UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

Povećalo: ZAKONI BEZ PRAVORIJEKA

Umirovljenici na burzi - zašto ne?

 

Na Zavodu za zapošljavanje su šokirani - nemaju oni ništa s penzićima. Ali, ako zakon omogućava i potiče zapošljavanje umirovljenika, zašto nisu „ugrađeni" u sustav nezaposlenih?

     Umirovljenici na tržištu rada našli su se nezavidnoj situaciji. Iako je novi Zakon o mirovinskom osiguranju od 1. siječnja 2014. godine uveo mogućnost zapošljavanja dijela umirovljenika do pola radnog vremena bez obustave isplate mirovine, izostale su popratne mjere. Vlada je dala mo­gućnost umirovljenicima da nastave raditi i po umirovljenju ili da se vrate na tržište rada, ali u tom procesu još uvi­jek ima mnogo nedostataka. Osim što je pravo na rad uz isplatu mirovine da­no samo nekim kategorijama um­irovljenika, Vlada nije donijela mjere aktivne politike zapošljavanja koje se odnose upravo na ovu ranjivu skupinu.

     Poznato je da Hrvatska, kao i druge zemlje Europske unije, kroz svoje jav­ne zavode za zapošljavanje ulaže u mjere aktivne politike zapošljavanja koje su namijenjene isključivo neza­poslenim osobama s otežanim pristu­pom tržištu rada kako bi im pomogli da se što lakše i brže vrate u svijet rada. Samo jedna aktualnih mjera, „Važno je iskustvo”, odnosi se na osobe genera­cije 50+.

Evidencija za umirovljenike?

     Dakle, novčane potpore za poslo­davce koji zapošljavaju osobe iz gene­racije 50+ postoje, no što je s onima koji zapošljavaju osobe od 65+ godi­na? Vlada nije donijela niti jednu mjeru koja bi bila poticajna za poslodavce da zaposle jednog umirovljenika. Takođ­er, umirovljenici se ne mogu zapošlja­vati putem Hrvatskog zavoda za za­pošljavanje (HZZ) jer, kako nam je rek­la službenica zavoda, „oni rade samo s nezaposlenim osobama”. Kako na HZZ-u ne postoji nikakva evidencija u koju se umirovljenici u potrazi za pos­lom mogu upisati, uputili su nas na Mi­nistarstvo rada.

U ovakvim okolnostima pravo je ču­do što se ipak stanovit broj umirovljeni­ka uspio zaposliti.

     Podaci HZMO-a za travanj 2016. godine govore da je do sada 2.434 umirovljenika zaposleno na pola rad­nog vremena. Od toga 2.220 se za­poslilo kod pravnih osoba, a 214 kod fizičkih osoba. Podaci pokazuju da se, kao i obično, više zapošljavaju muš­karci. Njih je zaposleno 1.436, dok je žena samo 998. Najviše se umirovlje­nika, njih čak 608, ove godine zaposli­lo u stručnim, znanstvenim i tehničkim djelatnostima, u djelatnostima zdrav­stvene zaštite i socijalne skrbi zaposli­lo ih se 396, a u trgovini 382. Slijede prerađivačka industrija, građevinar­stvo i obrazovanje. Prosječna bruto mirovina korisnika starosne mirovine koji rade do polovice punog radnog vremena iznosila je 4.522,55 kuna.

     Mogućnost zapošljavanja i zadrža­vanja mirovine prema zakonu još uvi­jek nemaju korisnici invalidske miro­vine zbog opće nesposobnosti za rad, odnosno potpunog gubitka radne sposobnosti, zatim korisnici obitelj­ske mirovine, te korisnici mirovine ostvarene prema posebnim propisi­ma, kao što su zastupnici ili bivši po­litički zatvorenici.

 I mirovina, i plaća

     Dakle, sukladno starim socijalistič­kim propisima korisniku mirovine koji se zaposli ili počne obavljati djelatnost na temelju koje postoji obveza na miro­vinsko osiguranje, isplata mirovine se obustavlja. Zadnje dvije i pol godine mirovina se iznimno ne obustavlja ko­risniku starosne mirovine koji je ostva­rio starosnu mirovinu i neposredno na­kon ostvarene mirovine nastavi raditi do polovice punog radnog vremena uz izmijenjeni ugovor o radu, te korisniku starosne mirovine koji je ostvario sta­rosnu mirovinu koji se tijekom korište­nja prava zaposli do polovice punog radnog vremena.

     Nadalje, pravo na rad bez ustege pripada korisniku invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad, ostvarene prema prijašnjem Zako­nu o mirovinskom osiguranju, korisniku invalidske mirovine zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti te korisniku koji obavlja sezonske poslove u poljo­privredi prema propisima o poticanju zapošljavanja i drugim propisima koji­ma je ovo pitanje uređeno na drugačiji način, kojima je izričito određeno da se isplata mirovine ne obustavlja...

Razlika bez razloga

     Važan je i podatak da umirovljenik koji navrši najmanje jednu godinu staža osiguranja stječe pravo na po­novno određivanje mirovine. Isto pravo ima i korisnik starosne mirovine koji nastavi raditi ili se zaposli do polovice punog radnog vremena.

     Nadalje, korisnici mirovina mogu ra­diti prema ugovoru o djelu ili ugovoru o autorskom honoraru i primati mirovinu. Za poslodavce je stimulativno sklapa­nje ugovora o djelu s korisnicima miro­vina jer osim poreza na dohodak i pri­reza ne plaćaju doprinose za mirovin­sko i zdravstveno osiguranje. Evo jedi­nog poticaja poslodavcima!

     Sindikat umirovljenika je prije dvije godine podnio zahtjev za ocjenu ustav­nosti mirovinskog zakona kojim se dis­kriminira prijevremene starosne um­irovljenike, jer se njima, za slučaj za­pošljavanja, obustavlja mirovina. Tak­va diskriminacija nije prepoznata od strane Ustavnog suda. Stoga SUH, ugledom na praksu u drugim europ­skim zemljama, predlaže ne samo pro­širenje prava na zapošljavanje na sve kategorije umirovljenika, no i uz mo­gućnost ograničenja limita mjesečnih primanja npr. do prosječne plaće mje­sečno.

K tome, ako je Vlada već donijela odluku da se umirovljenici mogu za­posliti, zašto ih nije „ugradila” u javni institucionalni sustav zapošljavanja?

     Kome da se obrate umirovljenici u potrazi za poslom? Zašto se radi razli­ka između umirovljenika i drugih osoba koje traže posao? SUH traži od Vlade da, ako je već stavila mogućnost um­irovljenicima da se zaposle, preuzme svoju obvezu - uvede institucionalno aktivne mjere za zapošljavanje um­irovljenika i omogući im da budu u evi­denciji nezaposlenih na burzi.

Piše: Maja Šubarić Mahmuljin