UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

TRIBINE SUH-a: Kako sastaviti oporuku

     Podružnica SUH-a Trešnjevka Sjever iz Zagreba u suradnji s Pravnim savjetovalištem SUH-a održala je 8. lipnja tribinu „Kako sastaviti oporuku11 s osvrtom na ugovore obveznog prava vezane uz uzdržavanje. Predavanje je održao  Milan Tomičić, dipl. iur., a otvori­la ga je predsjednica podružnice Vesna Bečić.

     Milan Tomičić je upoznao nazočne kako postoje tri vrste oporuka: privatna, javna i oporuka u izvanrednim okolnostima. Uz informaciju o zakonskom nasljeđivanju za slučaj da ne postoji oporuka, Tomičić je naglasak stavio i na četiri zakonska nasljedna reda. Upozorio je da privatnu oporuku nije potrebno ovjeravati kod javnog bilježnika, već je jednostavnim i preciznim rečenicama potrebno izraziti svoju posljednju volju u vezi raspolaganja imovinom. Preporučio je da se na oporuku obavezno stave mjesto i datum sastavljanja.

     U daljnjem izlaganju upozorio je na brojne opasnosti koje skriva ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, a pogotovo na činjenicu da se tim ugovorom vlasništvo uzdržavanoga odmah prenosi na davatelja uzdržavanja. Kod ugovora o darovanju, posebice kod nekretnina veće vrijednosti, preporučio je da se prijenos vlasništva izvrši nakon smrti darovatelja.

     Tomičić je na kraju pozvao zainteresirane da se za slučaj potrebe osobno obrate Pravnom savjetovalištu SUH-a na adresi Radnički dom, Trg kralja Petra Krešimira IV broj 2 ili na telefonski broj 01/4615 797.

     Nakon Zagreba, ista tribina i jednako tako uspješna održana je u suradnji s podružnicama SUH-a Rijeka i Zadar. Milan Tomičić je 14. lipnja održao predavanje u Rijeci u Domu sindikata Franjo Belulović, a potom 28. lipnja u Domu sindikata u Zadru. I tamošnji umirovljeni­ci su pozvani da dođu, nauče i zaštite se od grabeža vlastite imovi­ne. Ulaz na sve tri tribine bio je slobodan za sve zainteresirane, a odazvalo se gotovo 100 umirovljenika. Zahvaljujemo se našem prav­niku koji je na svima razumljiv način prezentirao ovako važnu i slo­ženu temu.