UVODNA RIJEČ

Zemlja promatrača

Piše: Jasna A. Petrović

     Već godinama Sindikat umirovljenika Hrvatske ad­ministrira tematsku Facebook stranicu Pokret protiv siromaštva starijih osoba. Tamo dnevno „razgovara­mo" sa stotinama umirovljenika o različitim temama ve­zanima uz starije osobe. Tisuće komentara tjedno u vezi zanemarivanja starih, domova umirovljenika, prijevarama s ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju...

     Svi oni prolaze mukotrpni put od informacije, preko osvješćivanja, do uloge promatrača. Isprva, pričaju poput lutaka koje naši unutarnji valovi i vanjska zbivanja vrte u svojim filmovima u kojima ne osjećamo sebe i ne živimo iz sebe. Tako smo toliko poistovjećeni s onim što se doga­đa unutar i oko nas, da gubimo svaki tračak i iskru onoga tko mi uistinu jesmo, istovremeno misleći da smo ono što iskušavamo u i oko sebe. U tom virtualnom svijetu teško je prepoznati moć promatrača, ulogu svjedoka svoga vre­mena te katapultirati sebe iz svojevrsne hipnoze koja nas je kolektivno obuzela i postati promatrači koji imaju od­mak od samih sebe.

     Eto primjera s nacionalnom naknadom za starije od 65 godina. Nezgrapna politička odluka nazvati to u po­četku nacionalnom mirovinom, donijela je brojne šumo­ve u eteru. Ako je mirovina, onda kako mirovinu mogu dobiti oni koji nisu radili i plaćali doprinose. Ako je miro­vina, onda ide iz mirovinskog fonda, onda je to krađa u ime neradnika. U toj priči soli dodaje i jedina parlamen­tarna umirovljenička stranka koja tvrdi kako treba uvesti imovinski cenzus, jer će u protivnome baš tih 800 kuna po siromahu, uglavnom ženi, dobiti bogataši s vilama i bazenima.

     I gle, kad im kažete da to nije mirovina, već socijalna potpora kakva postoji u više od stotinu zemalja u svije­tu, da ide iz državnog budžeta, a ne iz mirovinskog fonda, onda kažu da lažete i pogodujete vladajućima. Kao da su zaboravili od vlastitog siromaštva i poniženosti prepozna­ti još veće siromahe. Kao da ih obuzima opsesija i jal vlasti­tom nemoći. Ne postavljaju pitanje iz rakursa promatrača: nije problem što će netko potrebit dobiti pomoć koja mu može omogućiti da barem plaća struju, već je problem što oni sami imaju mizerne mirovine. Tako stvarnost pli­va u očaju samopercepcije vlastite bijede pa pogubljeni u mislima i emocijama, robotiziramo svoje reakcije, koje nas mahom drže u zoni destruktivnog raspoloženja i ma­lodušnosti. Tako sve postaje negativno i zlonamjerno, nepravedno i zamućeno, dok nezadovoljstvo buja do raz­mjera gubitka konstruktivne stvarnosti.

     Među hipnotiziranosti očajem većina komentira kako su za svoje sitne mirovine radili „bez veze", a, primjerice, Slavonac Dragan Džoić kaže: „Ma to je samo za uhljebe. Opet će dobit oni što imaju i previše, a stvarni ljudi koji ne­maju neće ni dobiti." I onda se na stotinu njih pojavi rari- tetni komentar Riječanke Nevenke Licul koja kratko kaže: „Groznih li komentara. Nije problem 800 kn za siromahe, već visina penzije. Pa tako napišite." Tko je to dotakao dno, a tko je učinio promatrački odmak i prepoznao problem? Tko je shvatio da dati siromašnima, ne znači oduzeti oni­ma malo manje siromašnima? Tko je prepoznao da ma­njak promatračkog rakursa rađa jal i još veći očaj i fikciju opće izloženosti ugrozi?

     Zaustavite se i recite možete li promijeniti lošu stvar­nost ako ju gledate samo crnim bojama. Neće li se i željela stvarnost pokazati kao crna i zamračena, a vi ćete izgubiti potencijal za utjecaj na promjene. Razmislite.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

U fokusu: VLADA TRAŽI IZMJENE ZDRAVSTVENIH ZAKONA PO HITNOM

                  POSTUPKU

Kako zakinuti pacijenta na 101 način

 

     Vlada je 25. svibnja 2016. parlamentu na raspravu i usvajanje uputila izmje­ne Zakona o obveznom zdravstve­nom osiguranju te Zakona o zdravstvenoj zaštiti, i to po hitnom postupku, naglasivši kako je završena javna rasprava pa tu re­formu treba hitno provesti. Ako niste primi­jetili, ministru Nakiću je izrastao veliki šilja- ti nos, jer mu laganje ne predstavlja nika­kav problem. Javna rasprava nije provede­na, osim ako svoje intervjue i izjave mediji­ma ne smatra raspravom.

     Umirovljeničke udruge koje zastupaju interese 1,2 milijuna starijih osoba, Matica i Sindikat umirovljenika, u više su se na­vrata javno usprotivile Nakićevoj reformi, press konferencijom i priopćenjima, a naj- poslije su 30. svibnja uputile žurnu e-mail poruku premijeru Oreškoviću i ministrici Šikić, upozoravajući kako ni nakon brojnih obećanja i zavlačenja, još nije obnovljeno Nacionalno vijeće za umirovljenike i stari­je osobe, kao uhodani model dijaloga i savjetovanja o svim strategijama, politika­ma i propisima prije no što budu od strane Vlade RH upućeni u saborsku procedu­ru. Posebnim dopisom u Ministarstvo rada i mirovinskog sustava, nadležno za us­postavu i kanaliziranje dijaloga s um­irovljeničkim udrugama, ponovno se obra­tio i Ante Gavranović, predsjednik bivšeg Nacionalnog vijeća. Umirovljenici nisu do­bili na očitovanje predložene zakone, već su zaobiđeni.

     Ministar Nakić valjda misli kako su za zdravstvenu reformu zaduženi samo pruž- atelji usluga, prvenstveno liječnici i zdrav­stveni kadrovi, pa apsolutno ignorira koris­nike i one koji financiraju zdravstvo dopri­nosima. Tako su i dvije najveće sindikalne središnjice, SSSH i NHS, naprosto zaobi­đene, jer boli kapa ministra što su se oni usprotivili takvim zdravstvenim reformama na prethodnoj raspravi na Gospodarsko- socijalnom vijeću.

Reži prava, diži cijene

     Prvim zakonskim izmjenama Banski dvo­ri predlažu povećanje maksimalnog iznosa sudjelovanja osiguranih osoba u troškovi­ma zdravstvene zaštite sa 60,13 posto pro­računske osnovice na 90,20 posto prora­čunske osnovice. To znači da se za osobe koje nemaju dopunsko zdravstveno osigu­ranje maksimalni iznos participacije za bol­ničko liječenje povećava s dvije na tri tisuće kuna, objašnjava ministar zdravlja Dario Nakić. Ako nemate dopunsko, plaćat ćete participaciju koja je povećana za 50 posto!

     I službeno, više nećete smjeti zvati hitnu, jer će vas prvo telefonski ispitati operater, a zatim, ako dođete na hitnu prije no što ste otišli svom liječniku opće prakse i on vam da uputnicu, trijažu će obaviti medicin­ska sestra, koja treba odlučiti da li ćete biti primljeni ili nećete. Ako i dalje inzistirate da vas prime, morate u džepu imati 150 kuna.

     I onda vas konačno pregleda liječnik, pa ako dobijete kakvu injekciju, smatrat će se da ste samo polovično nepotrebno došli, te ćete platiti 75 kuna. Ludilo, zar ne?!

Predsjednica Sindikata medicinskih ses­tara Anica Prašnjak ističe da medicinske sestre ne mogu preuzeti ulogu liječnika jer su educirane za zdravstvenu njegu boles­nika, a ovom najavljenom reformom je predviđeno da medicinske sestre obavljaju trijažu pacijenta i „nehitne” pacijente preus- mjeravaju obiteljskim liječnicima.

     Medicinske sestre ne mogu preuzeti toli­ku odgovornost te će stoga biti teško pro­vesti takvu reorganizaciju. Koliko će takvih „nehitnih” pacijenata preminuti?

Protiv skupih lijekova

     Nakić planira smanjiti i dostupnost sku­pih lijekova pa će formirati povjerenstvo u HZzO-u samo za skupe lijekove, jer „sada imamo povjerenstva u bolnicama koja će predlagati liječenje, ali za dio lijekova zele­no će svjetlo morati dati i povjerenstvo HZZO-a u kojem će biti stručnjaci”, veli taj umotvorac, kojem je zdravstvenu reformu ubijanja javnog zdravstva osmislila osigu­ravajuća privatna tvrtka.

U duhu privatnih interesa osiguravatelj- ske i financijske industrije, Nakić tvrdi da cilj nije ubiranje dodatnih prihoda, već „da oni koji su zbilja ugroženi imaju mogućnost i pravo na vrijeme dobiti kvalitetnu zdrav­stvenu zaštitu”. A ta zaštita znači da ćete dobiti npr. novi kuk od gipsa, a oni koji ima­ju novaca, potegnut će do Švicarske po kuk od titana. Tako je govorio Nakić.

     I još: „Naš cilj nije ubiranje dodatnih pri­hoda od naših osiguranika već da ljudi do­biju pravodobnu zdravstvenu zaštitu i da se sustav ne zloupotrebljava. Povećat ćemo broj timova hitne medicinske službe za 19 u dijelovima Hrvatske koji su manje razvije­ni i iz kojih imamo veliko iseljavanje stanov­ništva”, kaže ministar i pita siromašnog umirovljenika zar on doista ne želi biti soli­daran s potrebitima?

Kažnjavanje „neopravdanih" pacijenata

     Reducirati broj nehitnih pacijenata na hit­nim bolničkim prijemima pomoću naplate »neopravdanog« pregleda u zapadnim su državama pokušali odavno, ali se pokazalo da takav model nije optimalno rješenje. Studije provedene u SAD-u pokazale su da je značajan udio pacijenata na hitnom pri­jemu procijenjen kao »nehitni«, i otpušten s dijagnozom koja se može riješiti kod obi­teljskog liječnika, iako im je zapravo treba­la trenutna medicinska pomoć ili čak hospi­talizacija. Boli kapa   Nakića, on je popio svo znanje dok je bio loš ravnatelj zadarske bolnice.

     Kako, dakle, prihvatiti mjere kojima se kroz zdravstveni sustav ima za cilj zavući ruke u džepove hrvatskih građana, pogoto­vo onih siromašnijih i starijih. Preostat će da će oni koji mogu platiti svoje liječenje imati šanse biti zdravi, a oni koji neće moći platiti, morat će se pomiriti s time da im je­dino Bog može pomoći. To nije i ne može biti cilj zdravstvene reforme

Kada se poskupljuje participacija, izrav­no se prisiljava sve veći broj ljudi da se upi­suju u dopunsko zdravstveno osiguranje, koje će pri tome poskupjeti za 19 kuna. Pri­vatni osiguravatelji, koji i stoje iza ove pri­če, za mlade ljude će ponuditi jeftinije poli­ce od HZZO-ovih.

     U tim uvjetima će se stariji osiguravati vi- še-manje u državnom sustavu i bit će prisil­jeni plaćati skuplje police, a mladi će bjež­ati prema jeftinijem, što će povratno biti udar na taj isti sustav koji će u nastavku morati dalje poskupljivati. Nakić već najav­ljuje da će dio dopunskog osiguranja pre­usmjeriti u obvezno osiguranje, a na kraju će se država i izmaknuti iz dopunskog osi­guranja i sve će biti privatizirano. (Jasna A. Petrović)