UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

NAGRADA SSSH

Srce sindikalne solidarnosti za Milana

     U okviru Praznika rada u Tvornici kulture u Zagrebu 29. travnja je pred uglednim izaslanicima državnog i gradskog vrha, do­dijeljena nagrada SSSH „Srce sindikalne solidarnosti“ u 2016. istaknutim borcima za radnička prava. Dobitnik glavne na­grade - kristalne vaze s ugraviranom posvetom i povelje je Goran Micarev, povjerenik Sindikata turizma i usluga Hrvatske u sindikal­noj podružnici „Apartmani Medena d.d., Seget Donji, a dobitnici po­velja su Dragan Novoselović, bivši glavni povjerenik Sindikata me­talaca Hrvatske-Industrijskog sindikata u sindikalnoj podružnici Đuro Đaković Zavarene posude d.d. i Milan Tomičić, pravni savjet­nik u Sindikatu umirovljenika Hrvatske. Nagrade je uručila Božica Žilić, potpredsjednica SSSH-a

     Kao pravnik s dugogodišnjim iskustvom u zagrebačkom gospo­darstvu te desetogodišnjom sindikalnom aktivističkom borbom, Mi­lan Tomičić je 2015. godine u Pravnom savjetovalištu Sindikata umirovljenika Hrvatske pomogao pravnim savjetima i primarnom pravnom pomoću više od 300 osoba, a još najmanje tisuću putem telefona, promičući time sindikalnu solidarnost i zajedništvo kod najranjivije populacije, radnika starije dobi i umirovljenih radnika. Brojni su članovi sindikata udruženih u SSSH naprosto iz pravnog savjetovališta za aktivne radnike na istom katu zgrade Radničkog doma proslijedili u prostorije SUH-a.

     Posebno se angažirao u provođenju akcije SUH-a 2015. godine pod nazivom «Zaustavimo ekonomsku zloupotrebu starijih oso­ba!*, kojom je krenuo u otvorenu borbu protiv ekonomskog zlostav­ljanja starijih osoba, svjedočeći o sve učestalijim prijavama sluča­jeva financijskih prijevara i ekonomske zloporabe, dijelom i uslijed recesije i bujanja siromaštva. Na tu temu održao je i javne tribine i radionice u svim većim županijama i gradovima s velikim odazi­vom građana, educiravši više stotina građana.

     Specifično je da je u okviru kampanje objavljen i njegov privatni broj mobitela te su pozivi stizali gotovo danonoćno, a medijskim is­tupima bitno je pridonio informiranosti članova sindikata i drugih građana o njihovim pravima. Na uručenje Milan je došao direktno iz bolnice gdje je prošao tešku operaciju. Živio Milan!