UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

SUH PRISTUPIO MREŽI HRANE

Hrana iz smeća ili hrana u smeće

     Svi znaju da dio ljudi u Hrvatskoj gladuje i da se godišnje u smeće baca 400 tona hrane, a jedini razlog zbog čega se ta hrana ne do- nira bio je PDV, jer je bilo razrezano kako donator mora platiti PDV kao da je donaciju prodao po punoj cijeni.

Jedini koji su pokazali interes i brigu su udruge u sastavu platfor­me Mreža hrane koje su inicirale rješenje ovog gorućeg problema i djelomično uspjele.

     Mreža danas okuplja desetak nevladinih udruga iz cijele Hrvat­ske, od kojih neke imaju i socijalne samoposluge, a dugoročni cilj je uspostava transparentnog i učinkovitog nacionalnog sustava doni- ranja hrane.

Iako je u prosincu prošle godine doniranje hrane oslobođeno PDV-a, donacije proizvođača hrane i trgovačkih lanaca nisu pove­ćane. Kako bi hrana uistinu došla do najpotrebitijih, preduvjet je nastavak izgradnje i osnaživanje sustava doniranja hrane, u čemu ključnu ulogu imaju Vlada, a posebno Ministarstvo poljoprivrede i Ministarstvo socijalne politike.

     Mreža hrane ih je i do sada javno pozivala da preuzmu zadatak izgradnje tog sustava te da, zajedno s drugim tijelima državne upra­ve i uz suradnju s civilnim društvom, nastave izvršavati taj zadatak. Imajući u vidu iznimno teške posljedice gospodarske krize kao i oz­biljnost trenutka u kojem se nalazi veliki dio najsiromašnijih i naj­ugroženijih građanki i građana Republike Hrvatske, među kojima je, nažalost, upravo najveći broj umirovljenika, Mreža nastoji u javnos­ti i pred donositeljima političkih odluka zagovarati interes društveno marginaliziranih, isključenih i ranjivih pojedinaca i skupina u društ­vu.

I druge europske zemlje vode ili su vodile sličnu bitku sa doni- ranjem hrane. Najdalje su otišli u Francuskoj, gdje je supermarketi- ma većim od 400 m2 zakonom zabranjeno bacati ili kvariti neproda­nu hranu već su obavezni potpisati donacijske ugovore s dobrotvor­nim ustanovama.

     U Hrvatskoj je od pokretanja inicijative Mreže hrane za ukida­njem PDV-a na doniranu hranu, do realizacije, prošla godina dana, pa ako sad treba čekati još godinu dana da se uspostavi nacionalni sustav doniranja hrane i onda još godinu do formiranja središnjeg posredničkog tijela.

Predstavnici Platforme Mreža hrane, Entoni Šeperić i Zoran Grozdanov 23. ožujka o.g. posjetili su SUH, a rezultat je prepozna­vanje zajedničkih interesa i potpisivanje dokumenta o programskoj suradnji.

     SUH je prihvatio sudjelovanje u zagovaračkim aktivnostima i podršci osnivanju nacionalnog sustava za doniranje hrane u Repu­blici Hrvatskoj; bit će uključen u daljnje širenje Mreže te se aktivno uključiti u oblikovanje programskih aktivnosti s ciljem suzbijanja si­romaštva među umirovljenicima; podupirat će jačanje volonterstva i međugeneracijske solidarnosti i suradnje kroz širenje postojeće mreže socijalnih samoposluga i otvaranje novih, kao i aktivno uklju­čivanje starijih osoba i korištenje njihovih korisnih društvenih znanja i vještina, kao i profesionalnih iskustava u razvoju zajedničkih aktiv­nosti Mreže hrane.

     SUH i Mreža će raditi i na osmišljavanju i provođenje zajedničkih akcija i programa edukacije i osvještavanja starijih osoba i um­irovljenika o problemima vezanim uz njihov potrošačka prava, po­moć u edukaciji i osvještavanju problema bacanja hrane, kao i dru­gih oblika praktične suradnje.

     Predsjedništvo SUH-a je na 29. sjednici održanoj 24. ožujka o.g. prihvatilo programsku suradnju i donijelo odluku da se s Mrežom hrane potpiše sporazum o suradnji.

(Mirjana Pavačić-Penđer)