UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

SUH PRISTUPIO MREŽI HRANE

Hrana iz smeća ili hrana u smeće

     Svi znaju da dio ljudi u Hrvatskoj gladuje i da se godišnje u smeće baca 400 tona hrane, a jedini razlog zbog čega se ta hrana ne do- nira bio je PDV, jer je bilo razrezano kako donator mora platiti PDV kao da je donaciju prodao po punoj cijeni.

Jedini koji su pokazali interes i brigu su udruge u sastavu platfor­me Mreža hrane koje su inicirale rješenje ovog gorućeg problema i djelomično uspjele.

     Mreža danas okuplja desetak nevladinih udruga iz cijele Hrvat­ske, od kojih neke imaju i socijalne samoposluge, a dugoročni cilj je uspostava transparentnog i učinkovitog nacionalnog sustava doni- ranja hrane.

Iako je u prosincu prošle godine doniranje hrane oslobođeno PDV-a, donacije proizvođača hrane i trgovačkih lanaca nisu pove­ćane. Kako bi hrana uistinu došla do najpotrebitijih, preduvjet je nastavak izgradnje i osnaživanje sustava doniranja hrane, u čemu ključnu ulogu imaju Vlada, a posebno Ministarstvo poljoprivrede i Ministarstvo socijalne politike.

     Mreža hrane ih je i do sada javno pozivala da preuzmu zadatak izgradnje tog sustava te da, zajedno s drugim tijelima državne upra­ve i uz suradnju s civilnim društvom, nastave izvršavati taj zadatak. Imajući u vidu iznimno teške posljedice gospodarske krize kao i oz­biljnost trenutka u kojem se nalazi veliki dio najsiromašnijih i naj­ugroženijih građanki i građana Republike Hrvatske, među kojima je, nažalost, upravo najveći broj umirovljenika, Mreža nastoji u javnos­ti i pred donositeljima političkih odluka zagovarati interes društveno marginaliziranih, isključenih i ranjivih pojedinaca i skupina u društ­vu.

I druge europske zemlje vode ili su vodile sličnu bitku sa doni- ranjem hrane. Najdalje su otišli u Francuskoj, gdje je supermarketi- ma većim od 400 m2 zakonom zabranjeno bacati ili kvariti neproda­nu hranu već su obavezni potpisati donacijske ugovore s dobrotvor­nim ustanovama.

     U Hrvatskoj je od pokretanja inicijative Mreže hrane za ukida­njem PDV-a na doniranu hranu, do realizacije, prošla godina dana, pa ako sad treba čekati još godinu dana da se uspostavi nacionalni sustav doniranja hrane i onda još godinu do formiranja središnjeg posredničkog tijela.

Predstavnici Platforme Mreža hrane, Entoni Šeperić i Zoran Grozdanov 23. ožujka o.g. posjetili su SUH, a rezultat je prepozna­vanje zajedničkih interesa i potpisivanje dokumenta o programskoj suradnji.

     SUH je prihvatio sudjelovanje u zagovaračkim aktivnostima i podršci osnivanju nacionalnog sustava za doniranje hrane u Repu­blici Hrvatskoj; bit će uključen u daljnje širenje Mreže te se aktivno uključiti u oblikovanje programskih aktivnosti s ciljem suzbijanja si­romaštva među umirovljenicima; podupirat će jačanje volonterstva i međugeneracijske solidarnosti i suradnje kroz širenje postojeće mreže socijalnih samoposluga i otvaranje novih, kao i aktivno uklju­čivanje starijih osoba i korištenje njihovih korisnih društvenih znanja i vještina, kao i profesionalnih iskustava u razvoju zajedničkih aktiv­nosti Mreže hrane.

     SUH i Mreža će raditi i na osmišljavanju i provođenje zajedničkih akcija i programa edukacije i osvještavanja starijih osoba i um­irovljenika o problemima vezanim uz njihov potrošačka prava, po­moć u edukaciji i osvještavanju problema bacanja hrane, kao i dru­gih oblika praktične suradnje.

     Predsjedništvo SUH-a je na 29. sjednici održanoj 24. ožujka o.g. prihvatilo programsku suradnju i donijelo odluku da se s Mrežom hrane potpiše sporazum o suradnji.

(Mirjana Pavačić-Penđer)