UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

Kampanja: INFORMACIJOM PROTIV GRABEŽA IMOVINE STARIJIH

Sigurnost u trećoj dobi: Kako izbjeći rizike u raspolaganju imovinom

 

     „Sigurnost u trećoj dobi: Kako izbjeći rizike pri raspolaganju imovinom” naziv je projekta koji Sindikat umirovljenika Hrvatske provodi u suradnji s Hrvatskim pravnim centrom (HPC). U ovaj projekt, kojim SUH nastavlja svoju uspješnu kampanju    „Zaustavimo zloupotrebu sta­rijih osoba”, uključeni su i Gradsko dru­štvo Crvenog križa Zagreb, Centar za socijalnu skrb Zagreb i udruga Radio mreža. Projekt financira Ministarstvo so­cijalne politike i mladih, a provedba tra­je od listopada 2015. godine do rujna 2016. godine.

     Kada je SUH još prije tri godine, kre­nuo u otvorenu ofenzivu protiv sve učes­talije pojave ekonomske zloupotrebe starijih osoba, namjera i cilj su bili jača senzibilizacija javnosti na pojavne oblike zloupotrebe instrumentarija obveznog prava kao što su ugovor doživotnom i ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. Ujed­no se željelo upozoriti starije osobe na potencijalnu opasnost koja vreba na nji­hovu imovinu od strane uvježbanih lova­ca, gotovo profesionaliziranih u grabežu imovine starijih osoba. Tada je u okviru kampanje „Zaustavimo zloupotrebu sta­rijih osoba!“ tiskan letak, produciran film i educirano više od 200 volontera koji su nastavili s edukacijom starijih osoba.

Sada su u sklopu projekta, u kojem SUH surađuje s HPC-om kao nositeljem projekta, uspješno održane već dvije od ukupno pet radionica na temu sigurnosti u trećoj dobi i izbjegavanja rizika u ras­polaganju imovinom.

Pula: Što više takvih radionica!

     Dana 21. travnja 2016. godine održa­na je prva radionica namijenjene osoba­ma koje imaju savjetodavnu ulogu za osobe treće dobi kako bi im pomogle u slučaju da namjeravaju raspolagati sa svojom imovinom ili u razrješenju pro­blema nastalih već učinjenim raspolaga­njem. Domaćin je bila pulska podružni­ca SUH-a, a sudjelovali su predstavnici podružnica iz Poreča, Vrsara, Medulina, Fažane i Pule, te socijalne radnice iz centara za socijalnu skrb Rijeke i Pula i ravnateljica Gradskog društva   Crvenog križa Pula. Radionicu su vodile Olga Jelčić, stručnjakinja za građansko pravo, sutkinja Vrhovnog suda RH u mirovini i Ana Paska, organizatorica radionice.

     Da je radionica bila uspješna, potvr­dili su sudionici svojim ocjenama u evaluacijskom upitniku (npr. „Da, zato što je naša populacija najugroženija i nemoćna, nedovoljno informirana o svojim pravima, a smrt je pred vrati­ma."), a svoje zadovoljstvo potvrdili su i preporukama za održavanjem takvih radionica svugdje u zemlji i prodorom te teme u medije.

Split: Za više aktivnog sudjelovanja

     Zatim je 28. travnja u prostorijama splitske podružnice SUH-a održana radionica u kojoj su sudjelovalo dese­tak članovi SUH-a iz Podružnice Split, pet predstavnika iz   Centra za socijal­nu skrb Split te predstavnica Grad­skog društva Crvenog križa Split.

    I na ovoj radionici se vrlo temeljito i konkretno govorilo o raspolaganju imovinom,  osobito sklapanju ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržava­nju, ugovora o darovanju, ugovora o ustupu i raspodjeli imovine i oporuci. Sve su ovo pravne forme koje su re­gulirane zakonima, međutim u praksi je vrlo značajno kako su one sastav­

ljene, koje su obaveze i prava nave­dene u ugovorima za ugovorne stra­ne, o pravnim učincima pojedinih ugo­vora, o valjanosti istih, mogućnosti raskida i slično.

Informacija kao prevencija

     Sudionici su radionicu ocijenili pe­ticom, držeći da je trebalo omogućiti još više interaktivnog sudjelovanja. No, zaključili su kako se o temi vrlo malo zna te da je osobito važno pro­vesti edukaciju u domovima um­irovljenika i za zaposlene u centrima socijalne skrbi.

      Iako su teme dosmrtnog i doživot­nog uzdržavanja kao i pitanja vezana uz raspolaganje imovinom od strane starijih osoba prepoznata u javnosti zahvaljujući i kontinuiranoj kampanji SUH-a, cjelovitih podataka o tome ne­ma dovoljno, kao što nema dovoljno instrumenata i protokola koji bi mogli učinkovito zaštititi osobe treće dobi od pritisaka, iskorištavanja i zlopora­be, a često ni korištenje pravnih lije­kova ne dovodi do pozitivnih ishoda za starije osobe koje su oštećene po­jedinim ugovorima.

     Starije osobe ne posjeduju dovolj­no informacija koje bi im omogućile da sa sigurnošću odlučuju o ključ­nim načinima raspolaganja svojom imovinom i da sa sklopljenim ugovo­rima budu u potpunosti zaštićene. Zaštitni mehanizmi sklopljenih ugo­vora nisu dovoljno čvrsti, sudskim putem ih je često teško osporiti pa je stoga potrebno razmišljati o njiho­vom osnaživanju i što jačem informi­ranju. Potrebno je djelovati preven­tivno šireći informacije među osoba­ma starije životne dobi o značenju i mogućnostima pojedinačnih načina raspolaganja vlastitom imovinom, o donošenju odluke o sklapanju ugo­vora tek nakon cjelovitog informira­nja i stjecanja povjerenja u osobe s kojima se ugovori sklapanju.

     Sljedeće dvije radionice održavaju se u Zagrebu, i to 17. i 24 svibnja, a posljednja slijedi u Slavonskom brodu u lipnju. (Zorica Drandić, Ana Paska)