UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

100 novih aktivista za zaštitu starijih osoba

     Nakon Pule, Splita i Zagreba, aktivisti SUH-a educirani i u Slavonskom Brodu

Nakon tri godine vođenja kampanje protiv ekonomske zloupotrebe starijih osoba, u tijeku je posljednja, peta u nizu, radionica unutar projekta „Sigurnost u trećoj dobi:   Kako izbjeći rizike pri raspolaganju imovinom11, koji Sindikat umirovljenika Hrvatske provodi u suradnji s Hrvatskim pravnim centrom (HPC). Radionica je održana 7. lipnja u Slavonskom Brodu, čime se zaokružio niz edukativnih radionica koje su održane u svim većim gradovima Hrvatske. Nakon Pule, Splita i Zagreba, aktivisti koji će se boriti protiv grabeža nad imovi­nom starijih osoba educirani su i Slavoniji.

     Cilj ovog vrijednog projekta, koji se provodi od listopada 2015. do rujna 2016. godine, jest spriječiti zlouporabu starijih osoba. U projekt su uključeni i Gradsko društvo Crvenog križa Zagreb, Centar za socijalnu skrb Zagreb i udruga Radio mreža, a financira ga Ministarstvo socijalne politike i mladih.

     Kako bi se starije osobe educiralo o ugovorima o uzdržavanju i upozorilo na brojne rizike, posebice kod ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, tijekom projekta se provode brojne aktivnosti (izra­da informativne brošure i letka, obuka za pružatelje besplatne pravne pomoći, informiranje šire javnosti i slično), a najvažnija od njih jest održavanje edukativnih radionica na kojima je educi­rano 100 aktivista. Čak 50 njih članovi su SUH-a.

     Sve edukativne radionice o pravnim aspektima raspolaganja imovinom namijenjene su aktivistima koji savjetima pomažu osobama treće dobi da zaštite svoju imovinu. U okviru svoje kampanje SUH je prethodno educirao više od 200 volontera, pa sada čitava vojska SUH-ovaca informira starije osobe o opasnostima ugovora o uzdržavanju.

 

     Slavonski Brod: Što više ovakvih radionica!

     Edukativna radionica „Sigurnost u trećoj dobi: Kako izbjeći rizike pri raspolaganju imovinom11 održana je 7. lipnja u prosto­rijama Saveza samostalnih sindikata Hrvatske u Slavonskom Brodu. Na radionici je sudjelovalo 20-ak sudionika: predstavnici Centra za socijalnu skrb Slavonski Brod, Sindikata umirovljenika Hrvatske i Gradskog društva Crvenog križa Slavonski Brod. Jed­nodnevnu edukaciju, koja se sastojala od predavanja i praktič­nih vježbi, održala je Olga Jelčić, dipl.iur., sutkinja Vrhovnog suda u mirovini. Svi polaznici radionice osposobljeni su za pre­nošenje informacija o ugovorima o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju osobama treće dobi, te za njihovo upućivanje orga­nizacijama i institucijama koje im mogu pomoći.

     Na radionici se detaljno govorilo o raspolaganju imovinom, posebice sklapanju ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdr-ž- avanju, ugovora o ustupu i raspodjeli imovine, te oporuci. Nakon predavanja sudionici su imali priliku iznijeti svoja iskust­va, te postavljati pitanja. Praktični dio edukacije sastojao se od studije slučaja, to jest, zajedničke obrade hipotetskog slučaja.

     Radionicom su bili zadovoljni organizatori, ali i sudionici koji su to pokazali odličnim ocjenama u evaluacijskom upitniku na kraju radionice. „Samo nastavite s edukacijama; Kvaliteta i struka zajedno - nastavite tako, puno će koristiti; Što više ovakvih radionica11- bili su samo neki od pozitivnih komentara sudionika. Uvjereni smo kako će se uspješna suradnja s Hrvat­skim pravnim centrom nastaviti, a našim aktivistima želimo puno sreće u radu! (Maja Šubarić Mahmuljin)