UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

Kampanja:  OKRUGLI STOL: SOCIJALNA INOVACIJA U ZAŠTITI PRAVA STARIJIH

Potrebno ugovoriti ugovore o dosmrtnom uzdržavanju

 

     Okrugli stol „Socijalna inovacija u zaštiti prava osoba starije životne dobi”, koji je održan 13. lipnja 2016. na Tribinama Grada Zagreba u organizaciji Gradskog ure­da za socijalnu zaštitu i osobe s inva­liditetom, okupio je stručnjake iz razli­čitih područja. Moderatorica je bila Romana Galić, zamjenica pročelnice Gradskog ureda za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom.

U Centrima nema savjetovanja

     U izlaganju na temu „Ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju kao prednostima i rizicima za dosto­janstven život osoba treće životne dobi”, Božena Horvat-Alajbegović je nedostatak strukturirane mreže podrš­ke i pravne pomoći navela kao prvi problem, uz porast rizika od zloupora- ba i manipulacija u vrijeme krize, te naglasila kako centri trebaju doprinosi­ti poboljšanju položaja i pravne sigur­nosti starijih, jer su među prvih mjesti­ma na kojima stariji traže savjet i infor­maciju.

     Govoreći o iskustvima centara, istaknula je kako je dosad bilo samo jedan posto savjetovanja o skloplje­nim ugovorima, te navela da im se građani obraćaju kada su već nastu­pile štetne pravne posljedice. Stručnjaci centara primijetili su razne probleme poput pritisaka iz okoline da se potpiše nepovoljan ugovor, neinformiranosti o posljedicama dosmrtnog i doživotnog uzdržavanja i smanjene sposobnosti procjene vlas­tite dobrobiti (demencija, alkoholi­zam), rekla je Horvat-Alajbegović i dodala kako je važno unaprijediti međuresornu suradnju nadležnih institucija i udruga civilnog društva, te omogućiti dostupnost svim vrstama informacija.

     Govoreći o zlouporabama raspola­ganja imovinom i osobnim pravima, Pavao Čota, govorio je o rizičnim sta­njima, najčešćim slučajevima manipu­lacija i nedostacima prilikom sklapanja ugovora o uzdržavanju, kao i o mogu­ćim situacijama nakon sklapanja, raz­lozima za izmjenu sadržaja ili raskid ugovora i posebnim slučajevima kao što je oporuka ili sklapanje braka. Zak­ljučio je kako centri trebaju pomagati starijim osobama prilikom sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju, a da dosmrtni ugovor ne preporučuju nikome.

Što starijima nudi Grad Zagreb?

     Gojko Bežovan je, začudno, promo­virao pod egidom pokretanja socijalne inovacije sustavnije sklapanje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju” s Gradom Zagrebom. Istaknuo je kako su u EU dokumentima starije osobe prepoznate kao ranjive skupine koje su sve izlože- nije novim socijalnim rizicima, kao što su smanjeni kapaciteti za skrb unutar obitelji, te smanjena učinkovitost i pri­kladnost socijalnih institucija. Na ove rastuće socijalne rizike odgovara se socijalnim inovacijama, rekao je Bežo­van i objasnio hrvatski okvir problema prema njegovu kutu motrišta.

      „Raste populacija starih koji ne mogu računati na dostupne i priuštive usluge da bi što duže ostali u vlastitom domu, a i obitelji nemaju dovoljno mogućnosti. Sve je veći broj ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržava­nju, a neke osobe sklope i na desetine takvih ugovora” - rekao je Bežovan i dodao kako je mnogo primjera zlopo­rabe ugovora o dosmrtnom uzdržava­nju.

     Govoreći o tome „Što bi mogao ponuditi grad Zagreb?”, napomenuo je da bi trebalo ponuditi ugovore o dos­mrtnom uzdržavanju kao socijalnu ino­vaciju u zamjenu za odgovarajuću uslugu uz tehničku pomoć Zaklade „Zajednički put”.

     Osvrćući se na obilježja i učinke socijalne inovacije dosmrtnog uzdrža­vanja, rekao je kako primatelji uzdrž­avanja postaju aktivni dionici i suproizvođači usluga čiji su   korisnici, te da ovaj program kao socijalna inovacija nedvojbeno ima obilježja socijalnog poduzetništva.

     Ines Vrban je u svom predavanju „Iskustva Zaklade” naglasila kako slična praktična iskustva, o kojima je govorio prof. Bežovan, već sada ima Zaklada „Zajednički put”, iako samo s ugovorima o doživotnom uzdržava­nju. Napomenula je kako je zajedni­ca stambenih jedinica socijalno-inovativni model stanovanja, namije­njen starijim osobama koje žele zadržati samostalan način života i nakon 65. godine, a osmišljena je kao novi dom za aktivne umirovljeni­ke koji žele živjeti među svojim vrš­njacima. Ima četiri apartmana uz dostupnost dodatnih i dopunskih usluga, temeljem ugovora, vlasništ­vo je Grada Zagreba, a u slučaju promjene zdravstvenog stanja osi­guran je adekvatni smještaj. No, iako je puno zainteresiranih, za sada nema dovoljno dostupnih kapaciteta, izvijestila je Vrban.

Sve se više javljaju prevareni

     Biserka Budigam, prof. psihologi­je, govoreći na temu iskustava umi­rovljenika korisnika uzdržavanja, predstavila je višegodišnju kampanju Sindikata umirovljenika  Hrvatske (SUH) protiv ekonomske zloporabe starijih, u okviru koje posebno važnu ulogu imaju Pravno savjetovalište koje djeluje više od 20 godina, te psi­hološko savjetovalište prisutno 15 godina.

     „U posljednjih pet godina počele su se sve više javljati brojne preva­rene i zlostavljane starije osobe. Prijevare su se uglavnom odnosile na materijalno osiromašenje ljudi zbog potpisivanja ugovora o dosmrt­nom uzdržavanju, ali i zbog mnogih drugih nepovoljnih ugovora” - istak­nula je Budigam i dodala kako je u borbi za prava starijih osoba SUH podnio prijedlog Ministarstvu pravo­suđa da se ukine sporni institut ugo­vora o dosmrtnom uzdržavanju, ali je to odbijeno. U cilju informiranja šire javnosti snimili su i 10-minutni video s pričama prevarenih i s komentarima stručnjaka te štampali letak „Zaustavimo zlostavljanje sta­rijih”.

     „Neke od ugovaratelja uzdržava­nja koje su grubo kršile prava starijih prijavili smo pučkoj pravobraniteljici i podnijeli prijave tužiteljstvu” - istak­nula je Budigam i za kraj dodala kako SUH čeka nove izbore i vladu kako bi opet krenuo s inicijativama.