UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

Događanja: PODRŠKA PETICIJI HSU

Protiv poskupljenja dopunskog osiguranja

 

     Na dan početka otvaranja akcije prikupljanja potpisa gra­đana za peticiju Hrvatske stranke umirovljenika protiv pos­kupljenja dopunskog osiguranja, 11. travnja o.g., Sindikat umirovljenika Hrvatske je javno podržao peticiju.

     Sindikat umirovljenika Hrvatske pozvao je svoje člano­ve, umirovljenike, starije osobe i sve druge građane Hr­vatske da potpišu peticiju protiv poskupljenja zdravstve­nog dopunskog osiguranja s 70 na 89 kuna, jer će time samo pridonijeti osiromašenju građana, posebice um­irovljenika. Dio članstva SUH-a je organizirao prikuplja­nje potpisa, primjerice u Zadru, Zagrebu, te više gradova u Istri. SUH je još 31. ožujka, zajedno s Maticom um­irovljenika Hrvatske, održao konferenciju za medije na kojoj se oštro usprotivio najavama povećavanja dopun­skog zdravstvenog osiguranja, upozorivši da bi to bio no­vi težak udarac za najstariju populaciju. Mirovine su već sada toliko niske da mnogi umirovljenici jedva preživlja­vaju. Prosječna mirovina u Hrvatskoj je 2.237 kuna, a to je 38,22 posto prosječne neto plaće u 2015. godini. Pre­ma podacima za siječanj 2016. godine 870.215 umirovlje­nika primilo je prosječnu mirovinu u iznosu od 1.680 ku­na, a čak 552.365 umirovljenika primilo je prosječno sve­ga 1.237 kuna. 

     SUH podržava i povećanje cenzusa koji predlaže HSU - na 2.200 kuna za samca i 1.800 kuna po članu obitelji, jer su Matica i SUH takav cenzus zatražili još prije tri godine. Time bi se dodatno zaštitili siromašni, nemoćni i stari. Prikupljeno je oko 106.000 potpisa.