UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

Kampanja: INFORMACIJOM PROTIV GRABEŽA IMOVINE STARIJIH

Sigurnost u trećoj dobi: Kako izbjeći rizike u raspolaganju imovinom

 

     „Sigurnost u trećoj dobi: Kako izbjeći rizike pri raspolaganju imovinom” naziv je projekta koji Sindikat umirovljenika Hrvatske provodi u suradnji s Hrvatskim pravnim centrom (HPC). U ovaj projekt, kojim SUH nastavlja svoju uspješnu kampanju    „Zaustavimo zloupotrebu sta­rijih osoba”, uključeni su i Gradsko dru­štvo Crvenog križa Zagreb, Centar za socijalnu skrb Zagreb i udruga Radio mreža. Projekt financira Ministarstvo so­cijalne politike i mladih, a provedba tra­je od listopada 2015. godine do rujna 2016. godine.

     Kada je SUH još prije tri godine, kre­nuo u otvorenu ofenzivu protiv sve učes­talije pojave ekonomske zloupotrebe starijih osoba, namjera i cilj su bili jača senzibilizacija javnosti na pojavne oblike zloupotrebe instrumentarija obveznog prava kao što su ugovor doživotnom i ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. Ujed­no se željelo upozoriti starije osobe na potencijalnu opasnost koja vreba na nji­hovu imovinu od strane uvježbanih lova­ca, gotovo profesionaliziranih u grabežu imovine starijih osoba. Tada je u okviru kampanje „Zaustavimo zloupotrebu sta­rijih osoba!“ tiskan letak, produciran film i educirano više od 200 volontera koji su nastavili s edukacijom starijih osoba.

Sada su u sklopu projekta, u kojem SUH surađuje s HPC-om kao nositeljem projekta, uspješno održane već dvije od ukupno pet radionica na temu sigurnosti u trećoj dobi i izbjegavanja rizika u ras­polaganju imovinom.

Pula: Što više takvih radionica!

     Dana 21. travnja 2016. godine održa­na je prva radionica namijenjene osoba­ma koje imaju savjetodavnu ulogu za osobe treće dobi kako bi im pomogle u slučaju da namjeravaju raspolagati sa svojom imovinom ili u razrješenju pro­blema nastalih već učinjenim raspolaga­njem. Domaćin je bila pulska podružni­ca SUH-a, a sudjelovali su predstavnici podružnica iz Poreča, Vrsara, Medulina, Fažane i Pule, te socijalne radnice iz centara za socijalnu skrb Rijeke i Pula i ravnateljica Gradskog društva   Crvenog križa Pula. Radionicu su vodile Olga Jelčić, stručnjakinja za građansko pravo, sutkinja Vrhovnog suda RH u mirovini i Ana Paska, organizatorica radionice.

     Da je radionica bila uspješna, potvr­dili su sudionici svojim ocjenama u evaluacijskom upitniku (npr. „Da, zato što je naša populacija najugroženija i nemoćna, nedovoljno informirana o svojim pravima, a smrt je pred vrati­ma."), a svoje zadovoljstvo potvrdili su i preporukama za održavanjem takvih radionica svugdje u zemlji i prodorom te teme u medije.

Split: Za više aktivnog sudjelovanja

     Zatim je 28. travnja u prostorijama splitske podružnice SUH-a održana radionica u kojoj su sudjelovalo dese­tak članovi SUH-a iz Podružnice Split, pet predstavnika iz   Centra za socijal­nu skrb Split te predstavnica Grad­skog društva Crvenog križa Split.

    I na ovoj radionici se vrlo temeljito i konkretno govorilo o raspolaganju imovinom,  osobito sklapanju ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržava­nju, ugovora o darovanju, ugovora o ustupu i raspodjeli imovine i oporuci. Sve su ovo pravne forme koje su re­gulirane zakonima, međutim u praksi je vrlo značajno kako su one sastav­

ljene, koje su obaveze i prava nave­dene u ugovorima za ugovorne stra­ne, o pravnim učincima pojedinih ugo­vora, o valjanosti istih, mogućnosti raskida i slično.

Informacija kao prevencija

     Sudionici su radionicu ocijenili pe­ticom, držeći da je trebalo omogućiti još više interaktivnog sudjelovanja. No, zaključili su kako se o temi vrlo malo zna te da je osobito važno pro­vesti edukaciju u domovima um­irovljenika i za zaposlene u centrima socijalne skrbi.

      Iako su teme dosmrtnog i doživot­nog uzdržavanja kao i pitanja vezana uz raspolaganje imovinom od strane starijih osoba prepoznata u javnosti zahvaljujući i kontinuiranoj kampanji SUH-a, cjelovitih podataka o tome ne­ma dovoljno, kao što nema dovoljno instrumenata i protokola koji bi mogli učinkovito zaštititi osobe treće dobi od pritisaka, iskorištavanja i zlopora­be, a često ni korištenje pravnih lije­kova ne dovodi do pozitivnih ishoda za starije osobe koje su oštećene po­jedinim ugovorima.

     Starije osobe ne posjeduju dovolj­no informacija koje bi im omogućile da sa sigurnošću odlučuju o ključ­nim načinima raspolaganja svojom imovinom i da sa sklopljenim ugovo­rima budu u potpunosti zaštićene. Zaštitni mehanizmi sklopljenih ugo­vora nisu dovoljno čvrsti, sudskim putem ih je često teško osporiti pa je stoga potrebno razmišljati o njiho­vom osnaživanju i što jačem informi­ranju. Potrebno je djelovati preven­tivno šireći informacije među osoba­ma starije životne dobi o značenju i mogućnostima pojedinačnih načina raspolaganja vlastitom imovinom, o donošenju odluke o sklapanju ugo­vora tek nakon cjelovitog informira­nja i stjecanja povjerenja u osobe s kojima se ugovori sklapanju.

     Sljedeće dvije radionice održavaju se u Zagrebu, i to 17. i 24 svibnja, a posljednja slijedi u Slavonskom brodu u lipnju. (Zorica Drandić, Ana Paska)