UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

ZAPOČELA RASPRAVA: Slavonski Brod

Rast mirovina prema rastu plaća! 

Županijsko povjereništvo SUH-a za slavonsko-brodsko područje, sukladno odluci 6. sjednice Glavnog odbora SUH-a, organiziralo je 24. ožujka 2011. godine tribinu na temu  “Aktualni problemi umirovljenika danas i položaj Sindikata umirovljenika”. Pred brojnim članstvom iz 14 podružnica SUH-a Brodsko-posavske županije predavanje je održao predsjednik Stjepan Krajačić.

Prosječna hrvatska mirovina je u 2010. godini iznosila 2162 kune, a na području Brodsko-posavske županije je niža za 11 posto i iznosila je samo 1921 kunu. Zato Sindikat umirovljenika Hrvatske traži da se zbog visokih životnih troškova odmrznu mirovine (da rastu sukladno plaćama) te da se reformira mirovinski sustav, jer se mirovine pretvaraju u socijalnu pomoć.

Jasenka Rem, predsjednica Županijskog povjereništva i podružnice Slavonski Brod je kazala da Brod ima 14 tisuća umirovljenika, od kojih 1700 prima mirovinu nižu od 1000 kuna. Na poticaj SUH-ove podružnice, Grad Brod je najavio kako će pomoći ovoj skupini umirovljenika i u proračunu je za njih planirao 300 tisuća kuna.

 

Tribina u Slavonskom Brodu