UVODNA RIJEČ

Povratak u doba nestašica

Piše: Igor Knežević

     Svi umirovljenici još se sjećaju vremena socijalizma kada su zbog nestašice goriva jedan dan smjeli voziti samo automobile s parnim, a drugi dan s neparnim brojem tablica. Ili kad u trgovinama nije bilo banana, toalet papira i mnogih drugih proizvoda, što je često bila posljedica zamrzavanja cijena. Takav slučaj je danas u Kini, gdje su unatoč visokom rastu cijene ugljena, komunističke vlasti odlučile to­talno zamrznuti cijene struje za građane, te je posljedično došlo do nestašice i redukcija struje u dvije trećine kineskih provincija.

     Čeka li i nas scenarij tapkanja u mraku i paljenja svijeća ili hodanja po kući s dekama preko leđa jer nam ne radi grijanje? Možda se neki sjećaju i kad su kao djeca satima s roditeljima igrali,,gore-dolje", kako bi se ugrijali. Ovakav kineski scenarij vrlo vjerojatno nećemo doživjeti. Ali posljedice povećanja cijena za one najugroženije - umirovljenike, bit će slične. HEP naime predlaže povećanje cijene struje za 58 posto, a opskrbljivači plinom najavljuju da će od 1. travnja podići cijene od 59 do 86 posto, iako Vlada za sada uporno odbija tako visoke postotke rasta. Mnoge će taj cjenovni udar dodatno osiromašiti, zbog čega se od vlasti očekuje da mjerama ublaži najavljujuća poskupljenja struje i plina i njihove posljedice.

      Cijene većine proizvoda, pa tako i hrane na koju umirovljenici troše najveći dio svog budžeta, su i ovako zbog poskupljenja energenata u svijetu otišle jako gore, a poskupljenjem računa za struju i plin samo se stavlja „točka na i". Većina umirovljenika neće se moći ni grijati ni hladiti, ali ni hraniti. Usklađivanje mirovina ne prati dovoljno ni rast cijena, niti rast plaća, pa nam samo ostaje nada da će Vlada pronaći mehanizme kojima će ograničiti ovaj rast cijena.

     Ministar gospodarstva najavljuje smanjivanje PDV-a na energente kao jednu od mjera za spas. Eto, gle čuda, sada se PDV može smanjivati kad su svi ugroženi, a kad 700 tisuća umirovljenika živi godinama ispod linije siromaštva od 2.927 kuna, to nije razlog da im se umanje računi ili povećaju mirovine. Iako su najbrojnija dobna skupina, starije osobe nisu toliko zanimljive vladajućima, što su, ruku na srce, i sami dijelom krivi, jer se unatoč velikom glasačkom potencijalu, nikad nisu uspjeli ujediniti za vlastitu dobrobit. Dakako, to ne amnestira ni Vladu.

     Nerealno je očekivati da će Vlada uspjeti značajnije spriječiti rast svih cijena, tako da će se umirovljenici i ostali siromasi morati poslužiti starim dobrim trikovima - vlastita redukcija struje i zavrtanje ventila na radijatorima, posjećivanje susjeda koji imaju upaljeno grijanje, vožnja u krug u sredstvima javnog prijevoza, hodanje po trgovinama i šoping centrima, dakako samo razgledavajući i grijući se, jer nemaju novca za kupnju.

      „Ponekad mislimo kako siromaštvo znači samo biti gladan, gol i beskućnik. Najveće siromaštvo je kad si nepoželjan, nevoljen i nikog nije briga za tebe", mudra je misao Majke Tereze, koja se nažalost često ocrtava u našem društvu, jer su mnogi umirovljenici i starije osobe ostavljeni na milost i nemilost moderne otuđenosti čovjeka, kada često ni prvog susjeda nije briga kako ti je, a kamoli državu. Ne čudi stoga što su mnogi umirovljenici primorani dodatno raditi, bilo na crno ili ne, kopati po kontejnerima tražeći boce. Ne čudi ni činjenica da oko 40 posto svih samoubojstava u Hrvatskoj počine osobe starije od 65 godina. Njih, očito, nije za to briga...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Kampanja:  Pučka pravobraniteljica: Ispitali smo slučaj Karlobag

 

     Sindikat umirovljenika Hrvatske je 17. lipnja 2016. godine primio dopis od zamjenice Pučke pravobraniteljice Lidije Lukine Kezić u vezi eks­tremnog slučaja zlouporabe ugovora o doživotnom uzdržavanju koji se dogo­dio Branku Pilipiću iz Karlobaga, a na koji je SUH ranije upozorio Pučku pravobraniteljicu Loru Vidović.

Podsjetimo, riječ je o umirovljeniku iz Karlobaga koji nije imao potomaka, ali je ga je njegov nećak u Njemačkoj financijski nastavio potpomagati nakon smrti svoga oca. Kada je čovjek zavr­šio u bolnici, zbog moždanog udara, nećak je prihvatio njegovo odbijanje kako ne želi ići u dom i pronašao obrt sa sjevera Hrvatske. S njegovateljicom je dogovorena plaća za njene usluge kao i svota za troškove domaćinstva i prehrane.

     Utvrdilo se da je čovjeka, koji je u međuvremenu slomio zdjelicu i oslabio 20 kilograma, njegovateljica odvela do javnog bilježnika u Gospiću gdje se je on na dokument o doživotnom uzdrža­vanju potpisao palcem, iako je pismen. SUH je alarmirao razne institucije, poli­ciju i Ministarstvo socijalne politike. Došao je nećak, čovjeka je smješten u bolnicu, privremeno mu je spašen život i podnesene su prijave. Nažalost, u međuvremenu je umro, a ugovor o doživotnom uzdržavanju ostao je na snazi.

     U dopisu iz Ureda pučke pravobraniteljice stoji kako su zatražili od Ministarstva socijalne politike i mla­dih da provedu izvanredni nadzor i poduzmu odgovarajuće hitne mjere. Ministarstvo ih je obavijestilo da su proveli izvanredni upravni i stručni nadzor u Centru za socijalnu skrb Gospić i utvrdili da je Centar propus­tio pravovremeno postupiti radi zašti­te interesa korisnika. U Izvješću o provedenom nadzoru stoji da tijekom očevida socijalni radnik nije sagledao cjelokupnu zdravstvenu, socijalnu, obiteljsku i inu situaciju korisnika kako bi se moglo zaključiti o potrebi i najprikladnijem obliku pomoći, već je samo uzeta izjava korisnika da ne želi smještaj u dom i da je zadovoljan s uslugama njegovateljice. Navode da je osim izjave korisnika trebalo priku­piti podatke i od liječnica, rođaka i susjeda, te na temelju svega toga odlučiti o najprimjerenijem načinu zbrinjavanja korisnika.

     U dopisu se dalje nastavlja kako je Centar reagirao tek nakon prijave SUH-a i susjeda, i to samo radi ime­novanja posebnog skrbnika i osigura­vanja smještaja u odgovarajuću usta­novu. No, zanemarena je činjenica sklopljenog ugovora o doživotnom uzdržavanju, niti je provjerena njego­va istinitost, odnosno posebnom skrb­niku nije dana ovlast da pokrene sud­ski postupak radi raskida tog ugovo­ra. Na kraju je navedeno da je u budućim postupanjima Centra potreb­no uvažiti primjedbe iz ovog Izvješća i postupke provoditi sukladno pravili­ma struke.

     U dopisu podsjećaju da je Pučka pravobraniteljica ovaj slučaj opisala u Godišnjem izvješću za 2015. u kojem je zatražila zabranu sklapanje ugovo­ra o doživotnom/dosmrtnom uzdrža­vanju između starijih i nemoćnih s pružateljima socijalnih usluga, člano­vima njihovih obitelji te s osobama koje kod njih rade - stoji u   Izvješću, u kojem se potom navode preporuke za Ministarstvo socijalne politike i mla­dih - da uvede nadzor provedbe ugo­vora o doživotnom/dosmrtnom uzdrž­avanju, nadalje organizira edukacije stručnjaka te ciljana savjetovanja o njihovim štetnim posljedicama.

     Uz to, od Ministarstva se traži da dopuni Zakon o socijalnoj skrbi odred­bom kojom će se zabraniti sklapanje ugovora o dosmrtnom/doživotnom uzdržavanju svim pružateljima socijal­nih usluga i članovima njihovih obitelji te osobama koje kod njih rade.

     Na kraju dopisa iz Ureda pučke pravobraniteljice obavještavaju kako su obavili radni sastanak s predstavnicima Ministarstva socijalne politike i mladih, a jedna od tema bila je i provođenje upravnih i inspekcijskih nadzora i izri­canje mjera. Korisna inicijativa na poti­caj SUH-a, no bezuspješna u konkret­nom slučaju.

 

 

 

     U dopisu iz Ureda pučke pravobraniteljice stoji kako su zatražili od Ministarstva socijalne politike i mla­dih da provedu izvanredni nadzor i poduzmu odgovarajuće hitne mjere. Ministarstvo ih je obavijestilo da su proveli izvanredni upravni i stručni nadzor u Centru za socijalnu skrb Gospić i utvrdili da je Centar propus­tio pravovremeno postupiti radi zašti­te interesa korisnika. U Izvješću o provedenom nadzoru stoji da tijekom očevida socijalni radnik nije sagledao cjelokupnu zdravstvenu, socijalnu, obiteljsku i inu situaciju korisnika kako bi se moglo zaključiti o potrebi i najprikladnijem obliku pomoći, već je samo uzeta izjava korisnika da ne želi smještaj u dom i da je zadovoljan s uslugama njegovateljice. Navode da je osim izjave korisnika trebalo priku­piti podatke i od liječnica, rođaka i susjeda, te na temelju svega toga odlučiti o najprimjerenijem načinu zbrinjavanja korisnika.

     U dopisu se dalje nastavlja kako je Centar reagirao tek nakon prijave SUH-a i susjeda, i to samo radi ime­novanja posebnog skrbnika i osigura­vanja smještaja u odgovarajuću usta­novu. No, zanemarena je činjenica sklopljenog ugovora o doživotnom uzdržavanju, niti je provjerena njego­va istinitost, odnosno posebnom skrb­niku nije dana ovlast da pokrene sud­ski postupak radi raskida tog ugovo­ra. Na kraju je navedeno da je u budućim postupanjima Centra potreb­no uvažiti primjedbe iz ovog Izvješća i postupke provoditi sukladno pravili­ma struke.

     U dopisu podsjećaju da je Pučka pravobraniteljica ovaj slučaj opisala u Godišnjem izvješću za 2015. u kojem je zatražila zabranu sklapanje ugovo­ra o doživotnom/dosmrtnom uzdrža­vanju između starijih i nemoćnih s pružateljima socijalnih usluga, člano­vima njihovih obitelji te s osobama koje kod njih rade - stoji u   Izvješću, u kojem se potom navode preporuke za Ministarstvo socijalne politike i mla­dih - da uvede nadzor provedbe ugo­vora o doživotnom/dosmrtnom uzdrž­avanju, nadalje organizira edukacije stručnjaka te ciljana savjetovanja o njihovim štetnim posljedicama.

     Uz to, od Ministarstva se traži da dopuni Zakon o socijalnoj skrbi odred­bom kojom će se zabraniti sklapanje ugovora o dosmrtnom/doživotnom uzdržavanju svim pružateljima socijal­nih usluga i članovima njihovih obitelji te osobama koje kod njih rade.

     Na kraju dopisa iz Ureda pučke pravobraniteljice obavještavaju kako su obavili radni sastanak s predstavnicima Ministarstva socijalne politike i mladih, a jedna od tema bila je i provođenje upravnih i inspekcijskih nadzora i izri­canje mjera. Korisna inicijativa na poti­caj SUH-a, no bezuspješna u konkret­nom slučaju.