UVODNA RIJEČ
Nemao pa nemao
Piše: Jasna A. Petrović
Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mnoge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si prethodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Višnja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.
No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada nemaju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio davati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Njima se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugradio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.
Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvatsko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina. Nećemo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i znali. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale. Možda je najbolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabogda nemao pa nemao.
Web stranice naših podružnica
Radnička prava i za izbjeglice
Tradicionalni susret predstavnika Saveza samostalnih sindikata Hrvatske i Saveza slobodnih sindikata Slovenije održan je 26. travnja na zajedničkoj graničnoj kontroli Bregana - Obrežje. Tom su prilikom predsjednici Mladen Novosel i mr.sc. Dušan Semolič potpisali Zajedničku izjavu o izbjeglicama: Ljudska i radnička prava za sve.
U Izjavi je naglašeno da su države članice EU od 2013. godine primile gotovo 2.000.000 izbjeglica, a da se ove 2016. godine očekuje više od milijun novih. Države EU ne smiju zatvarati granice i među njima mora postojati koordinacija u pružanju pomoći, kako ne bi postale žrtve krijumčarenja ljudima i kako bi im se osigurao siguran i dostojanstven život, rad, zdravlje i obrazovanje, dakle život dostojan čovjeka. Ti će se ljudi integrirati u novu sredinu i koristit će ubuduće novoj zajednici. Naglašeno je da sindikati moraju imati važnu ulogu u obrani poštovanja te zaštiti života i dostojanstva tih ljudi. Vlade i socijalni partneri moraju raditi zajedno, jer „odgovornost je svih nas govoriti o ovom problemu, te zahtijevati zaštitu ljudskog života i dostojanstva. Ljudska prava za sve! „Predsjednik SSSH Mladen Novosel, kao ovogodišnji domaćin, pozdravio je prisutne goste i novinare i naglasio da možemo biti ponosni na dugu tradiciju ovih susreta. Objasnio njihovu svrhu i želju da traju još mnogo godina kako bi u svijetu, a osobito u našem okružju bilo ljepše, bolje i ljudskije živjeti!
Predsjednik ZSSS mr. Dušan Semolič nadahnuto ljudski je govorio o svojim susretima s izbjeglicama u prihvatilištima u Grčkoj i Italiji. Naglasio je kako osobni doživljaj susreta s obiteljima izbjeglica kod čovjeka izaziva snažnu potrebu za zaštitom tih ljudi i njihova dostojanstva. Isto tako naglasio je da bi pravo rješenje ove izbjegličke krize i prava pomoć bila zaustaviti rat u njihovim zemljama, a ne podržavati kaos zbog neslaganja s unutarnjim politikama u tim državama.
Nakon toga uputili smo se na zajedničko druženje i ručak u restoran kod Kalina. Susretu je prisustvovao i predsjednik Sindikata umirovljenika Slovenije Miloš Mikolič s kojim sam razgovarala o događajima i problemima u našim sindikatima te o skorom posjetu Carle Canto- ne, generalne tajnice FERPA-e Ljubljani i Zagrebu.
U govorima na kraju posjeta predsjednik Semolič je naglasio da redovno prati događanja u našim sindikatima te je pažljivo pročitao sve o Peticiji „Zaustavimo siromaštvo starijih osoba” našeg Sindikata umirovljenika Hrvatske. Prijateljski stisak ruke, poneki poljubac i obećanje da se vidimo opet iduće godine na istome mjestu, ali s novim problemom za zajedničku izjavu. ko su to reforme, onda jadna nam majka!“ (Biserka Budigam)