UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

NAGRADA SSSH

Srce sindikalne solidarnosti za Milana

     U okviru Praznika rada u Tvornici kulture u Zagrebu 29. travnja je pred uglednim izaslanicima državnog i gradskog vrha, do­dijeljena nagrada SSSH „Srce sindikalne solidarnosti“ u 2016. istaknutim borcima za radnička prava. Dobitnik glavne na­grade - kristalne vaze s ugraviranom posvetom i povelje je Goran Micarev, povjerenik Sindikata turizma i usluga Hrvatske u sindikal­noj podružnici „Apartmani Medena d.d., Seget Donji, a dobitnici po­velja su Dragan Novoselović, bivši glavni povjerenik Sindikata me­talaca Hrvatske-Industrijskog sindikata u sindikalnoj podružnici Đuro Đaković Zavarene posude d.d. i Milan Tomičić, pravni savjet­nik u Sindikatu umirovljenika Hrvatske. Nagrade je uručila Božica Žilić, potpredsjednica SSSH-a

     Kao pravnik s dugogodišnjim iskustvom u zagrebačkom gospo­darstvu te desetogodišnjom sindikalnom aktivističkom borbom, Mi­lan Tomičić je 2015. godine u Pravnom savjetovalištu Sindikata umirovljenika Hrvatske pomogao pravnim savjetima i primarnom pravnom pomoću više od 300 osoba, a još najmanje tisuću putem telefona, promičući time sindikalnu solidarnost i zajedništvo kod najranjivije populacije, radnika starije dobi i umirovljenih radnika. Brojni su članovi sindikata udruženih u SSSH naprosto iz pravnog savjetovališta za aktivne radnike na istom katu zgrade Radničkog doma proslijedili u prostorije SUH-a.

     Posebno se angažirao u provođenju akcije SUH-a 2015. godine pod nazivom «Zaustavimo ekonomsku zloupotrebu starijih oso­ba!*, kojom je krenuo u otvorenu borbu protiv ekonomskog zlostav­ljanja starijih osoba, svjedočeći o sve učestalijim prijavama sluča­jeva financijskih prijevara i ekonomske zloporabe, dijelom i uslijed recesije i bujanja siromaštva. Na tu temu održao je i javne tribine i radionice u svim većim županijama i gradovima s velikim odazi­vom građana, educiravši više stotina građana.

     Specifično je da je u okviru kampanje objavljen i njegov privatni broj mobitela te su pozivi stizali gotovo danonoćno, a medijskim is­tupima bitno je pridonio informiranosti članova sindikata i drugih građana o njihovim pravima. Na uručenje Milan je došao direktno iz bolnice gdje je prošao tešku operaciju. Živio Milan!