UVODNA RIJEČ

Povratak u doba nestašica

Piše: Igor Knežević

     Svi umirovljenici još se sjećaju vremena socijalizma kada su zbog nestašice goriva jedan dan smjeli voziti samo automobile s parnim, a drugi dan s neparnim brojem tablica. Ili kad u trgovinama nije bilo banana, toalet papira i mnogih drugih proizvoda, što je često bila posljedica zamrzavanja cijena. Takav slučaj je danas u Kini, gdje su unatoč visokom rastu cijene ugljena, komunističke vlasti odlučile to­talno zamrznuti cijene struje za građane, te je posljedično došlo do nestašice i redukcija struje u dvije trećine kineskih provincija.

     Čeka li i nas scenarij tapkanja u mraku i paljenja svijeća ili hodanja po kući s dekama preko leđa jer nam ne radi grijanje? Možda se neki sjećaju i kad su kao djeca satima s roditeljima igrali,,gore-dolje", kako bi se ugrijali. Ovakav kineski scenarij vrlo vjerojatno nećemo doživjeti. Ali posljedice povećanja cijena za one najugroženije - umirovljenike, bit će slične. HEP naime predlaže povećanje cijene struje za 58 posto, a opskrbljivači plinom najavljuju da će od 1. travnja podići cijene od 59 do 86 posto, iako Vlada za sada uporno odbija tako visoke postotke rasta. Mnoge će taj cjenovni udar dodatno osiromašiti, zbog čega se od vlasti očekuje da mjerama ublaži najavljujuća poskupljenja struje i plina i njihove posljedice.

      Cijene većine proizvoda, pa tako i hrane na koju umirovljenici troše najveći dio svog budžeta, su i ovako zbog poskupljenja energenata u svijetu otišle jako gore, a poskupljenjem računa za struju i plin samo se stavlja „točka na i". Većina umirovljenika neće se moći ni grijati ni hladiti, ali ni hraniti. Usklađivanje mirovina ne prati dovoljno ni rast cijena, niti rast plaća, pa nam samo ostaje nada da će Vlada pronaći mehanizme kojima će ograničiti ovaj rast cijena.

     Ministar gospodarstva najavljuje smanjivanje PDV-a na energente kao jednu od mjera za spas. Eto, gle čuda, sada se PDV može smanjivati kad su svi ugroženi, a kad 700 tisuća umirovljenika živi godinama ispod linije siromaštva od 2.927 kuna, to nije razlog da im se umanje računi ili povećaju mirovine. Iako su najbrojnija dobna skupina, starije osobe nisu toliko zanimljive vladajućima, što su, ruku na srce, i sami dijelom krivi, jer se unatoč velikom glasačkom potencijalu, nikad nisu uspjeli ujediniti za vlastitu dobrobit. Dakako, to ne amnestira ni Vladu.

     Nerealno je očekivati da će Vlada uspjeti značajnije spriječiti rast svih cijena, tako da će se umirovljenici i ostali siromasi morati poslužiti starim dobrim trikovima - vlastita redukcija struje i zavrtanje ventila na radijatorima, posjećivanje susjeda koji imaju upaljeno grijanje, vožnja u krug u sredstvima javnog prijevoza, hodanje po trgovinama i šoping centrima, dakako samo razgledavajući i grijući se, jer nemaju novca za kupnju.

      „Ponekad mislimo kako siromaštvo znači samo biti gladan, gol i beskućnik. Najveće siromaštvo je kad si nepoželjan, nevoljen i nikog nije briga za tebe", mudra je misao Majke Tereze, koja se nažalost često ocrtava u našem društvu, jer su mnogi umirovljenici i starije osobe ostavljeni na milost i nemilost moderne otuđenosti čovjeka, kada često ni prvog susjeda nije briga kako ti je, a kamoli državu. Ne čudi stoga što su mnogi umirovljenici primorani dodatno raditi, bilo na crno ili ne, kopati po kontejnerima tražeći boce. Ne čudi ni činjenica da oko 40 posto svih samoubojstava u Hrvatskoj počine osobe starije od 65 godina. Njih, očito, nije za to briga...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

Radnička prava i za izbjeglice

 

     Tradicionalni susret predstavnika Saveza samostalnih sindikata Hr­vatske i Saveza slobodnih sindikata Slovenije održan je 26. travnja na zajedničkoj graničnoj kontroli Bregana - Obrežje. Tom su prilikom predsjednici Mladen Novosel i mr.sc. Dušan Semolič potpisali Zajed­ničku izjavu o izbjeglicama: Ljudska i radnička prava za sve.

     U Izjavi je naglašeno da su države članice EU od 2013. godine pri­mile gotovo 2.000.000 izbjeglica, a da se ove 2016. godine očekuje vi­še od milijun novih. Države EU ne smiju zatvarati granice i među njima mora postojati koordinacija u pružanju pomoći, kako ne bi postale žrt­ve krijumčarenja ljudima i kako bi im se osigurao siguran i dostojan­stven život, rad, zdravlje i obrazovanje, dakle život dostojan čovjeka. Ti će se ljudi integrirati u novu sredinu i koristit će ubuduće novoj za­jednici.    Naglašeno je da sindikati moraju imati važnu ulogu u obrani poštovanja te zaštiti života i dostojanstva tih ljudi. Vlade i socijalni part­neri moraju raditi zajedno, jer „odgovornost je svih nas govoriti o ovom problemu, te zahtijevati zaštitu ljudskog života i dostojanstva. Ljudska prava za sve! „Predsjednik SSSH Mladen Novosel, kao ovogodišnji do­maćin, pozdravio je prisutne goste i novinare i naglasio da možemo bi­ti ponosni na dugu tradiciju ovih susreta. Objasnio njihovu svrhu i že­lju da traju još mnogo godina kako bi u svijetu, a osobito u našem ok­ružju bilo ljepše, bolje i ljudskije živjeti!

     Predsjednik ZSSS mr. Dušan Semolič nadahnuto ljudski je govorio o svojim susretima s izbjeglicama u prihvatilištima u Grčkoj i Italiji. Na­glasio je kako osobni doživljaj susreta s obiteljima izbjeglica kod čov­jeka izaziva snažnu potrebu za zaštitom tih ljudi i njihova dostojanstva. Isto tako naglasio je da bi pravo rješenje ove izbjegličke krize i prava pomoć bila zaustaviti rat u njihovim zemljama, a ne podržavati kaos zbog neslaganja s unutarnjim politikama u tim državama.

     Nakon toga uputili smo se na zajedničko druženje i ručak u resto­ran kod Kalina. Susretu je prisustvovao i predsjednik Sindikata um­irovljenika Slovenije Miloš Mikolič s kojim sam razgovarala o događaji­ma i problemima u našim sindikatima te o skorom posjetu Carle Canto- ne, generalne tajnice FERPA-e Ljubljani i Zagrebu.

     U govorima na kraju posjeta predsjednik Semolič je naglasio da re­dovno prati događanja u našim sindikatima te je pažljivo pročitao sve o Peticiji „Zaustavimo siromaštvo starijih osoba” našeg Sindikata um­irovljenika Hrvatske. Prijateljski stisak ruke, poneki poljubac i obećanje da se vidimo opet iduće godine na istome mjestu, ali s novim proble­mom za zajedničku izjavu. ko su to reforme, onda jadna nam majka!“ (Biserka Budigam)