UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

Povećalo: ZAKONI BEZ PRAVORIJEKA

Umirovljenici na burzi - zašto ne?

 

Na Zavodu za zapošljavanje su šokirani - nemaju oni ništa s penzićima. Ali, ako zakon omogućava i potiče zapošljavanje umirovljenika, zašto nisu „ugrađeni" u sustav nezaposlenih?

     Umirovljenici na tržištu rada našli su se nezavidnoj situaciji. Iako je novi Zakon o mirovinskom osiguranju od 1. siječnja 2014. godine uveo mogućnost zapošljavanja dijela umirovljenika do pola radnog vremena bez obustave isplate mirovine, izostale su popratne mjere. Vlada je dala mo­gućnost umirovljenicima da nastave raditi i po umirovljenju ili da se vrate na tržište rada, ali u tom procesu još uvi­jek ima mnogo nedostataka. Osim što je pravo na rad uz isplatu mirovine da­no samo nekim kategorijama um­irovljenika, Vlada nije donijela mjere aktivne politike zapošljavanja koje se odnose upravo na ovu ranjivu skupinu.

     Poznato je da Hrvatska, kao i druge zemlje Europske unije, kroz svoje jav­ne zavode za zapošljavanje ulaže u mjere aktivne politike zapošljavanja koje su namijenjene isključivo neza­poslenim osobama s otežanim pristu­pom tržištu rada kako bi im pomogli da se što lakše i brže vrate u svijet rada. Samo jedna aktualnih mjera, „Važno je iskustvo”, odnosi se na osobe genera­cije 50+.

Evidencija za umirovljenike?

     Dakle, novčane potpore za poslo­davce koji zapošljavaju osobe iz gene­racije 50+ postoje, no što je s onima koji zapošljavaju osobe od 65+ godi­na? Vlada nije donijela niti jednu mjeru koja bi bila poticajna za poslodavce da zaposle jednog umirovljenika. Takođ­er, umirovljenici se ne mogu zapošlja­vati putem Hrvatskog zavoda za za­pošljavanje (HZZ) jer, kako nam je rek­la službenica zavoda, „oni rade samo s nezaposlenim osobama”. Kako na HZZ-u ne postoji nikakva evidencija u koju se umirovljenici u potrazi za pos­lom mogu upisati, uputili su nas na Mi­nistarstvo rada.

U ovakvim okolnostima pravo je ču­do što se ipak stanovit broj umirovljeni­ka uspio zaposliti.

     Podaci HZMO-a za travanj 2016. godine govore da je do sada 2.434 umirovljenika zaposleno na pola rad­nog vremena. Od toga 2.220 se za­poslilo kod pravnih osoba, a 214 kod fizičkih osoba. Podaci pokazuju da se, kao i obično, više zapošljavaju muš­karci. Njih je zaposleno 1.436, dok je žena samo 998. Najviše se umirovlje­nika, njih čak 608, ove godine zaposli­lo u stručnim, znanstvenim i tehničkim djelatnostima, u djelatnostima zdrav­stvene zaštite i socijalne skrbi zaposli­lo ih se 396, a u trgovini 382. Slijede prerađivačka industrija, građevinar­stvo i obrazovanje. Prosječna bruto mirovina korisnika starosne mirovine koji rade do polovice punog radnog vremena iznosila je 4.522,55 kuna.

     Mogućnost zapošljavanja i zadrža­vanja mirovine prema zakonu još uvi­jek nemaju korisnici invalidske miro­vine zbog opće nesposobnosti za rad, odnosno potpunog gubitka radne sposobnosti, zatim korisnici obitelj­ske mirovine, te korisnici mirovine ostvarene prema posebnim propisi­ma, kao što su zastupnici ili bivši po­litički zatvorenici.

 I mirovina, i plaća

     Dakle, sukladno starim socijalistič­kim propisima korisniku mirovine koji se zaposli ili počne obavljati djelatnost na temelju koje postoji obveza na miro­vinsko osiguranje, isplata mirovine se obustavlja. Zadnje dvije i pol godine mirovina se iznimno ne obustavlja ko­risniku starosne mirovine koji je ostva­rio starosnu mirovinu i neposredno na­kon ostvarene mirovine nastavi raditi do polovice punog radnog vremena uz izmijenjeni ugovor o radu, te korisniku starosne mirovine koji je ostvario sta­rosnu mirovinu koji se tijekom korište­nja prava zaposli do polovice punog radnog vremena.

     Nadalje, pravo na rad bez ustege pripada korisniku invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad, ostvarene prema prijašnjem Zako­nu o mirovinskom osiguranju, korisniku invalidske mirovine zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti te korisniku koji obavlja sezonske poslove u poljo­privredi prema propisima o poticanju zapošljavanja i drugim propisima koji­ma je ovo pitanje uređeno na drugačiji način, kojima je izričito određeno da se isplata mirovine ne obustavlja...

Razlika bez razloga

     Važan je i podatak da umirovljenik koji navrši najmanje jednu godinu staža osiguranja stječe pravo na po­novno određivanje mirovine. Isto pravo ima i korisnik starosne mirovine koji nastavi raditi ili se zaposli do polovice punog radnog vremena.

     Nadalje, korisnici mirovina mogu ra­diti prema ugovoru o djelu ili ugovoru o autorskom honoraru i primati mirovinu. Za poslodavce je stimulativno sklapa­nje ugovora o djelu s korisnicima miro­vina jer osim poreza na dohodak i pri­reza ne plaćaju doprinose za mirovin­sko i zdravstveno osiguranje. Evo jedi­nog poticaja poslodavcima!

     Sindikat umirovljenika je prije dvije godine podnio zahtjev za ocjenu ustav­nosti mirovinskog zakona kojim se dis­kriminira prijevremene starosne um­irovljenike, jer se njima, za slučaj za­pošljavanja, obustavlja mirovina. Tak­va diskriminacija nije prepoznata od strane Ustavnog suda. Stoga SUH, ugledom na praksu u drugim europ­skim zemljama, predlaže ne samo pro­širenje prava na zapošljavanje na sve kategorije umirovljenika, no i uz mo­gućnost ograničenja limita mjesečnih primanja npr. do prosječne plaće mje­sečno.

K tome, ako je Vlada već donijela odluku da se umirovljenici mogu za­posliti, zašto ih nije „ugradila” u javni institucionalni sustav zapošljavanja?

     Kome da se obrate umirovljenici u potrazi za poslom? Zašto se radi razli­ka između umirovljenika i drugih osoba koje traže posao? SUH traži od Vlade da, ako je već stavila mogućnost um­irovljenicima da se zaposle, preuzme svoju obvezu - uvede institucionalno aktivne mjere za zapošljavanje um­irovljenika i omogući im da budu u evi­denciji nezaposlenih na burzi.

Piše: Maja Šubarić Mahmuljin