UVODNA RIJEČ

Vladajući, zašto ignorirate umirovljenike?

Piše: Jasna A. Petrović

     Počela je neslužbena kampanja za izbore za Pred­sjednika Republike Hrvatske. Sve su brojnije izja­ve aktualne predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i premijera Andreja Plenkovića u kojima se spominje problematika različitih slojeva društva. No, ono što je vidljivo iz svih tih poruka jest da se ni u jednom od pre- dizbornih obećanja ne spominju oni najugroženiji - umirovljenici.

     Neshvatljivo je da čelni ljudi države ignoriraju više od 1.240.000 umirovljenika, kao i činjenicu da više od polovice umirovljenika, njih 58 posto, živi ispod hrvat­ske linije siromaštva, koja za ovu godinu za samca iznosi 2.496,5 kuna.

Relativna vrijednost mirovina (udjel prosječne bruto mirovine u bruto plaći) iznosi 27,7 posto te je, uz irsku mirovinu, najniža u zemljama Europske unije, što je do­velo do toga da je svaki treći građanin stariji od 65 go­dina potonuo u zonu siromaštva te svaki drugi samac.

     Gospodo i gospođe, čak 98 posto svih umirovljeni­ka ima mirovine niže od prosječne plaće! Nije li tragična takva budućnost umirovljenika koju nudite današnjim siromašnim radnicima?

Položaj onih koji su izgradili svoju zemlju vlastitim rukama i znanjem, da bi bili „namireni" dva puta godiš­nje s mizernim usklađivanjem mirovina, koje im pojedu besplatno dopunsko zdravstveno osiguranje i povećani troškovi života, doista je ponižavajući.

     Nebriga vladajućih za umirovljenike i starije osobe dovela je do opće društvene marginalizacije starijih oso­ba, a kao što vidimo prema izjavama političke vrhuške, nema naznaka da bi se netko potrudio makar ih spome­nuti. O njima se šuti. Koga briga za 20 posto odbačenih starica i staraca?!

     Glavne teme o kojima predsjednica i premijer pričaju u javnosti uglavnom se svode na probleme iseljavanja mladih, slaba demografska kretanja, odnosa sa Srbijom i međunacionalnim ispadima, no nigdje nema ničeg o problemima umirovljenika koji jedva spajaju kraj s kra­jem, poniženi su i podcijenjeni, kopajući po kontejneri­ma i hraneći se po javnim kuhinjama.

     Gospodo, operite uši, jer jednog ćete se dana probu­diti u zemlji iz koje su mladi iselili, a stari pomrli od gladi!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

Radnička prava i za izbjeglice

 

     Tradicionalni susret predstavnika Saveza samostalnih sindikata Hr­vatske i Saveza slobodnih sindikata Slovenije održan je 26. travnja na zajedničkoj graničnoj kontroli Bregana - Obrežje. Tom su prilikom predsjednici Mladen Novosel i mr.sc. Dušan Semolič potpisali Zajed­ničku izjavu o izbjeglicama: Ljudska i radnička prava za sve.

     U Izjavi je naglašeno da su države članice EU od 2013. godine pri­mile gotovo 2.000.000 izbjeglica, a da se ove 2016. godine očekuje vi­še od milijun novih. Države EU ne smiju zatvarati granice i među njima mora postojati koordinacija u pružanju pomoći, kako ne bi postale žrt­ve krijumčarenja ljudima i kako bi im se osigurao siguran i dostojan­stven život, rad, zdravlje i obrazovanje, dakle život dostojan čovjeka. Ti će se ljudi integrirati u novu sredinu i koristit će ubuduće novoj za­jednici.    Naglašeno je da sindikati moraju imati važnu ulogu u obrani poštovanja te zaštiti života i dostojanstva tih ljudi. Vlade i socijalni part­neri moraju raditi zajedno, jer „odgovornost je svih nas govoriti o ovom problemu, te zahtijevati zaštitu ljudskog života i dostojanstva. Ljudska prava za sve! „Predsjednik SSSH Mladen Novosel, kao ovogodišnji do­maćin, pozdravio je prisutne goste i novinare i naglasio da možemo bi­ti ponosni na dugu tradiciju ovih susreta. Objasnio njihovu svrhu i že­lju da traju još mnogo godina kako bi u svijetu, a osobito u našem ok­ružju bilo ljepše, bolje i ljudskije živjeti!

     Predsjednik ZSSS mr. Dušan Semolič nadahnuto ljudski je govorio o svojim susretima s izbjeglicama u prihvatilištima u Grčkoj i Italiji. Na­glasio je kako osobni doživljaj susreta s obiteljima izbjeglica kod čov­jeka izaziva snažnu potrebu za zaštitom tih ljudi i njihova dostojanstva. Isto tako naglasio je da bi pravo rješenje ove izbjegličke krize i prava pomoć bila zaustaviti rat u njihovim zemljama, a ne podržavati kaos zbog neslaganja s unutarnjim politikama u tim državama.

     Nakon toga uputili smo se na zajedničko druženje i ručak u resto­ran kod Kalina. Susretu je prisustvovao i predsjednik Sindikata um­irovljenika Slovenije Miloš Mikolič s kojim sam razgovarala o događaji­ma i problemima u našim sindikatima te o skorom posjetu Carle Canto- ne, generalne tajnice FERPA-e Ljubljani i Zagrebu.

     U govorima na kraju posjeta predsjednik Semolič je naglasio da re­dovno prati događanja u našim sindikatima te je pažljivo pročitao sve o Peticiji „Zaustavimo siromaštvo starijih osoba” našeg Sindikata um­irovljenika Hrvatske. Prijateljski stisak ruke, poneki poljubac i obećanje da se vidimo opet iduće godine na istome mjestu, ali s novim proble­mom za zajedničku izjavu. ko su to reforme, onda jadna nam majka!“ (Biserka Budigam)