UVODNA RIJEČ

Vladajući, zašto ignorirate umirovljenike?

Piše: Jasna A. Petrović

     Počela je neslužbena kampanja za izbore za Pred­sjednika Republike Hrvatske. Sve su brojnije izja­ve aktualne predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i premijera Andreja Plenkovića u kojima se spominje problematika različitih slojeva društva. No, ono što je vidljivo iz svih tih poruka jest da se ni u jednom od pre- dizbornih obećanja ne spominju oni najugroženiji - umirovljenici.

     Neshvatljivo je da čelni ljudi države ignoriraju više od 1.240.000 umirovljenika, kao i činjenicu da više od polovice umirovljenika, njih 58 posto, živi ispod hrvat­ske linije siromaštva, koja za ovu godinu za samca iznosi 2.496,5 kuna.

Relativna vrijednost mirovina (udjel prosječne bruto mirovine u bruto plaći) iznosi 27,7 posto te je, uz irsku mirovinu, najniža u zemljama Europske unije, što je do­velo do toga da je svaki treći građanin stariji od 65 go­dina potonuo u zonu siromaštva te svaki drugi samac.

     Gospodo i gospođe, čak 98 posto svih umirovljeni­ka ima mirovine niže od prosječne plaće! Nije li tragična takva budućnost umirovljenika koju nudite današnjim siromašnim radnicima?

Položaj onih koji su izgradili svoju zemlju vlastitim rukama i znanjem, da bi bili „namireni" dva puta godiš­nje s mizernim usklađivanjem mirovina, koje im pojedu besplatno dopunsko zdravstveno osiguranje i povećani troškovi života, doista je ponižavajući.

     Nebriga vladajućih za umirovljenike i starije osobe dovela je do opće društvene marginalizacije starijih oso­ba, a kao što vidimo prema izjavama političke vrhuške, nema naznaka da bi se netko potrudio makar ih spome­nuti. O njima se šuti. Koga briga za 20 posto odbačenih starica i staraca?!

     Glavne teme o kojima predsjednica i premijer pričaju u javnosti uglavnom se svode na probleme iseljavanja mladih, slaba demografska kretanja, odnosa sa Srbijom i međunacionalnim ispadima, no nigdje nema ničeg o problemima umirovljenika koji jedva spajaju kraj s kra­jem, poniženi su i podcijenjeni, kopajući po kontejneri­ma i hraneći se po javnim kuhinjama.

     Gospodo, operite uši, jer jednog ćete se dana probu­diti u zemlji iz koje su mladi iselili, a stari pomrli od gladi!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

Žarište: Zar smo zaboravili na siromaštvo starijih?

 

     Mirovina mi nije dostatna za normalan život. Pod time podrazumijevam plaćanje režija za stan od 28 kvadrata, grijanje i hra­nu. Nemoguće je otići u kino, kazalište ili, ne daj Bože, na koncert, a o Jadranskom moru mogu samo sanjati...

Samohrana sam majka i jedva preživlja­vam s mirovinom koju imam od pokojnog supruga, od nje uzdržavam i petero djece, tako da mislim da su mirovine svih nas umirovljenika sramota, pogotovo onih koji uz sve izdatke imaju i djecu u srednjim ško­lama.

      To su samo dva od brojnih anonimnih svjedočenja koja su upućena Sindikatu umiro­vljenika Hrvatske tijekom prikupljanja potpisa za peticiju „Glasam protiv siromaštva starijih osoba“ krajem prošle godine.

Siromaštvo osoba treće dobi SUH je odavno prepoznao kao jedan od glavnih problema našeg društva na koji su se oglu­šile sve dosadašnje vlade. No, ova je tema ipak prisutna u javnosti, posebice posljed­njih godina koje je obilježila ekonomska kriza u zemlji. U Hrvatskoj je od početka krize poraslo siromaštvo, a sve je veći broj ljudi koji su u riziku od siromaštva.

 Siromaštvo kao prioritet

     O temi siromaštva pričalo se i na okru­glom stolu „Siromaštvo i nejednakost u društvu - izazov za održivi razvoj“ koji je održan 14. lipnja u Hrvatskoj obrtničkoj komori. Cilj je bio okupiti stručnjake i ras­praviti o uzrocima, stanju i mogućim rješe­njima za poboljšanje stanja, a organizatori su bili Hrvatska mreža za ruralni razvoj (HMRR), Hrvatska mreža protiv siromaštva (HMPS) i članovi Europskog gospodarskog i socijalnog odbora (EGSO). Moderatori su bili Nino Žganec iz HMPS i Lidija Pavić- Rogošić iz HMRR.

     O suzbijanju siromaštva govorio je Sea- mus Boland, koji je istaknuo kako je su posljednjih nekoliko godina pokrenute ne europskoj razini brojne inicijative za iskorje­njivanje siromaštva. U EU 24 milijuna ljudi trenutno živi u siromaštvu. Stoga je cilj stra­tegije Europa 2020. smanjenje i suzbijanje siromaštva, te udaljavanje od gospodarskih politika zemalja EU koje su i dalje usmjere­ne na mjere štednje.   Napomenuo je kako Češka, Nizozemska i Švedska imaju najni­žu stopu siromaštva, Rumunjska, Bugarska i Mađarska najvišu, dok su Hrvatska i Irska u sredini. Posebno je upozorio na visoku razinu siromaštva među djecom u država­ma članicama, koja su jedna od najugrože­nijih skupina - čak 27 posto je siromašno. Međutim, sve ovisi koja je skupina prioritet u kojoj zemlji, jer je Mađarska, primjerice, među zemljama s najnižom stopom siro­maštva osoba starijih od 65 godina.

     Govoreći o Hrvatskoj, napomenuo je kako je nezaposlenost rasla od 1999. do 2011. godine te nastavlja rasti. Ciljevi Europe u bor­bi protiv siromaštva, istaknuo je, nisu zadovo­ljeni niti u jednoj članici EU. Nedostaje poticanje gospodarskog razvoja, a EU uglavnom štiti euro i ne bavi se dovoljno siromaštvom, rekao je Boland i zaključio kako su siromašt­vo i socijalna isključenost važne teme, jer bez pružanja pomoći ljudima i siromašnijim zem­ljama neće biti ni eura niti Europske unije.

 Nejednaki i marginalizirani

     Prof. Vlado Puljiz govorio je o nejedna­kosti i socijalnoj politici u Hrvatskoj, te istaknuo kako je u poslijeratno doba nejed­nakost bila smanjena zbog opće dostupnog obrazovanja i zdravstva. Do krize i rasta socijalne nejednakosti došlo je 70-ih godi­na s jačanjem liberalnog koncepta u ekono­miji. Napomenuo je kako danas u svijetu postoje dramatične socijalne nejednakosti, a glavni uzroci su globalizacija (kretanje svjetskog financijskog kapitala), tehnološka revolucija, promjene u svijetu rada i demo­grafske promjene. Osvrćući se na situaciju u Hrvatskoj, istaknuo je kako je stopa rizika od siromaštva za 2014. bila 19,4 posto, a nejednakosti kod nas su još neistražene.

     Na temu „Novi socijalni rizici - rast siro­maštva među zaposlenima11 govorila je Ana Milićević Pezelj iz Saveza samostalnih sin­dikata Hrvatske, koja je upozorila na ovaj gorući problem. Kao glavne razloge navela je „fleksigurnost“, sve veću upotrebu rada na određeno, zlouporabu atipičnih ugovora o radu i niske plaće. Smatra kako se meha­nizam za izračun plaće mora standardizirati za sve zemlje EU i to na 60 posto od pros­ječne plaće jer je sve ispod toga rizik od siromaštva. Potreban nam je gospodarski rast i razvoj, zapošljavanje, kvaliteta rada i integracija različitih politika, zaključila je.

     U svom izlaganju o urbanom i ruralnom stanovništvu prof. socijalne politike Zoran Šućur jedini se dotaknuo teme siromaštva među starijim osobama. Istaknuo je kako sujedna trećina ruralnog stanovništva osobe starije od 65 godina, posebice starije žene. Među siromašnima u ruralnim područjima su i zaposleni poput poljoprivrednika.

     Iako u gradskim naseljima među siro­mašnima ima puno podstanara, dok su u ruralnim uglavnom vlasnici kuća, oni ipak žive u lošijim životnim uvjetima, a čak 1/10 siromašnih nema WC u zatvorenom, a 15 posto ih nema kupaonicu. Kao specifičnos­ti siromaštva u gradu, Šućur je naveo eko­loške i zdravstvene rizike, veću ulogu pla­će, kompleksnije strategije preživljavanja i ovisnost o javnim institucijama i uslugama.     Širenje usluga za djecu, osobe s invalidite­tom i druge osobe u potrebi, adekvatna stambena politika, davanje veće važnosti ruralnim područjima i mjere aktivne politike tržišta rada ključ su borbe protiv siromašt­va, zaključio je.

 Zaboravljeni starci

     Zanimljivo je da se nitko od predavača nije ozbiljno dotaknuo teme siromaštva među starijom populacijom, koja u Hrvat­skoj čini čak 24 posto stanovništva. Stoga je Maja Šubarić Mahmuljin, kao predstavni­ca Sindikata umirovljenika Hrvatske, na skupu istaknula podatke o povećanoj smrt­nosti starijih osoba i broju samoubojstava.    Naglasila je i to da je Sindikat umirovljenika Hrvatske uručio ministrici rada 26.000 pot­pisa za peticiju Glasam protiv siromaštva starijih osoba, no kako je trenutno na vlasti tehnička vlada, promjene na bolje su vrlo neizvjesne, barem do neke druge emtičnije vlade. Na njezino direktno pitanje što Hrvat­ska mreža protiv siromaštva čini po pitanju siromaštva starijih, njihov predsjednik Nino Žganec odgovorio je kako je svjestan da se radi o velikom problemu.

     „Prema svim pokazateljima siromaštva starije osobe od 65 godina čine značajnu grupu i jedna su od najugroženijih skupina. Razlozi su brojni - od niske mirovine do nedostatka servisa za starije osobe. Sve je slabija obiteljska solidarnost, a država niti   lokalna zajednica nije razvijala alternativne socijalne usluge. Sve je to je dovelo do značajnog opadanja kvalitete života stari­jih11- rekao je Žganec i zaključio kako bismo trebali imati posebnu strategiju protiv siro­maštva starijih osoba, a nada se da će i   Hrvatska mreža protiv siromaštva posvetiti više pažnje pojedinim ranjivim skupinama kao što su starije osobe.

     Kao poticaj tome Sindikat umirovljenika Hrvatske radit će na zajedničkoj suradnji i pristupiti HMPS-u jer samo zajedničkim snagama možemo vratiti dostojanstvo sta­rijim osobama!