UVODNA RIJEČ
Vitez na drvenom konjiću
Piše: Jasna A. Petrović
Jesensko-zimska sjednica Sabora počela je aktualnim pri- jepodnevom, a pitanja premijeru Andreju Plenkoviću i ministrima postavilo je 38 zastupnika iz oporbenih stranaka i stranaka vladajuće koalicije, a hrvatski akademik i vitez te potpredsjednik Sabora Željko Reiner svoje pitanje je iskoristio da bi nabrojao sva postignuća Vlade. Povećan je kreditni rejting, povećane su plaće, zabilježen je veliki gospodarski rast. I baš je lijepo kad je tako ugledan i pametan član HDZ-a stubokom vjeran svojoj stranci i njezinoj Vladi.
I onda se Reiner u čudu pita zašto netko građanima plasira teze da je sve u Hrvatskoj loše, a što je najgore ne može shvatiti kako ti isti građani ponekad u to povjeruju i ne vide da im je bolje!
Pa je Reiner zamolio ministra gospodarstva Darka Horvata da mu na istoj sjednici objasni taj fenomen. Horvat mu je odgovorio da je točno kako postoji taj fenomen malodušja i da će se kroz ovu i sljedeću godinu Vlada boriti za bolji standard malog čovjeka i izrazio nadu da će uspjeti još više podići minimalnu i prosječnu plaću. Reiner je bio samo djelomično zadovoljan odgovorom, jer da mu nije jasno zašto primjerice povećanje plaća od 11 posto nikoga ne dira i to je fenomen koji on ne može shvatiti. "Ne mogu shvatiti da ljudi koji su dobili 200, 500, 800 kuna veću plaću da im se naprosto čini da to nije važno", kazao je Reiner.
Tako je zborio vitez na drvenom konjiću, koji stalno jaše na mjestu. Hopa, cupa, baš je život lijep. Tako je govorio akademik koji živi u svojoj ružičastoj bajci gdje nema gladnih i siromašnih, gdje nikome nije zima i svi imaju podno grijanje u kupaoni. Re- iner u svojem čuđenju nije primijetio da po dobi pripada u sve masovniju skupinu građana poodmakle dobi u kojoj sa svojim mjesečnim prihodima od kojih 25.000 kuna naprosto strši, jer uprihođuje u 30 dana njihovu godišnju mirovinu. I nije primijetio da su prosječni umirovljenici dobili polugodišnje povećanje mirovine od 60 kuna prosječno, od čega ne mogu kupiti ni drvenog konjića za jahanje na mjestu.
Reiner ne zna da njegova generacija kopa po kontejnerima, a zimi se vozi u beskonačne krugove tramvajima, kako bi uštedili na grijanju. No, zato to zna aktualna predsjednica Kolinda, jer ona svoje mjesto u tramvajima prepušta razigranim staricama i star- čekima - za razliku od njemačkog ili finskog predsjednika te vrlo ekološki i socijalno osjetljivo ostatke hrane uvijek pomno spakira u odvojenu vrećicu da bi bila na dohvat siromasima namjernicima.
Kolinda je bila najavljena da će doći prije koji tjedan na Ge- rontološki tulum u Zagrebu, no u zadnji tren je otkazala. Ima preča posla, nego promatrati umirovljenike čak i kad plešu i recitiraju. Zapravo, čuđenju nikad kraja, otkud im uopće za to snage. Uz sve fenomene koji bujaju u Hrvatskoj, sada imamo i fenomen malodušja po ministru Horvatu, a i definitivno zabetonirani fenomen političke elite koja ignorira i zanemaruje svoje stare.
Web stranice naših podružnica
STAJALIŠTE: 100 dana ludila
Piše: Ivo Marijanović
Točno je da je ova Vlada sklepana iz interesa, pa je nakon zaključenja „braka“ trebalo podijeliti fotelje, odnosno nadležnosti u uvjetima kada jedan partner drugome ništa ne vjeruje, u osobe ili funkcije, u politiku ili svjetonazore. Zato integralnog programa ove Vlade naprosto nema.
U ovih 100 dana vidjeli smo kako su mnogi ministri postavljeni prema nepoznatim pravilima, kao na sajmu, jedan moj, a jedan tvoj, a „veliki broj stručnjaka“ je naprosto ispario. Mnogi ministri djeluju kao da su se i sami iznenadili imenovanjem, ne snalaze se, a nemaju se na koga niti osloniti, jer je većina bivših (također stranački postavljenih) suradnika - pometena.
Hajdemo se podsjetiti što je u predizbornim pamfletima tvrdio HDZ: umirovljenici su trajna briga HDZ-ove koalicije; usklađivat ćemo mirovine s rastom plaća; mirovine će tijekom našeg mandata narasti pet posto; uvest ćemo liberalniji Zakon o radu i vratiti dio umirovljenih na tržište rada tako da država garantira dio mirovine u slučaju rada; poboljšat ćemo uvjete života za starije građane, te ćemo za one bez prihoda osigurati takozvanu nacionalnu mirovinu.
Što je od toga ostvareno? Ništa. Mirovine su niske u usporedbi s prosječnim mirovinama u drugim europskim zemljama. Po pitanju drugog mirovinskog stupa u ljubavnoj slozi su i vladajući i opozicija, jer dirigentsku palicu drže banke pa se o njegovoj štetnosti ne smije niti govoriti. Čelnik BUZ-a se oglasio prijedlogom za zamrzavanje drugog stupa, pa zašutio, a nesretni Lovrinović iz Mosta je doživio bankarsku fetvu na vlastitoj koži.
Ako su trajna briga HDZ-a odnosno Domoljubne koalicije „reformama" povećati radni vijek na 67 godina, prepoloviti broj radnih mjesta s beneficiranim stažem i za trećinu trajno penalizirati prijevremene mirovine, tada im hvala na takvoj brizi.
Umjesto da glavna briga ove Vlade bude smanjenje broja radnika zaposlenih na nesigurnim radnim mjestima (na određeno vrijeme, preko agencija itd.), na kakvima radi više od 90 posto novozaposlenih, koji će do 67. godine života sakupiti najviše 25 do 30 godina staža, te strogi nadzor naplate doprinosa, oni se bave čitanjem iz kristalne kugle i bajanjem kako će to biti za pedesetak godina.
Osim gore navedenog nužno je naglasiti da je ova Vlada duboko zarila nož u demografsku obnovu Hrvatske, ne samo što ostavlja na snazi loše dosadašnje politike, već i sama najavljuje reduciranje mizernog dječjeg dodatka, ukidanje prijevoza učenika i dr.
Programa reformi nema, a ako se i pojave, u potpunoj su suprotnosti predizbornih najavama. I što sada nakon prvih 100 dana ludila?!