UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

SINDIKAT UMIROVLJENIKA PODRŽAVA OTVORENO PISMO UDRUGE "BLOKIRANI" 

Kolinda Grabar Kitarović, predsjednica Republike Hrvatske 
Tomislav Karamarko, predsjednik HDZ, potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske

31.03.2016.

Poštovani,

Obraćamo Vam se u ime 325 000 tragično i dugotrajno blokiranih hrvatskih građana i njhovih obitelji koji još uvijek čekaju da ispunitesvoje predizborno obećanje ida „deblokirate Hrvatsku“.


Iako su prošla tri mjeseca otkako ste preuzeli vlast, predizborno obećanje koje ste dali blokiranima i zahvaljujući kojem ste pobijedili na izborima još uvijek ostaje tek pusto obećanje.

Hrvatski građani pošteni su i pristojni ljudi skloni poštenomi mirnom životu, voljni raditi, skloni poduzetništvu, i uvijek nanovo sa srcem i velikom nadom izlaze na izbore i uvijek nanovo spremni  su povjerovati da su „novi“ nešto naučili na greškama „starih“ osobito ako „novi“ tijekom predizborne istaknu da namjeravaju reformama ispraviti grijehe starih struktura.

Nažalost, za 320 000 dugotrajno blokiranih obitelji ove zemlje, radnike, poljoprivrednike, obrtnike, ribare, liječnike, umirovljenike, branitelje, policajce,oštećenike ilegalnih RBA zdruga, nezaposlene i siromasne nije došlo do promjene, dapače, za njih je situacija sve gora.

Katastrofalni pljenidbeni zakoni koji omogućavaju ovu društvenu katastrofu još uvijek ostaju nepromjenjeni, ignorirajući naše apele i očajne sudbine stotina tisuća hrvatskih građana. Takvo stanje pogubno je za 320 000 blokiranih obitelji, ali „dobro“ je za određene pojedince, među koje spadaju i neki  odvjetnički i javno-bilježnički uredi te državna agencija FINA, koja pljeni imovinu hrvatskih građana kao da se radi o državnim neprijateljima, a ne ljudskim subinama.

Pravosuđe je i dalje rak rana Hrvatske jer omogućuje nekima (među kojima ima i aktualnih ministara) da im milijunski dug bude izbrisan potezom pera, dok se nad drugim, „običnim“ građanima ove zemlje povodi pljenidbeni teror.

Umjesto da se kvalitetnim Ovršnim zakonom i Zakonom osobnog bankrota rješava pitanje duga i prezaduženosti, u Hrvatskoj se problem ne rješava nego se lošim zakonima broj dugotrajno blokiranih višestruko uvećava;
dug se ne smanjuje nego potiče njegov nezaustavljiv rast. 

Umjesto gospodarskog rasta, mi svjedočimo rastu duga hrvatskih građana koji danas već iznosi 37 milijardi kuna!
Podsjećamo,u Hrvatskoj je 2010 godine bilo tek 25 000 blokiranih građana. Njihov je dug tada iznosio 6 milijardi kuna. Šest godina kasnije, u blokadi je 325 000 građana, a njihov dug iznosi 37 milijardi kuna, dug raste apsolutnim, nezaustavljevim rastom od pola milijarde na mjesec.

FINA, odvjetnički i javno-bilježnički uredi stavljeni su iznad Ustava, pa tako mogu plijeniti zauvijek, koga kog žele, kada god žele, pa i na koliko god žele. 
Je li normalno da i ubojstvo ide u zastaru, a ovrha ne?

Je li vam prihvatljivo da se računi umirovljenika blokiraju, da djeca nemaju pravo na topli dom, da radnici, ako i imaju sreće da imaju posao, ne mogu do svojih plaća zbog često neosnovanih potraživanja telekoma, pretplate za HRT, vodovoda...?

Istovremeno, neustavno i diskriminacijski provodi se Zakon o predstečajnim nagodbama kojima se vlasnicima propalih tvrtki brišu milijuni dugova. Istovremeno dok se plijene računi hrvatskih građana, dogovaraju se fotelje u istim onim državnim poduzećima, ministarstvima i državnim agencijama koji će neometano nastaviti provođenje ovog terora.

Čini li Vam se da s ovakvim zakonima i ovakvim odnosom prema građanima možemo očekivati išta drugo osim potpune katastrofe?

Dragi naši političari, Vi ste javno dali svoju riječ hrvatskim građanima da ćete riješiti problem loših zakona RH, osobito zakona kojima se regulira mogućnost povrata dugova i života za hrvatske obitelji.

U ime građani koji su su vam na izborima poklonili svoje povjerenje, u ime 320 000 blokiranih obitelji i očajnih ljudi, molimo vas da preuzmete odgovornost i dokažete hrvatskim građanima da ih poštujete i da se za njih brinete.

U očekivanju konkretnih rezultata, reforme pravosuđa u kojoj želimo biti aktivni i pozitivni sugovornici i dalje pružamo ruku suradnje 

S poštovanjem,

Udruga Blokirani-Deblokirajmo Hrvatsku
Miriam Kervatin - predsjednica
Antun Rupa- dopredsjednik
Mario Strinavić- glavni tajnik