UVODNA RIJEČ

Kad si siguran i kad te nije strah

     Zašto su dvije najveće hrvatske umirovljeničke udruge, Sindikat umirovljenika Hrvatske i Matica umirovljenika Hrvatske, uputile čestitke Andreju Plenkoviću povodom pobjede HDZ-a na parlamentarnim izborima? Ne samo iz pri­stojnosti, već zato jer je iskustvo s Premijerom-Građevinom iz 2015. duboko ostalo u memoriji ovog naroda, ali ne kao pošalica uz kavu, već kao bolni osjećaj nesigurnosti.

     Nije bitno jesu li starije osobe diljem Hrvatske masovno dale svoje povjerenje upravo Plenkoviću, a jesu. Nije bitno niti je li njegov prosječni glasač nižeg obrazovanja, gdje je svaki deveti završio tek osnovnu školu, a jedva 26 posto ih ima fakultet, a baš je tako. Nije bitno je li u Sabor s njihove liste ušlo samo 9 žena od 66 sabornika, iako je sve to bitno. Najbitnije je da je    Hrvatska nasuprot strahu birala - sigurnost. HDZ nije samo odglumio predizbornu kampanju „Sigurna Hrvatska", već nam je svima ponudio kontinuitet, stabilnost i sigurnost. Vlada će biti formirana „preko noći", bez navlačenja i odugovlačenja, tr­govanja i korupcije na javnoj trpezi. To je ono što je pobijedilo sve druge stranke: taj osjećaj kad si siguran i kad te nije strah.

     Tek je iz rezultata ovih izbora moguće iščitati koliko je straha u narod unijela retorika Domoljubnog pokreta i dijelom Mosta, koliko su istupi Hasanbegovića, Glasnovića i Zekanovića i Ruže Tomašić, pa onda i Škore i Raspudića o silovanim ženama i po­bačaju, unijeli gađenja i nemira u duše građana. I tek je sada posve jasno da nije narod glasao za HDZ zbog korone, već zbog želje za normalnom zemljom. Tu normalnost je u ovom trenutku jamčio samo HDZ.

     Točno je i da je 40 posto glasača SDP-a (Restart) starije od 60 godina, jer je tamo ponuđeni jelovnik bio ravan bakanalijama starih Rimljana. Kao da je ponuda za umirovljenike napuhavana jer su im na listama bila uglavnom stara, potrošena lica, pa su ispisali svoju listu želja.

     Tako je jedina umirovljenička čestitka otišla Plenkoviću. Po­bjednicima i treba čestitati. U čestitki je pisalo i da ih podsjećamo kako je udjel prosječne mirovine u prosječnoj plaći u RH pao ispod 38 posto, da više od polovice umirovljenika prima miro­vinu nižu od hrvatske linije siromaštva koja iznosi 2.485 kuna, da je previše kontejner-umirovljenika, poniženih i prevarenih.

     Izrazili smo nadu da će nova Vlada pronaći načina da po­veća mirovine i uvede pravednije usklađivanje s rastom plaća, a svakako bi trebalo uvesti i novi model obiteljskih mirovina. Zatražili smo prijenos vlasničkih prava nad domovima za starije i nemoćne na županije i Grad Zagreb i još puno toga što bi se trebalo naći na dnevnom redu savjetodavnog tijela Vlade, Na­cionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe. Jer sigurnost nije samo floskula. Sigurnost ima cijenu i vraća dostojanstvo i blagostanje. Najvažnije je pravovremeno se zaštititi od onih koji se hrane vašim osjećajima nesigurnosti. Upravo to su glasači učinili.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

ZAJEDNIČKA PODRŠKA RADNIČKIM SINDIKATIMA: Ne odustajte od kaznenog progona za poslodavce koji ne isplaćuju plaće i ne uplaćuju doprinose!

Zagreb, 7. srpnja 2011. – Sindikat umirovljenika Hrvatske i Matica umirovljenika Hrvatske, dvije najjače asocijacije umirovljenica i umirovljenika, javno i čvrsto upućuju svoju podršku radničkim sindikatima u njihovim zahtjevima za oštrijim kažnjavanjem zbog neisplata plaća i izbjegavanja plaćanja doprinosa, te uređenjem glede drugih anomalija na tržištu rada poput neopravdanog i pretjeranog masovnog zapošljavanja na ugovore na određeno vrijeme.

Izražavamo nadu da Vlada u konačnici neće popustiti pod pritiskom udruga poslodavaca koje svoje značajne predstavnike imaju i u samoj Vladi, jer upravo na makinacijama najsiromašnijima, običnim radnicima na tržištu rada, poslodavci uspijevaju prikupiti bogatstvo. Prema zakonskom prijedlogu koji je objavljen na stranicama Ministarstva pravosuđa, s tri godine kažnjavao bi se onaj koji je imao sredstva ali nije isplatio dio ili cijeli plaću, te ako nije uplaćeno mirovinsko ili zdravstveno osiguranje bez obzira jeli isplatio plaću radniku. Ista kazna prijeti i onome tko ne isplaćuje doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje ili lažno obračunava plaću kako bi uplatio manje doprinose (ovo potonje je vrlo često u praksi, a ostatak plaće se daje „ispod stola“). Opravdano je i predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske Mladen Novosel naglasio da je neisplata plaća već dugo kazneno djelo, ali da je problem usklađivanje ukupnog sustava plaćanja. Teško je, također, povjerovati da bi bila transparentna sudska praksa u razlučivanju tko opravdano, a tko neopravdano kasni s isplatom plaća. Udruge poslodavaca se protive odlasku u zatvor onih koji posluju na račun neisplate plaća radnicima, a pri tom progone radnike zbog i najmanjeg otuđenja robe ili umanjuju neisplaćene plaće zbog zakašnjenja na posao. Takvih se dvojnih moralnih počela Hrvatska nagledala od početka privatizacije do danas.

Prema prijedlogu Ministarstva pravosuđa kazna zatvora od jedne godine prijeti i poslodavcu koji „uskrati ili ograniči pravo na štrajk koji se organizira i provodi u skladu sa zakonom, kolektivnim ugovorom i pravilima sindikata.“ Ako radniku zbog sudjelovanja u štrajku otkaže ugovor o radu – poslodavcu prijeti zatvor od tri godine.  Predloženo je još mnogo toga, ali je neizvjesno što će od ovoga ostati u zakonu, jer se poslodavci žale i na mogućnost kažnjavanje poslodavca zatvorom do godinu dana ako je otpustio radnika koji je ukazivao na korupciju u svome poduzeću!

Plaćanje obavljenog posla i naručene robe nema alternativu i svi se tako moraju ponašati – milom ili silom. Radnički sindikati ne odustaju od jamstvenog radničkog fonda iz kojeg bi se radnicima isplaćivao barem minimalac, ali niti od izmjena zakona o sudskom registru po kojem poslodavci koji ne plaćaju radnike neće moći osnivati nove tvrtke.

Umirovljeničke udruge, Sindikat i Matica, oštro upozoravaju da se prosperitet nekih ne može graditi na bijedi većine – radnika koji žive u neprekidnoj nesigurnosti i strahu i umirovljenika koji tonu u područje siromaštva i socijalne isključenosti.  Stoga se uvođenje reda u plaćanju i kažnjavanju neplatiša, smatra i bitnim korakom naprijed u uvođenju reda u područje održivosti mirovinskih fondova.