UVODNA RIJEČ

Zemlja promatrača

Piše: Jasna A. Petrović

     Već godinama Sindikat umirovljenika Hrvatske ad­ministrira tematsku Facebook stranicu Pokret protiv siromaštva starijih osoba. Tamo dnevno „razgovara­mo" sa stotinama umirovljenika o različitim temama ve­zanima uz starije osobe. Tisuće komentara tjedno u vezi zanemarivanja starih, domova umirovljenika, prijevarama s ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju...

     Svi oni prolaze mukotrpni put od informacije, preko osvješćivanja, do uloge promatrača. Isprva, pričaju poput lutaka koje naši unutarnji valovi i vanjska zbivanja vrte u svojim filmovima u kojima ne osjećamo sebe i ne živimo iz sebe. Tako smo toliko poistovjećeni s onim što se doga­đa unutar i oko nas, da gubimo svaki tračak i iskru onoga tko mi uistinu jesmo, istovremeno misleći da smo ono što iskušavamo u i oko sebe. U tom virtualnom svijetu teško je prepoznati moć promatrača, ulogu svjedoka svoga vre­mena te katapultirati sebe iz svojevrsne hipnoze koja nas je kolektivno obuzela i postati promatrači koji imaju od­mak od samih sebe.

     Eto primjera s nacionalnom naknadom za starije od 65 godina. Nezgrapna politička odluka nazvati to u po­četku nacionalnom mirovinom, donijela je brojne šumo­ve u eteru. Ako je mirovina, onda kako mirovinu mogu dobiti oni koji nisu radili i plaćali doprinose. Ako je miro­vina, onda ide iz mirovinskog fonda, onda je to krađa u ime neradnika. U toj priči soli dodaje i jedina parlamen­tarna umirovljenička stranka koja tvrdi kako treba uvesti imovinski cenzus, jer će u protivnome baš tih 800 kuna po siromahu, uglavnom ženi, dobiti bogataši s vilama i bazenima.

     I gle, kad im kažete da to nije mirovina, već socijalna potpora kakva postoji u više od stotinu zemalja u svije­tu, da ide iz državnog budžeta, a ne iz mirovinskog fonda, onda kažu da lažete i pogodujete vladajućima. Kao da su zaboravili od vlastitog siromaštva i poniženosti prepozna­ti još veće siromahe. Kao da ih obuzima opsesija i jal vlasti­tom nemoći. Ne postavljaju pitanje iz rakursa promatrača: nije problem što će netko potrebit dobiti pomoć koja mu može omogućiti da barem plaća struju, već je problem što oni sami imaju mizerne mirovine. Tako stvarnost pli­va u očaju samopercepcije vlastite bijede pa pogubljeni u mislima i emocijama, robotiziramo svoje reakcije, koje nas mahom drže u zoni destruktivnog raspoloženja i ma­lodušnosti. Tako sve postaje negativno i zlonamjerno, nepravedno i zamućeno, dok nezadovoljstvo buja do raz­mjera gubitka konstruktivne stvarnosti.

     Među hipnotiziranosti očajem većina komentira kako su za svoje sitne mirovine radili „bez veze", a, primjerice, Slavonac Dragan Džoić kaže: „Ma to je samo za uhljebe. Opet će dobit oni što imaju i previše, a stvarni ljudi koji ne­maju neće ni dobiti." I onda se na stotinu njih pojavi rari- tetni komentar Riječanke Nevenke Licul koja kratko kaže: „Groznih li komentara. Nije problem 800 kn za siromahe, već visina penzije. Pa tako napišite." Tko je to dotakao dno, a tko je učinio promatrački odmak i prepoznao problem? Tko je shvatio da dati siromašnima, ne znači oduzeti oni­ma malo manje siromašnima? Tko je prepoznao da ma­njak promatračkog rakursa rađa jal i još veći očaj i fikciju opće izloženosti ugrozi?

     Zaustavite se i recite možete li promijeniti lošu stvar­nost ako ju gledate samo crnim bojama. Neće li se i željela stvarnost pokazati kao crna i zamračena, a vi ćete izgubiti potencijal za utjecaj na promjene. Razmislite.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

ZAJEDNIČKA PODRŠKA RADNIČKIM SINDIKATIMA: Ne odustajte od kaznenog progona za poslodavce koji ne isplaćuju plaće i ne uplaćuju doprinose!

Zagreb, 7. srpnja 2011. – Sindikat umirovljenika Hrvatske i Matica umirovljenika Hrvatske, dvije najjače asocijacije umirovljenica i umirovljenika, javno i čvrsto upućuju svoju podršku radničkim sindikatima u njihovim zahtjevima za oštrijim kažnjavanjem zbog neisplata plaća i izbjegavanja plaćanja doprinosa, te uređenjem glede drugih anomalija na tržištu rada poput neopravdanog i pretjeranog masovnog zapošljavanja na ugovore na određeno vrijeme.

Izražavamo nadu da Vlada u konačnici neće popustiti pod pritiskom udruga poslodavaca koje svoje značajne predstavnike imaju i u samoj Vladi, jer upravo na makinacijama najsiromašnijima, običnim radnicima na tržištu rada, poslodavci uspijevaju prikupiti bogatstvo. Prema zakonskom prijedlogu koji je objavljen na stranicama Ministarstva pravosuđa, s tri godine kažnjavao bi se onaj koji je imao sredstva ali nije isplatio dio ili cijeli plaću, te ako nije uplaćeno mirovinsko ili zdravstveno osiguranje bez obzira jeli isplatio plaću radniku. Ista kazna prijeti i onome tko ne isplaćuje doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje ili lažno obračunava plaću kako bi uplatio manje doprinose (ovo potonje je vrlo često u praksi, a ostatak plaće se daje „ispod stola“). Opravdano je i predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske Mladen Novosel naglasio da je neisplata plaća već dugo kazneno djelo, ali da je problem usklađivanje ukupnog sustava plaćanja. Teško je, također, povjerovati da bi bila transparentna sudska praksa u razlučivanju tko opravdano, a tko neopravdano kasni s isplatom plaća. Udruge poslodavaca se protive odlasku u zatvor onih koji posluju na račun neisplate plaća radnicima, a pri tom progone radnike zbog i najmanjeg otuđenja robe ili umanjuju neisplaćene plaće zbog zakašnjenja na posao. Takvih se dvojnih moralnih počela Hrvatska nagledala od početka privatizacije do danas.

Prema prijedlogu Ministarstva pravosuđa kazna zatvora od jedne godine prijeti i poslodavcu koji „uskrati ili ograniči pravo na štrajk koji se organizira i provodi u skladu sa zakonom, kolektivnim ugovorom i pravilima sindikata.“ Ako radniku zbog sudjelovanja u štrajku otkaže ugovor o radu – poslodavcu prijeti zatvor od tri godine.  Predloženo je još mnogo toga, ali je neizvjesno što će od ovoga ostati u zakonu, jer se poslodavci žale i na mogućnost kažnjavanje poslodavca zatvorom do godinu dana ako je otpustio radnika koji je ukazivao na korupciju u svome poduzeću!

Plaćanje obavljenog posla i naručene robe nema alternativu i svi se tako moraju ponašati – milom ili silom. Radnički sindikati ne odustaju od jamstvenog radničkog fonda iz kojeg bi se radnicima isplaćivao barem minimalac, ali niti od izmjena zakona o sudskom registru po kojem poslodavci koji ne plaćaju radnike neće moći osnivati nove tvrtke.

Umirovljeničke udruge, Sindikat i Matica, oštro upozoravaju da se prosperitet nekih ne može graditi na bijedi većine – radnika koji žive u neprekidnoj nesigurnosti i strahu i umirovljenika koji tonu u područje siromaštva i socijalne isključenosti.  Stoga se uvođenje reda u plaćanju i kažnjavanju neplatiša, smatra i bitnim korakom naprijed u uvođenju reda u područje održivosti mirovinskih fondova.