UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Treba nam nova mirovinska reforma

SINDIKAT UMIROVLJENIKA POZDRAVLJA POTEZE NACIONALNOG VIJEĆA ZA UMIROVLJENIKE I STARIJE OSOBE TE PREDSJEDNIKA REPUBLIKE: Vrijeme je za novu mirovinsku reformu! Ali kakvu?

Sindikat umirovljenika Hrvatske /SUH/ pozdravlja najave od strane Predsjednika Republike Ive Josipovića da je došao trenutak za ozbiljnu novu mirovinsku reformu, s naglaskom na izdvajanje iz prvog stupa međugeneracijske solidarnosti svih mirovina koje su uređene po posebnim propisima. Takav pristup je na Nacionalnom vijeću za umirovljenike i starije osobe pri Vladi Republike Hrvatske prihvatila i Vlada, te se očekuje da neće biti dvojbe oko potrebe da se transparentno razdvoje mirovine stečene radom, i one stečene prema, katkad, privilegiranim propisima, kao što je slučaj s mirovinama saborskih zastupnika.

Sindikat umirovljenika Hrvatske očekuje da će se nakon izdvajanja svih posebnih i privilegiranih mirovina iz mirovinskog fonda, lako uočiti neosporna činjenica da u mirovinama stečenima radom nema više prostora za daljnja rezanja, jer je oko 73% „običnih“ umirovljenika već kliznulo u zonu rizika od siromaštva (mirovine ispod 60% medijana plaće). Stručnjaci Svjetske banke također ne dovode u pitanje visinu (bolje reći – „nizinu“) hrvatskih mirovina iz rada, jer im je dobro poznato da teret mirovinskom fondu čine tzv. posebni umirovljenici koji troše više od petine svih sredstava za relativno mali broj korisnika. Poznato je i da je će tzv. novi hrvatski umirovljenici još brže tonuti u siromaštvo, jer prosječna mirovina tzv. „općih“ umirovljenika koji su mirovinu ostvarili u prva tri mjeseca ove godine, iznosi samo 1.924 kuna, odnosno 36.7% od prosječne neto plaće.

SUH pozdravlja što je Nacionalno vijeće za umirovljenike i starije osobe pri Vladi Republike Hrvatske prihvatilo prijedlog umirovljenika da se na dnevni red 4. sastanka stavi zahtjev za odmrzavanje mirovina. Naime, predviđena je prezentacija predstavnika Hrvatskog zavoda za mirovinskog osiguranje te ministarstava gospodarstva i financija, o mogućnostima ranije obustave Zakona o odgodi usklađivanja mirovina za razdoblje 1. siječnja do 31. prosinca 2011. godine. Također, na istom sastanku 18. svibnja, raspravljat će se o zahtjevu SUH-a za usklađivanje rasta mirovina vezano za rast plaća.spašavanje umirovljeničkog standarda, ali će morati javno odgovoriti o svojim potezima, osobito stoga što su sve sindikalne središnjice jasno zatražile da se problem nedostatka sredstava u mirovinskom fondu ne može rješavati rezanjem, već otvaranjem novih radnih mjesta i redovitom naplatom doprinosa za mirovinskog osiguranje.

Završno podsjećamo da ne samo što su mirovine u kontinuiranom padu, već je budućnost doista neizvjesna, utoliko više što je u Hrvatskoj proguran krajnje nekonzistentan i autističan model drugog stupa mirovinske štednje, kojime zapravo upravljaju banke u dosluhu s politikom, a obveznici uplata su samo radnici, a ne i poslodavci, kako je to u većini europskih zemalja.

SUH izražava uvjerenje da će se morati zagristi i u tu kiselu jabuku. U protivnom, umirovljenički glas na predstojećim izborima neće biti samo suzdržan.

SUH najavljuje da će uskoro krenuti u razgovore s predstavnicima parlamentarnih stranaka, kako bi se očitovali glede minimalne liste umirovljeničkih zahtjeva.