UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

U fokusu: VLADA TRAŽI IZMJENE ZDRAVSTVENIH ZAKONA PO HITNOM

                  POSTUPKU

Kako zakinuti pacijenta na 101 način

 

     Vlada je 25. svibnja 2016. parlamentu na raspravu i usvajanje uputila izmje­ne Zakona o obveznom zdravstve­nom osiguranju te Zakona o zdravstvenoj zaštiti, i to po hitnom postupku, naglasivši kako je završena javna rasprava pa tu re­formu treba hitno provesti. Ako niste primi­jetili, ministru Nakiću je izrastao veliki šilja- ti nos, jer mu laganje ne predstavlja nika­kav problem. Javna rasprava nije provede­na, osim ako svoje intervjue i izjave mediji­ma ne smatra raspravom.

     Umirovljeničke udruge koje zastupaju interese 1,2 milijuna starijih osoba, Matica i Sindikat umirovljenika, u više su se na­vrata javno usprotivile Nakićevoj reformi, press konferencijom i priopćenjima, a naj- poslije su 30. svibnja uputile žurnu e-mail poruku premijeru Oreškoviću i ministrici Šikić, upozoravajući kako ni nakon brojnih obećanja i zavlačenja, još nije obnovljeno Nacionalno vijeće za umirovljenike i stari­je osobe, kao uhodani model dijaloga i savjetovanja o svim strategijama, politika­ma i propisima prije no što budu od strane Vlade RH upućeni u saborsku procedu­ru. Posebnim dopisom u Ministarstvo rada i mirovinskog sustava, nadležno za us­postavu i kanaliziranje dijaloga s um­irovljeničkim udrugama, ponovno se obra­tio i Ante Gavranović, predsjednik bivšeg Nacionalnog vijeća. Umirovljenici nisu do­bili na očitovanje predložene zakone, već su zaobiđeni.

     Ministar Nakić valjda misli kako su za zdravstvenu reformu zaduženi samo pruž- atelji usluga, prvenstveno liječnici i zdrav­stveni kadrovi, pa apsolutno ignorira koris­nike i one koji financiraju zdravstvo dopri­nosima. Tako su i dvije najveće sindikalne središnjice, SSSH i NHS, naprosto zaobi­đene, jer boli kapa ministra što su se oni usprotivili takvim zdravstvenim reformama na prethodnoj raspravi na Gospodarsko- socijalnom vijeću.

Reži prava, diži cijene

     Prvim zakonskim izmjenama Banski dvo­ri predlažu povećanje maksimalnog iznosa sudjelovanja osiguranih osoba u troškovi­ma zdravstvene zaštite sa 60,13 posto pro­računske osnovice na 90,20 posto prora­čunske osnovice. To znači da se za osobe koje nemaju dopunsko zdravstveno osigu­ranje maksimalni iznos participacije za bol­ničko liječenje povećava s dvije na tri tisuće kuna, objašnjava ministar zdravlja Dario Nakić. Ako nemate dopunsko, plaćat ćete participaciju koja je povećana za 50 posto!

     I službeno, više nećete smjeti zvati hitnu, jer će vas prvo telefonski ispitati operater, a zatim, ako dođete na hitnu prije no što ste otišli svom liječniku opće prakse i on vam da uputnicu, trijažu će obaviti medicin­ska sestra, koja treba odlučiti da li ćete biti primljeni ili nećete. Ako i dalje inzistirate da vas prime, morate u džepu imati 150 kuna.

     I onda vas konačno pregleda liječnik, pa ako dobijete kakvu injekciju, smatrat će se da ste samo polovično nepotrebno došli, te ćete platiti 75 kuna. Ludilo, zar ne?!

Predsjednica Sindikata medicinskih ses­tara Anica Prašnjak ističe da medicinske sestre ne mogu preuzeti ulogu liječnika jer su educirane za zdravstvenu njegu boles­nika, a ovom najavljenom reformom je predviđeno da medicinske sestre obavljaju trijažu pacijenta i „nehitne” pacijente preus- mjeravaju obiteljskim liječnicima.

     Medicinske sestre ne mogu preuzeti toli­ku odgovornost te će stoga biti teško pro­vesti takvu reorganizaciju. Koliko će takvih „nehitnih” pacijenata preminuti?

Protiv skupih lijekova

     Nakić planira smanjiti i dostupnost sku­pih lijekova pa će formirati povjerenstvo u HZzO-u samo za skupe lijekove, jer „sada imamo povjerenstva u bolnicama koja će predlagati liječenje, ali za dio lijekova zele­no će svjetlo morati dati i povjerenstvo HZZO-a u kojem će biti stručnjaci”, veli taj umotvorac, kojem je zdravstvenu reformu ubijanja javnog zdravstva osmislila osigu­ravajuća privatna tvrtka.

U duhu privatnih interesa osiguravatelj- ske i financijske industrije, Nakić tvrdi da cilj nije ubiranje dodatnih prihoda, već „da oni koji su zbilja ugroženi imaju mogućnost i pravo na vrijeme dobiti kvalitetnu zdrav­stvenu zaštitu”. A ta zaštita znači da ćete dobiti npr. novi kuk od gipsa, a oni koji ima­ju novaca, potegnut će do Švicarske po kuk od titana. Tako je govorio Nakić.

     I još: „Naš cilj nije ubiranje dodatnih pri­hoda od naših osiguranika već da ljudi do­biju pravodobnu zdravstvenu zaštitu i da se sustav ne zloupotrebljava. Povećat ćemo broj timova hitne medicinske službe za 19 u dijelovima Hrvatske koji su manje razvije­ni i iz kojih imamo veliko iseljavanje stanov­ništva”, kaže ministar i pita siromašnog umirovljenika zar on doista ne želi biti soli­daran s potrebitima?

Kažnjavanje „neopravdanih" pacijenata

     Reducirati broj nehitnih pacijenata na hit­nim bolničkim prijemima pomoću naplate »neopravdanog« pregleda u zapadnim su državama pokušali odavno, ali se pokazalo da takav model nije optimalno rješenje. Studije provedene u SAD-u pokazale su da je značajan udio pacijenata na hitnom pri­jemu procijenjen kao »nehitni«, i otpušten s dijagnozom koja se može riješiti kod obi­teljskog liječnika, iako im je zapravo treba­la trenutna medicinska pomoć ili čak hospi­talizacija. Boli kapa   Nakića, on je popio svo znanje dok je bio loš ravnatelj zadarske bolnice.

     Kako, dakle, prihvatiti mjere kojima se kroz zdravstveni sustav ima za cilj zavući ruke u džepove hrvatskih građana, pogoto­vo onih siromašnijih i starijih. Preostat će da će oni koji mogu platiti svoje liječenje imati šanse biti zdravi, a oni koji neće moći platiti, morat će se pomiriti s time da im je­dino Bog može pomoći. To nije i ne može biti cilj zdravstvene reforme

Kada se poskupljuje participacija, izrav­no se prisiljava sve veći broj ljudi da se upi­suju u dopunsko zdravstveno osiguranje, koje će pri tome poskupjeti za 19 kuna. Pri­vatni osiguravatelji, koji i stoje iza ove pri­če, za mlade ljude će ponuditi jeftinije poli­ce od HZZO-ovih.

     U tim uvjetima će se stariji osiguravati vi- še-manje u državnom sustavu i bit će prisil­jeni plaćati skuplje police, a mladi će bjež­ati prema jeftinijem, što će povratno biti udar na taj isti sustav koji će u nastavku morati dalje poskupljivati. Nakić već najav­ljuje da će dio dopunskog osiguranja pre­usmjeriti u obvezno osiguranje, a na kraju će se država i izmaknuti iz dopunskog osi­guranja i sve će biti privatizirano. (Jasna A. Petrović)