UVODNA RIJEČ
Pandemijska škola etike
Piše: Jasna A. Petrović
Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jednoobrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shvaćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, nastoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?
Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.
No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriterije društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice zadužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.
Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vrijednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživljavanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu izazvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?
Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na granice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.
Web stranice naših podružnica
Radnička prava i za izbjeglice
Tradicionalni susret predstavnika Saveza samostalnih sindikata Hrvatske i Saveza slobodnih sindikata Slovenije održan je 26. travnja na zajedničkoj graničnoj kontroli Bregana - Obrežje. Tom su prilikom predsjednici Mladen Novosel i mr.sc. Dušan Semolič potpisali Zajedničku izjavu o izbjeglicama: Ljudska i radnička prava za sve.
U Izjavi je naglašeno da su države članice EU od 2013. godine primile gotovo 2.000.000 izbjeglica, a da se ove 2016. godine očekuje više od milijun novih. Države EU ne smiju zatvarati granice i među njima mora postojati koordinacija u pružanju pomoći, kako ne bi postale žrtve krijumčarenja ljudima i kako bi im se osigurao siguran i dostojanstven život, rad, zdravlje i obrazovanje, dakle život dostojan čovjeka. Ti će se ljudi integrirati u novu sredinu i koristit će ubuduće novoj zajednici. Naglašeno je da sindikati moraju imati važnu ulogu u obrani poštovanja te zaštiti života i dostojanstva tih ljudi. Vlade i socijalni partneri moraju raditi zajedno, jer „odgovornost je svih nas govoriti o ovom problemu, te zahtijevati zaštitu ljudskog života i dostojanstva. Ljudska prava za sve! „Predsjednik SSSH Mladen Novosel, kao ovogodišnji domaćin, pozdravio je prisutne goste i novinare i naglasio da možemo biti ponosni na dugu tradiciju ovih susreta. Objasnio njihovu svrhu i želju da traju još mnogo godina kako bi u svijetu, a osobito u našem okružju bilo ljepše, bolje i ljudskije živjeti!
Predsjednik ZSSS mr. Dušan Semolič nadahnuto ljudski je govorio o svojim susretima s izbjeglicama u prihvatilištima u Grčkoj i Italiji. Naglasio je kako osobni doživljaj susreta s obiteljima izbjeglica kod čovjeka izaziva snažnu potrebu za zaštitom tih ljudi i njihova dostojanstva. Isto tako naglasio je da bi pravo rješenje ove izbjegličke krize i prava pomoć bila zaustaviti rat u njihovim zemljama, a ne podržavati kaos zbog neslaganja s unutarnjim politikama u tim državama.
Nakon toga uputili smo se na zajedničko druženje i ručak u restoran kod Kalina. Susretu je prisustvovao i predsjednik Sindikata umirovljenika Slovenije Miloš Mikolič s kojim sam razgovarala o događajima i problemima u našim sindikatima te o skorom posjetu Carle Canto- ne, generalne tajnice FERPA-e Ljubljani i Zagrebu.
U govorima na kraju posjeta predsjednik Semolič je naglasio da redovno prati događanja u našim sindikatima te je pažljivo pročitao sve o Peticiji „Zaustavimo siromaštvo starijih osoba” našeg Sindikata umirovljenika Hrvatske. Prijateljski stisak ruke, poneki poljubac i obećanje da se vidimo opet iduće godine na istome mjestu, ali s novim problemom za zajedničku izjavu. ko su to reforme, onda jadna nam majka!“ (Biserka Budigam)