UVODNA RIJEČ
Vladajući, zašto ignorirate umirovljenike?
Piše: Jasna A. Petrović
Počela je neslužbena kampanja za izbore za Predsjednika Republike Hrvatske. Sve su brojnije izjave aktualne predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i premijera Andreja Plenkovića u kojima se spominje problematika različitih slojeva društva. No, ono što je vidljivo iz svih tih poruka jest da se ni u jednom od pre- dizbornih obećanja ne spominju oni najugroženiji - umirovljenici.
Neshvatljivo je da čelni ljudi države ignoriraju više od 1.240.000 umirovljenika, kao i činjenicu da više od polovice umirovljenika, njih 58 posto, živi ispod hrvatske linije siromaštva, koja za ovu godinu za samca iznosi 2.496,5 kuna.
Relativna vrijednost mirovina (udjel prosječne bruto mirovine u bruto plaći) iznosi 27,7 posto te je, uz irsku mirovinu, najniža u zemljama Europske unije, što je dovelo do toga da je svaki treći građanin stariji od 65 godina potonuo u zonu siromaštva te svaki drugi samac.
Gospodo i gospođe, čak 98 posto svih umirovljenika ima mirovine niže od prosječne plaće! Nije li tragična takva budućnost umirovljenika koju nudite današnjim siromašnim radnicima?
Položaj onih koji su izgradili svoju zemlju vlastitim rukama i znanjem, da bi bili „namireni" dva puta godišnje s mizernim usklađivanjem mirovina, koje im pojedu besplatno dopunsko zdravstveno osiguranje i povećani troškovi života, doista je ponižavajući.
Nebriga vladajućih za umirovljenike i starije osobe dovela je do opće društvene marginalizacije starijih osoba, a kao što vidimo prema izjavama političke vrhuške, nema naznaka da bi se netko potrudio makar ih spomenuti. O njima se šuti. Koga briga za 20 posto odbačenih starica i staraca?!
Glavne teme o kojima predsjednica i premijer pričaju u javnosti uglavnom se svode na probleme iseljavanja mladih, slaba demografska kretanja, odnosa sa Srbijom i međunacionalnim ispadima, no nigdje nema ničeg o problemima umirovljenika koji jedva spajaju kraj s krajem, poniženi su i podcijenjeni, kopajući po kontejnerima i hraneći se po javnim kuhinjama.
Gospodo, operite uši, jer jednog ćete se dana probuditi u zemlji iz koje su mladi iselili, a stari pomrli od gladi!
Web stranice naših podružnica
SUH-ovci podržali radnike: Za dostojne plaće i mirovine!
Pod sloganom “Ljude ispred profita!” ove su godine Međunarodni praznik rada u parku Maksimir obilježile dvije najveće sindikalne središnjice - Savez samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) i Nezavisni hrvatski sindikati (NHS), a njihovi čelnici su pred nešto više od dvije tisuće okupljenih pozvali na borbu za očuvanje radničkih prava. U koloni su bili i brojni članovi Sindikata umirovljenika Hrvatske, a drugi su je dočekali u Maksimiru.
Predsjednik SSSH-a Mladen Novosel naglasio je da su sindikati pokazali kako možemo zajedno očuvati radnička prava, ali u tome je potrebna pomoć svih radnika, te je stoga pozvao na zajedništvo, dodavši kako se za prava radnika treba boriti 365 dana u godini, a ne samo na Praznik rada.
Predsjednik NHS-a Krešimir Sever je, nakon što se obratio radnicima i umirovljenicima, naglasio kako ne može profit biti iznad čovjeka i radnika koji ga stvara. Upozorio je kako su sve dosadašnje vlasti ljude činile obeshrabrenima i utučenima, a sindikatima je stalo do drugačije Hrvatske iz koje građani neće odlaziti s pinkleci- ma na ramenu, jer u njoj ne vide svoju budućnost.
„Osjećamo već dugi niz godina da u Hrvatskoj dugove plaćaju radnici i građani kojima je svakim danom sve gore, a političarima je uvijek dobro bili oni na vlasti ili u oporbi. Poručujemo premijeru i Vladi kako njihove reforme po kojima će se raditi do 67. godine života dovesti do daljnjeg iseljavanja mladih iz Hrvatske te kako takva pomoć građanima nije potrebna. Želimo da ljudi vide svoju budućnost u Hrvatskoj te da imaju dostojne plaće i mirovine, a mladi posao”, istaknuo je Sever.
Zviždeći i lupajući po metalnim bačvama, uz zvuke sirene, prosvjedna povorka je išla od Radničkog doma do Maksimira, a neki sudionici nosili su cipele i zavežljaje na štapu koji simbolički predstavljaju odlazak osiromašenih hrvatskih radnika u inozemstvo, jer u domovini ne mogu osigurati egzistenciju. Nosili su hrvatske zastave i sindikalna obilježja, kao i transparente na kojima je među ostalim pisalo “S faksa na burzu - s posla na groblje”, “Mirovina, što je to?”, “Radnik nije uhljeb!”, “Tko je jamio, jamit će opet”, “Gdje ćemo raditi kad prodate naša radna mjesta?”, Kad radiš za kikiriki, svaki ti je dan sikiriki“, „Zdravlje svima, a ne samo njima“, „Bez radnika nema ni profita“, „Ulica je udobnija od kauča“, „Tjerate nas u inozemstvo"...
SUH-ovci, osobito iz podružnica Studentski grad i Podsljeme, bili su među bučnijima i na borbenom adrenalinu su koračali u povorci.