UVODNA RIJEČ
Vladajući, zašto ignorirate umirovljenike?
Piše: Jasna A. Petrović
Počela je neslužbena kampanja za izbore za Predsjednika Republike Hrvatske. Sve su brojnije izjave aktualne predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i premijera Andreja Plenkovića u kojima se spominje problematika različitih slojeva društva. No, ono što je vidljivo iz svih tih poruka jest da se ni u jednom od pre- dizbornih obećanja ne spominju oni najugroženiji - umirovljenici.
Neshvatljivo je da čelni ljudi države ignoriraju više od 1.240.000 umirovljenika, kao i činjenicu da više od polovice umirovljenika, njih 58 posto, živi ispod hrvatske linije siromaštva, koja za ovu godinu za samca iznosi 2.496,5 kuna.
Relativna vrijednost mirovina (udjel prosječne bruto mirovine u bruto plaći) iznosi 27,7 posto te je, uz irsku mirovinu, najniža u zemljama Europske unije, što je dovelo do toga da je svaki treći građanin stariji od 65 godina potonuo u zonu siromaštva te svaki drugi samac.
Gospodo i gospođe, čak 98 posto svih umirovljenika ima mirovine niže od prosječne plaće! Nije li tragična takva budućnost umirovljenika koju nudite današnjim siromašnim radnicima?
Položaj onih koji su izgradili svoju zemlju vlastitim rukama i znanjem, da bi bili „namireni" dva puta godišnje s mizernim usklađivanjem mirovina, koje im pojedu besplatno dopunsko zdravstveno osiguranje i povećani troškovi života, doista je ponižavajući.
Nebriga vladajućih za umirovljenike i starije osobe dovela je do opće društvene marginalizacije starijih osoba, a kao što vidimo prema izjavama političke vrhuške, nema naznaka da bi se netko potrudio makar ih spomenuti. O njima se šuti. Koga briga za 20 posto odbačenih starica i staraca?!
Glavne teme o kojima predsjednica i premijer pričaju u javnosti uglavnom se svode na probleme iseljavanja mladih, slaba demografska kretanja, odnosa sa Srbijom i međunacionalnim ispadima, no nigdje nema ničeg o problemima umirovljenika koji jedva spajaju kraj s krajem, poniženi su i podcijenjeni, kopajući po kontejnerima i hraneći se po javnim kuhinjama.
Gospodo, operite uši, jer jednog ćete se dana probuditi u zemlji iz koje su mladi iselili, a stari pomrli od gladi!
Web stranice naših podružnica
STAJALIŠTE: 100 dana ludila
Piše: Ivo Marijanović
Točno je da je ova Vlada sklepana iz interesa, pa je nakon zaključenja „braka“ trebalo podijeliti fotelje, odnosno nadležnosti u uvjetima kada jedan partner drugome ništa ne vjeruje, u osobe ili funkcije, u politiku ili svjetonazore. Zato integralnog programa ove Vlade naprosto nema.
U ovih 100 dana vidjeli smo kako su mnogi ministri postavljeni prema nepoznatim pravilima, kao na sajmu, jedan moj, a jedan tvoj, a „veliki broj stručnjaka“ je naprosto ispario. Mnogi ministri djeluju kao da su se i sami iznenadili imenovanjem, ne snalaze se, a nemaju se na koga niti osloniti, jer je većina bivših (također stranački postavljenih) suradnika - pometena.
Hajdemo se podsjetiti što je u predizbornim pamfletima tvrdio HDZ: umirovljenici su trajna briga HDZ-ove koalicije; usklađivat ćemo mirovine s rastom plaća; mirovine će tijekom našeg mandata narasti pet posto; uvest ćemo liberalniji Zakon o radu i vratiti dio umirovljenih na tržište rada tako da država garantira dio mirovine u slučaju rada; poboljšat ćemo uvjete života za starije građane, te ćemo za one bez prihoda osigurati takozvanu nacionalnu mirovinu.
Što je od toga ostvareno? Ništa. Mirovine su niske u usporedbi s prosječnim mirovinama u drugim europskim zemljama. Po pitanju drugog mirovinskog stupa u ljubavnoj slozi su i vladajući i opozicija, jer dirigentsku palicu drže banke pa se o njegovoj štetnosti ne smije niti govoriti. Čelnik BUZ-a se oglasio prijedlogom za zamrzavanje drugog stupa, pa zašutio, a nesretni Lovrinović iz Mosta je doživio bankarsku fetvu na vlastitoj koži.
Ako su trajna briga HDZ-a odnosno Domoljubne koalicije „reformama" povećati radni vijek na 67 godina, prepoloviti broj radnih mjesta s beneficiranim stažem i za trećinu trajno penalizirati prijevremene mirovine, tada im hvala na takvoj brizi.
Umjesto da glavna briga ove Vlade bude smanjenje broja radnika zaposlenih na nesigurnim radnim mjestima (na određeno vrijeme, preko agencija itd.), na kakvima radi više od 90 posto novozaposlenih, koji će do 67. godine života sakupiti najviše 25 do 30 godina staža, te strogi nadzor naplate doprinosa, oni se bave čitanjem iz kristalne kugle i bajanjem kako će to biti za pedesetak godina.
Osim gore navedenog nužno je naglasiti da je ova Vlada duboko zarila nož u demografsku obnovu Hrvatske, ne samo što ostavlja na snazi loše dosadašnje politike, već i sama najavljuje reduciranje mizernog dječjeg dodatka, ukidanje prijevoza učenika i dr.
Programa reformi nema, a ako se i pojave, u potpunoj su suprotnosti predizbornih najavama. I što sada nakon prvih 100 dana ludila?!