UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

Kako spasiti žrtve predatora

 

Radionice u Zagrebu osposobile 40 aktivista za borbu protiv grabeža nad imovinom starijih osoba

 

     Projekt „Sigurnost u trećoj dobi: Kako izbjeći rizike pri raspola­ganju imovinom”, koji Sindikat umirovljenika Hrvatske provo­di od listopada 2015. do rujna 2016. u suradnji s Hrvatskim pravnim centrom (HPC), uspješno se nastavlja kroz radionice po svim većim gradovima Hrvatske. U ovaj projekt, kojem je cilj sprije­čiti zlouporabu starijih osoba, uključeni su i Gradsko društvo Crve­nog križa Zagreb, Centar za socijalnu skrb Zagreb i udruga Radio mreža, a financira ga Ministarstvo socijalne politike i mladih.

     Nakon odlično odrađenih radionica u Puli 21. travnja i Splitu 28. travnja 2016., na red su stigli Zagreb i Zagrebačka županija, za ko­je su održane čak dvije radionice - 17. i 24. svibnja. Obje eduka- tivne radionice su, kao i prethodne, većim dijelom namijenjene ak­tivistima SUH-a te osobama koje imaju savjetodavnu ulogu i po­mažu umirovljenicima i starijim osobama u izbjegavanju rizika ili „popravljanju štete” nastale pri potpisivanju ugovora o uzdržavanju ili drugim načinima prijenosa imovine.

Obveze davatelja uzdržavanja

     Na prvoj radionici u Zagrebu, održanoj u Gradskom društvu Cr­venog križa Zagreb u Sigetu, sudjelovao je 21 sudionik: predstav­nici Centra za socijalnu skrb Zagreb, Sindikata umirovljenika Hr­vatske i Gradskog društva Crvenog križa Zagreb. Edukaciju, koja se sastojala od teoretskog dijela i praktičnih vježbi, održala je Olga Jelčić, dipl. iur., sutkinja Vrhovnog suda u mirovini.

     Na radionici se vrlo temeljito i konkretno govorilo o raspolaganju imovinom, posebice sklapanju ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju, ugovora o ustupu i raspodjeli imovine, te oporuci. la­ko su ove pravne forme regulirane zakonima, u praksi je izuzetno važno kako su one sastavljene, te koje su obaveze i prava navede­ni u ugovorima za obje ugovorne strane, kako ne bi došlo do eko­nomske zlouporabe osoba treće životne dobi.

     Polaznici edukativne radionice, većinom aktivisti SUH-a, imat će značajnu ulogu u distribuciji informacija i materijala širokom krugu krajnjih korisnika - osoba treće dobi, kojima su potrebni pravni savjeti i zaštita, kako ne bi ostali prevareni od strane davatelja usluga s kojima su potpisali ugovor o uzdržavanju.

Spašavanje potencijalnih žrtava

     Druga je radionica održana 24. svibnja 2016. godine u Radnič­kom domu u Zagrebu. Domaćin je bilo Povjereništvo SUH-a Zagreb, a sudjelovalo je 10 predstavnika podružnica SUH-a iz Grada Zagre­ba i Zagrebačke županije, 10 stručnih radnika i radnica iz Centra za socijalnu skrb i predstavnik Gradskog društva Crvenog križa Zagreb.

     Predavanje sutkinje u miru Olge Jelčić o zakonskom uređenju pojedinih instituta raspolaganja imovinom, s naglaskom na pravnim mehanizmima za prevenciju rizika, približilo je sudionicima zakone i primjere iz prakse, a potom su brojni od njih iznijeli svoja iskust­va te postavljali brojna pitanja. Praktični dio edukacije sastojao se od studije slučaja, to jest, zajedničke obrade hipotetskog slučaja. Da je radionica bila uspješna, potvrdili su sudionici svojim ocjena­ma u evaluacijskom upitniku na kraju radionica, ocijenivši obje s odličnom ocjenom. Projekt završava radionicom u Slavonskom Brodu 7. lipnja. (M. Šubarić Mahmuljin)

 

SLUČAJ KARLOBAG: Što kada primatelj uzdržavanja umre?

     Na ekstreman slučaj zlouporabe SUH je kroz napise u Glasu um­irovljenika upozorio hrvatsku javnost i Pučku pravobraniteljicu Lo- ru Vidović, koja ga je uvrstila u svoje Izvješće za 2015. godinu.

     Riječ je o gospodinu iz Karlobaga koji nije imao potomaka, ali je imao nećaka u Njemačkoj koji je ga je financijski pomagao nakon smr­ti svoga oca koji je s njim živio. Kad je čovjek zbog moždanog udara završio u bolnici, nećak je prihvatio činjenicu da on ne želi ići u dom i preko interneta je našao obrt za njegu. S njegovateljicom je dogovo­rena plaća za njene usluge, kao i svota za troškove domaćinstva i prehrane. Napravljen je i trajni nalog kojim joj je uplaćivan novac. Me­đutim, prijatelje koji su ga željeli posjetiti u rujnu, ona nije pustila u ku­ću.

     Utvrdilo se da je starca, koji je u međuvremenu slomio zdjelicu i oslabio 20 kilograma, plaćena njegovateljica odvezla do javnog bilje­žnika u Gospiću gdje se na dokument o doživotnom uzdržavanju pot­pisao palcem, iako je pismen. SUH je alarmirao razne institucije, po­liciju i Ministarstvo socijalne politike. Došao je nećak, čovjek je u prat­nji policije smješten u bolnicu, spašen mu je život i podnesene su pri­jave. Nažalost, čovjek je u međuvremenu umro.

     U Izvješću pučke pravobraniteljice za 2015. godinu, piše kako su u karlobaškom slučaju predložili provođenje upravnog nadzora nad Centrom za socijalnu skrb, jer nisu poduzete metode stručnog rada radi zaštite starije osobe s teškim kognitivnim oštećenjem, koja je sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju. Nadzorno tijelo je utvrdilo da stručni radnik Centra nije kvalitetno pružio socijalnu uslugu savje­tovanja i pomaganja, jer nije pažljivo sagledao socijalno-zaštitne po­trebe u kojima se osoba nalazila.

     lako je Centar zaprimio prijave da ona ne ispunjava obveze kao davateljica uzdržavanja, primatelju uzdržavanja je imenovan poseban skrbnik samo radi smještaja u odgovarajuću ustanovu, ali mu nije da­na ovlast pokretanja sudskog postupka radi raskida tog ugovora, zbog čega je isti ostao na snazi, a štićenik je u međuvremenu umro.

     Stoga Pučka pravobraniteljica predlaže da bi trebalo zabraniti sklapanje ugovora o doživotnom/dosmrtnom uzdržavanju između sta­rijih i nemoćnih s pružateljima socijalnih usluga, članovima njihovih obitelji te s osobama koje kod njih rade - stoji u Izvješću, u kojem se potom navode preporuke za Ministarstvo socijalne politike i mladih - da se uvede nadzor provedbe ugovora o doživotnom/dosmrtnom uz­državanju. Uz to, od Ministarstva se traži da dopuni Zakon o socijal­noj skrbi odredbom kojom će se zabraniti sklapanje ugovora o dosmrt- nom/doživotnom uzdržavanju svim pružateljima socijalnih usluga i članovima njihovih obitelji te osobama koje kod njih rade.

     Preporuka Pravobraniteljice Ministarstvu pravosuđa jest da se u Zakonu o obveznim odnosima ugradi jače zaštitne mehanizme za pri­matelje uzdržavanja ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju, a osobito uvođenje registra davatelja uzdržavanja. Upravo ove pre­poruke predlagao je SUH, koji će i dalje inzistirati na njihovom pro­vođenju.