sada mala. “Drugo ništa nemam, a dugova imam dok god sam živa”, kaže i naglašava kako institut osobnog bankrota vidi kao dobru priliku.   “Ne želim da moja djeca ispaštaju poslije moje smrti, da oni to poslije moraju nadoknađivati”, kaže Sonja.

     Cilj je poštenog potrošača osloboditi od obveza koje preostanu nakon unovčenja njegove imovine i raspodjele prikupljenih sredsta­va vjerovnicima. Poštenje potrošača utvrđuje sud, uzimajući u obzir njegovo ponašanje prije podnošenja prijedloga za otvaranje steča­ja, tijekom sudskoga postupka i razdoblja provjere ponašanja.

Prvi korak - izvansudski postupak

     Potrošač podnosi zahtjev za provedbom izvansudskog postupka pred nadležnim tijelom, savjetovalištem (jedinica FINE ili druge fizič­ke i pravne osobe koja je dobila dozvolu za obavljanje poslova sav­jetovališta). Posrednik u savjetovalištu je dužan posvetiti osobitu pažnju zaštiti potrošača kao slabije strane da se osigura poštivanje njegovog osobnog obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti.

     Tijek postupka je sljedeći. Potrošač podnosi zahtjev, dostavlja popis imovine i obveza te uplaćuje predujam za troškove postupka u iznosu od 300 kuna. Ako nije u mogućnosti podmiriti troškove postupka, podnosi zahtjev za njihovo oslobođenje nadležnom ure­du prema odredbama Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći.

     Uz stručnu pomoć posrednika sastavlja i podnosi plan ispunje­nja obveza. Savjetovalište objavljuje poziv za sudjelovanje kojim se pozivaju vjerovnici na sastanak s potrošačem. Ako vjerovnici prih­vate plan ispunjenja obveza, sklapa se izvansudski sporazum, koji ima učinak izvansudske nagodbe i predstavlja ovršnu ispravu samo prema vjerovnicima koji su ga sklopili. Ako vjerovnici ne prihvate plan ispunjenja obveza, savjetovalište izdaje potvrdu da izvansudski postupak nije uspio.

Drugi korak - sudski postupak

     Kao sljedeći korak, potrošač podnosi prijedlog za otvaranje pos­tupka stečaja u roku od 3 mjeseca od dana izdavanja potvrde sav­jetovališta, nadležnom tijelu, općinskom sudu prema prebivalištu potrošača.

     Potrošač zatim podnosi prijedlog, dostavlja popis imovine i obveza, plan ispunjenja obveza, potvrdu savjetovališta da izvan­sudski postupak nije uspio i uplaćuje predujam za troškove postup­ka u iznosu od 1.000 kuna. Ako potrošač nije u mogućnosti podmi­riti troškove postupka, podnosi zahtjev za njihovo oslobođenje nadležnom uredu prema odredbama Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći. Sud objavljuje poziv za pripremno ročište, koje se održava radi razmatranja plana ispunjenja obveza. Ako plan ispunjenja obveza bude prihvaćen, postupak se obustavlja, a plan ima učinak sudske nagodbe prema svim vjerovnicima. Ako pak plan ispunjenja obveza ne bude prihvaćen, a potrošač ima imovinu, otvara se pos­tupak stečaja, imenuje povjerenik, zakazuje ispitno i izvještajno ročište, unovčuje se stečajna masa i nakon unovčenja određuje razdoblje provjere ponašanja.

     No, osobni bankrot nije “čarobni štapić” već mukotrpan petogo­dišnji postupak kada netko treći određuje pravila svakodnevnog života. Oni koji se odluče na takav radikalni potez dobit će “osob­nog stečajnog upravitelja”, kojem će morati predati ključeve stana, automobila, pa i mobitela, za što će im država dati onoliko novca koliko im je potrebno da prežive mjesec. O kojem iznosu se radi, određuje sud.

Promijeniti Ovršni zakon!

     Povjerenik će odrediti primjerene životne troškove ako dužnik ima stan, jer ne smije doći u situaciju da ne plaća troškove stana, ne smije ući u ovrhu, živjet će najskromnije, mora plaćati sve komu­nalije i troškove i ne smije doći pod ovrhu. Hoće li imati prava na internet određuje sud, koji određuje i što se smatra luksuzom. Onaj tko je u stečaju ne može imati skupi mobitel iPhone, ali jeftini, obič­ni može imati. Ako dužnik ima obitelj, gledaju se prihodi domaćin­stva i ovisno o tim prihodima, prema ovršnom zakonu se određuje da se može ovršiti trećina tih prihoda. Dužniku ostaje dvije trećine prihoda.

     Stečaj ne može trajati dulje od pet godina. U tom se razdoblju dugovi potrošača pokušavaju namiriti prodajom njegove imovine, a nakon pet godina preostali dug mu se briše. Dakle, ako potrošač ima jedini stan isti se neće prodati odmah već će se čekati 5 godina i onda prodati ako se isti ne uspije otplatiti.

     “Dužnika, najčešće nezaposlenog građanina ili umirovljenika se nastavlja na najgori mogući način ponižavati. U ovom zakonu je dobro samo to što stečajni postupak može pokrenuti samo dužnik, a ne i vjerovnik. Puno je nepoznanica.   Hrvatska nema institut sav­jetovališta, nema posrednike, ne zna se koliki je minimalan iznos koji će dužniku biti ostavljen za život”, govori glavni tajnik udruge Blokirani Mario Strinavić. Pravo rješenje vidi u izmjeni ovršnog zakona.

     Kao zaključak se nameće da je osobni bankrot rješenje za one koji ništa nemaju ili ne mogu otplaćivati stambeni kredit, jer pet godina koliko traje taj postupak, sigurno ostaju u tom stanu. I to bi bilo sve. Moramo imati na umu kako nitko ne ide u bankrot zato što je lud, već zato što nema novaca. (Mirjana Pavačić-Penđer)