UVODNA RIJEČ

Zemlja promatrača

Piše: Jasna A. Petrović

     Već godinama Sindikat umirovljenika Hrvatske ad­ministrira tematsku Facebook stranicu Pokret protiv siromaštva starijih osoba. Tamo dnevno „razgovara­mo" sa stotinama umirovljenika o različitim temama ve­zanima uz starije osobe. Tisuće komentara tjedno u vezi zanemarivanja starih, domova umirovljenika, prijevarama s ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju...

     Svi oni prolaze mukotrpni put od informacije, preko osvješćivanja, do uloge promatrača. Isprva, pričaju poput lutaka koje naši unutarnji valovi i vanjska zbivanja vrte u svojim filmovima u kojima ne osjećamo sebe i ne živimo iz sebe. Tako smo toliko poistovjećeni s onim što se doga­đa unutar i oko nas, da gubimo svaki tračak i iskru onoga tko mi uistinu jesmo, istovremeno misleći da smo ono što iskušavamo u i oko sebe. U tom virtualnom svijetu teško je prepoznati moć promatrača, ulogu svjedoka svoga vre­mena te katapultirati sebe iz svojevrsne hipnoze koja nas je kolektivno obuzela i postati promatrači koji imaju od­mak od samih sebe.

     Eto primjera s nacionalnom naknadom za starije od 65 godina. Nezgrapna politička odluka nazvati to u po­četku nacionalnom mirovinom, donijela je brojne šumo­ve u eteru. Ako je mirovina, onda kako mirovinu mogu dobiti oni koji nisu radili i plaćali doprinose. Ako je miro­vina, onda ide iz mirovinskog fonda, onda je to krađa u ime neradnika. U toj priči soli dodaje i jedina parlamen­tarna umirovljenička stranka koja tvrdi kako treba uvesti imovinski cenzus, jer će u protivnome baš tih 800 kuna po siromahu, uglavnom ženi, dobiti bogataši s vilama i bazenima.

     I gle, kad im kažete da to nije mirovina, već socijalna potpora kakva postoji u više od stotinu zemalja u svije­tu, da ide iz državnog budžeta, a ne iz mirovinskog fonda, onda kažu da lažete i pogodujete vladajućima. Kao da su zaboravili od vlastitog siromaštva i poniženosti prepozna­ti još veće siromahe. Kao da ih obuzima opsesija i jal vlasti­tom nemoći. Ne postavljaju pitanje iz rakursa promatrača: nije problem što će netko potrebit dobiti pomoć koja mu može omogućiti da barem plaća struju, već je problem što oni sami imaju mizerne mirovine. Tako stvarnost pli­va u očaju samopercepcije vlastite bijede pa pogubljeni u mislima i emocijama, robotiziramo svoje reakcije, koje nas mahom drže u zoni destruktivnog raspoloženja i ma­lodušnosti. Tako sve postaje negativno i zlonamjerno, nepravedno i zamućeno, dok nezadovoljstvo buja do raz­mjera gubitka konstruktivne stvarnosti.

     Među hipnotiziranosti očajem većina komentira kako su za svoje sitne mirovine radili „bez veze", a, primjerice, Slavonac Dragan Džoić kaže: „Ma to je samo za uhljebe. Opet će dobit oni što imaju i previše, a stvarni ljudi koji ne­maju neće ni dobiti." I onda se na stotinu njih pojavi rari- tetni komentar Riječanke Nevenke Licul koja kratko kaže: „Groznih li komentara. Nije problem 800 kn za siromahe, već visina penzije. Pa tako napišite." Tko je to dotakao dno, a tko je učinio promatrački odmak i prepoznao problem? Tko je shvatio da dati siromašnima, ne znači oduzeti oni­ma malo manje siromašnima? Tko je prepoznao da ma­njak promatračkog rakursa rađa jal i još veći očaj i fikciju opće izloženosti ugrozi?

     Zaustavite se i recite možete li promijeniti lošu stvar­nost ako ju gledate samo crnim bojama. Neće li se i željela stvarnost pokazati kao crna i zamračena, a vi ćete izgubiti potencijal za utjecaj na promjene. Razmislite.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

SINDIKAT UMIROVLJENIKA PODRŽAVA OTVORENO PISMO UDRUGE "BLOKIRANI" 

Kolinda Grabar Kitarović, predsjednica Republike Hrvatske 
Tomislav Karamarko, predsjednik HDZ, potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske

31.03.2016.

Poštovani,

Obraćamo Vam se u ime 325 000 tragično i dugotrajno blokiranih hrvatskih građana i njhovih obitelji koji još uvijek čekaju da ispunitesvoje predizborno obećanje ida „deblokirate Hrvatsku“.


Iako su prošla tri mjeseca otkako ste preuzeli vlast, predizborno obećanje koje ste dali blokiranima i zahvaljujući kojem ste pobijedili na izborima još uvijek ostaje tek pusto obećanje.

Hrvatski građani pošteni su i pristojni ljudi skloni poštenomi mirnom životu, voljni raditi, skloni poduzetništvu, i uvijek nanovo sa srcem i velikom nadom izlaze na izbore i uvijek nanovo spremni  su povjerovati da su „novi“ nešto naučili na greškama „starih“ osobito ako „novi“ tijekom predizborne istaknu da namjeravaju reformama ispraviti grijehe starih struktura.

Nažalost, za 320 000 dugotrajno blokiranih obitelji ove zemlje, radnike, poljoprivrednike, obrtnike, ribare, liječnike, umirovljenike, branitelje, policajce,oštećenike ilegalnih RBA zdruga, nezaposlene i siromasne nije došlo do promjene, dapače, za njih je situacija sve gora.

Katastrofalni pljenidbeni zakoni koji omogućavaju ovu društvenu katastrofu još uvijek ostaju nepromjenjeni, ignorirajući naše apele i očajne sudbine stotina tisuća hrvatskih građana. Takvo stanje pogubno je za 320 000 blokiranih obitelji, ali „dobro“ je za određene pojedince, među koje spadaju i neki  odvjetnički i javno-bilježnički uredi te državna agencija FINA, koja pljeni imovinu hrvatskih građana kao da se radi o državnim neprijateljima, a ne ljudskim subinama.

Pravosuđe je i dalje rak rana Hrvatske jer omogućuje nekima (među kojima ima i aktualnih ministara) da im milijunski dug bude izbrisan potezom pera, dok se nad drugim, „običnim“ građanima ove zemlje povodi pljenidbeni teror.

Umjesto da se kvalitetnim Ovršnim zakonom i Zakonom osobnog bankrota rješava pitanje duga i prezaduženosti, u Hrvatskoj se problem ne rješava nego se lošim zakonima broj dugotrajno blokiranih višestruko uvećava;
dug se ne smanjuje nego potiče njegov nezaustavljiv rast. 

Umjesto gospodarskog rasta, mi svjedočimo rastu duga hrvatskih građana koji danas već iznosi 37 milijardi kuna!
Podsjećamo,u Hrvatskoj je 2010 godine bilo tek 25 000 blokiranih građana. Njihov je dug tada iznosio 6 milijardi kuna. Šest godina kasnije, u blokadi je 325 000 građana, a njihov dug iznosi 37 milijardi kuna, dug raste apsolutnim, nezaustavljevim rastom od pola milijarde na mjesec.

FINA, odvjetnički i javno-bilježnički uredi stavljeni su iznad Ustava, pa tako mogu plijeniti zauvijek, koga kog žele, kada god žele, pa i na koliko god žele. 
Je li normalno da i ubojstvo ide u zastaru, a ovrha ne?

Je li vam prihvatljivo da se računi umirovljenika blokiraju, da djeca nemaju pravo na topli dom, da radnici, ako i imaju sreće da imaju posao, ne mogu do svojih plaća zbog često neosnovanih potraživanja telekoma, pretplate za HRT, vodovoda...?

Istovremeno, neustavno i diskriminacijski provodi se Zakon o predstečajnim nagodbama kojima se vlasnicima propalih tvrtki brišu milijuni dugova. Istovremeno dok se plijene računi hrvatskih građana, dogovaraju se fotelje u istim onim državnim poduzećima, ministarstvima i državnim agencijama koji će neometano nastaviti provođenje ovog terora.

Čini li Vam se da s ovakvim zakonima i ovakvim odnosom prema građanima možemo očekivati išta drugo osim potpune katastrofe?

Dragi naši političari, Vi ste javno dali svoju riječ hrvatskim građanima da ćete riješiti problem loših zakona RH, osobito zakona kojima se regulira mogućnost povrata dugova i života za hrvatske obitelji.

U ime građani koji su su vam na izborima poklonili svoje povjerenje, u ime 320 000 blokiranih obitelji i očajnih ljudi, molimo vas da preuzmete odgovornost i dokažete hrvatskim građanima da ih poštujete i da se za njih brinete.

U očekivanju konkretnih rezultata, reforme pravosuđa u kojoj želimo biti aktivni i pozitivni sugovornici i dalje pružamo ruku suradnje 

S poštovanjem,

Udruga Blokirani-Deblokirajmo Hrvatsku
Miriam Kervatin - predsjednica
Antun Rupa- dopredsjednik
Mario Strinavić- glavni tajnik