UVODNA RIJEČ

Vladajući, zašto ignorirate umirovljenike?

Piše: Jasna A. Petrović

     Počela je neslužbena kampanja za izbore za Pred­sjednika Republike Hrvatske. Sve su brojnije izja­ve aktualne predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i premijera Andreja Plenkovića u kojima se spominje problematika različitih slojeva društva. No, ono što je vidljivo iz svih tih poruka jest da se ni u jednom od pre- dizbornih obećanja ne spominju oni najugroženiji - umirovljenici.

     Neshvatljivo je da čelni ljudi države ignoriraju više od 1.240.000 umirovljenika, kao i činjenicu da više od polovice umirovljenika, njih 58 posto, živi ispod hrvat­ske linije siromaštva, koja za ovu godinu za samca iznosi 2.496,5 kuna.

Relativna vrijednost mirovina (udjel prosječne bruto mirovine u bruto plaći) iznosi 27,7 posto te je, uz irsku mirovinu, najniža u zemljama Europske unije, što je do­velo do toga da je svaki treći građanin stariji od 65 go­dina potonuo u zonu siromaštva te svaki drugi samac.

     Gospodo i gospođe, čak 98 posto svih umirovljeni­ka ima mirovine niže od prosječne plaće! Nije li tragična takva budućnost umirovljenika koju nudite današnjim siromašnim radnicima?

Položaj onih koji su izgradili svoju zemlju vlastitim rukama i znanjem, da bi bili „namireni" dva puta godiš­nje s mizernim usklađivanjem mirovina, koje im pojedu besplatno dopunsko zdravstveno osiguranje i povećani troškovi života, doista je ponižavajući.

     Nebriga vladajućih za umirovljenike i starije osobe dovela je do opće društvene marginalizacije starijih oso­ba, a kao što vidimo prema izjavama političke vrhuške, nema naznaka da bi se netko potrudio makar ih spome­nuti. O njima se šuti. Koga briga za 20 posto odbačenih starica i staraca?!

     Glavne teme o kojima predsjednica i premijer pričaju u javnosti uglavnom se svode na probleme iseljavanja mladih, slaba demografska kretanja, odnosa sa Srbijom i međunacionalnim ispadima, no nigdje nema ničeg o problemima umirovljenika koji jedva spajaju kraj s kra­jem, poniženi su i podcijenjeni, kopajući po kontejneri­ma i hraneći se po javnim kuhinjama.

     Gospodo, operite uši, jer jednog ćete se dana probu­diti u zemlji iz koje su mladi iselili, a stari pomrli od gladi!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

PERFORMANS NA ZRINJEVCU

Cipele „progovorile" u ime iscipelarenih

     Odlazak iz Hrvatske za mnoge je vjerojatno put bez povratka. Odlaze za boljim životom i os­taju tamo gdje ga pronađu. A Vlada ni da trepne okom, da­pače, svojim „reformama" si­rom im otvara vrata odlaska!

Uoči obilježavanja Međunarodnog praznika rada, Sekcija mladih SSSH-a organizirala je perfor­mans „Reci to cipelama - prosvjed ostav­ljenih cipela", koji se 28. travnja održao u Parku Zrinjevac od 11 do 18 sati. Pozva­ni su svi građani da donesu cipele onih koji više nisu tu da ih nose, onih koje su vlastodršci i besramno bogati iscipelarili iz zemlje, te da podijele njihove tužne pri­če. Najviše su se odazvali umirovljenici SUH-a koji su danima prikupljali cipele, a također, bili su najbrojniji na otvaranju performansa.

     „Nakon 18 godina školovanja u Hrvat­skoj i dvije godine traženja posla u Hrvat­skoj, otišao sam tražiti posao u Njemač­koj", „Odlazim kako bih prehranio svoju obitelj. Imam troje djece, žena je nezaposlena više od tri godine. Nemamo iz- bora.“ - samo su bili neki od „govora“ ci­pela, kojim se htjelo upozoriti na situaci­ju u Hrvatskoj iz koje sve više ljudi odla­zi. Posljednjih desetak godina iz Hrvat­ske je emigriralo više od 110.000 osoba. Samo od početka krize više od 80.000 ljudi potražilo je dom izvan svoje domovi­ne.

     Želimo omogućiti da Hrvatska posta­ne mjesto u kojemu će mladi, ali i druge dobne skupine, pronaći svoj posao. Su­protno uvriježenom mišljenju, nezapos­lenost nije glavni, već tek treći razlog od­laska. Na prvom je mjestu plaća te bolji uvjeti rada.      Zbog plaće i uvjeta rada po­sebice odlaze visokoobrazovani, a među njima je puno onih koji odlaze odmah na­kon škole ili fakulteta, prije nego što uop­će dođu do burze“- poručila je Dijana Šobota iz Sekcije mladih SSSH i dodala kako Hrvatska ogromnim koracima grabi ka društvu siromaštva i nejednakosti ko­je zasigurno nije ni poželjno ni poticajno za ostanak, život i rad. Ovim su simbo­ličnim prosvjedom u ime svih „iscipelarenih“ iz Hrvatske progovorile njihove cipe­le - radne cipele, čizmice, balerinke, ja­panke, tenisice, sandale... Poručile su odgovornima kako bez radne i socijalne sigurnosti, kvalitetnog i održivog radnog mjesta ili potpora za pokretanje vlastita posla, stambene politike, povoljnih kredi­ta, dostupnih društvenih servisa, efikas­nog povezivanja nacionalnih i lokalnih politika i mjera s ciljem oživljavanja na­puštenih dijelova Hrvatske - dakle, bez pravedne preraspodjele društvenog bo­gatstva, neće biti ni demografske obno­ve ni rasta i razvoja Hrvatske.

     Odlazak iz Hrvatske za mnoge je vje­rojatno put bez povratka.

Odlaze za boljim životom i ostaju ta­mo gdje ga pronađu. A Vlada ni da trep­ne okom, dapače, svojim „reformama“ širom im otvara vrata odlaska! Krajnje je vrijeme da      Hrvatsku učinimo poželjnom zemljom za rad i život - poruka je Save­za samostalnih sindikata Hrvatske, koji je u 7 sati prosvjeda prikupio čak 312 pari cipela - muških, ženskih, dječjih. Sve nosive cipele SSSH je donirao bes­kućnicima i izbjeglicama.      Osim cipela što ih prikupio SSSH i udruženi sindika­ti, svoje cipele i cipele onih koji su otišli “trbuhom za kruhom” donosili su i građa­ni Zagreba.

Aktivisti SUH-a, na čelu s predsjedni­com Jasna A. Petrović, potpredsjednicom      Biserkom Budigam i brojnim drugima svo­jim su dolaskom dali potporu ovoj akciji mladih. Akciji koja je šokirala Zagreb i rasplakala mnoge Zagrepčane.

(Maja Šubarić Mahmuljin)