UVODNA RIJEČ
Pandemijska škola etike
Piše: Jasna A. Petrović
Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jednoobrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shvaćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, nastoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?
Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.
No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriterije društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice zadužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.
Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vrijednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživljavanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu izazvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?
Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na granice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.
Web stranice naših podružnica
PROJEKT SIGURNOST U TREĆOJ DOBI
Izbjegnite rizike i sačuvajte imovinu!
„Sigurnost u trećoj dobi: Kako izbjeći rizike pri raspolaganju imovinom” naziv je projekta koji Sindikat umirovljenika Hrvatske provodi u suradnji s Hrvatskim pravnim centrom (HPC). U ovaj projekt, kojim SUH nastavlja svoju uspješnu kampanju „Zaustavimo zloupotrebu starijih osoba”, uključeni su i Gradsko društvo Crvenog križa Zagreb, Centar za socijalnu skrb Zagreb i udruga Radio mreža. Projekt financira Ministarstvo socijalne politike i mladih, a provedba traje od listopada 2015. godine do rujna 2016. godine.
Cilj projekta jest osnažiti starije osobe širenjem informacija, koje će im pomoći da u vlastitom najboljem interesu raspolažu svojom imovinom, te tako pridonijeti sprječavanju zlouporaba, osobito kada je riječ o ugovorima o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju. Za sklapanje pravnih poslova raspolaganja imovinom nužna su temeljna znanja i stručna pomoć u pogledu vrste ugovora, njegova sadržaja i učinaka te mogućnosti njegova raskida, kako bi se izbjegli neželjeni rizici i negativne posljedice sklapanja ugovora.
Radionice - pitanja iz prakse
Temeljna znanja o raspolaganju imovinom i sklapanju ugovora starije će osobe moći pronaći u informativno-in- struktivnom priručniku (brošuri), koji će izdati HPC u suradnji sa SUH-om i ostalim partnerima, te u radio emisijama na tu temu. Stručnu pomoć starije će osobe pak moći potražiti kod posebno educiranih aktivista.
Upravo će zato u sklopu projekta biti održane 4 radionice na temu „Sigurnost u trećoj dobi: Kako izbjeći rizike pri raspolaganju imovinom”, kako bi se produbilo znanje sudionika o pojedinim načinima raspolaganja imovinom starijih osoba, te time doprinijelo prevenciji rizika za krajnje korisnike - starije osobe.
Cilj radionica jest raspraviti i pojasniti pitanja iz prakse koja se sudionicima (koji će djelovati kao savjetnici osoba treće životne dobi) pojavljuju u svakodnevnom radu s korisnicima, a tiču se načina raspolaganja imovinom starijih osoba i problema koji se javljaju u vezi s tim. Naglasak je na ugovorima o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju, darovanju, ugovoru o ustupu i raspodjeli imovine za života, kao i na osnovnim institutima nasljednog prava poput oporuke.
Prva će se takva radionica održati u Puli 21. travnja 2016., zatim u Splitu 28. travnja, u Zagrebu 17. svibnja te u lipnju u Slavonskom Brodu. Radionica je namijenjena osobama koje izravno rade sa starijom populacijom u situacijama kad im je potrebna pomoć pri raspolaganju imovinom. Predviđeno je 60 sudionika za sve 4 radionice, odnosno oko 15 sudionika po radionici - 10 lokalnih koordinatora SUH-a, 4 djelatnika lokalnog Centra za socijalnu skrb i 1 djelatnik lokalnog gradskog društva Crvenog križa.
Na početku radionice će Olga Jelčić, glavna pravna stručnjakinja na projektu i sutkinja Vrhovnog suda RH u miru, dati kratak pregled teme „Sigurnost u trećoj dobi: Kako izbjeći rizike pri raspolaganju imovinom”, a zatim će otvoriti raspravu u cilju razjašnjavanja dilema koje imaju sudionici radionice u odnosu na pojedina pitanja iz tog pravnog područja. U završnom dijelu radionice sudionici će zajedno obraditi hipotetski slučaj kako bi na praktičnom primjeru primijenili stečena znanja.
Opasan ugovor o dosmrtnom uzdržavanju
Informativno-instruktivni priručnik daje opsežan pregled postojećeg zakonodavnog uređenja svih navedenih pravnih instituta, potkrijepljenih pregledom sudske prakse, a sadrži i neke praktične primjere ugovora ili primjerice tužbe za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju.
Pravni savjetnik SUH-a Milan Tomi- čić, koji predstavlja SUH u projektnom timu, smatra da je priručnik izuzetno koristan alat za praktičnu primjenu od strane svih osoba koje imaju nedoumice u pogledu ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju. Napominje kako je za starije osobe posebno opasan ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, kojim vlasništvo na imovini prelazi na drugu osobu odmah poslije sklapanja ugovora, zbog čega je SUH tražio izmjene zakona.
Iz SUH-a ocjenjuju kako je riječ o korisnom projektu, kojim će se nastaviti os- vješćivati umirovljenike i starije osobe o potencijalnim zlouporabama te tako zaštititi njihova imovina i dostojanstvo.
(M. Šubarić-Mamuljin)
KADA PRAVO NA INFORMACIJU O OVRSI?
Čekanje na milost banaka
SUH se već više od tri godine bori za to da umirovljenici u svakoj obavijesti o mirovini dobiju detaljnu informaciju o ovrsi na svojoj mirovini. Naime, mnogima se dogodi da im se ovrši neki dug, a oni naknadno pronađu račun i plate. Sve zato što nisu ostvarili svoje ustavno pravo na informaciju o ovrsi, ovršitelju i glavnici.
Nakon prve dvije godine borbe HZMO je prihvatio izraditi program kojim se to omogućava saznati svim informatički pismenim penzićima, a njih je jedva 8 posto. Za ostale su HZMO-ovci hodočastili kod banaka, izradili poseban softwere koji su im ponudili, i nakon godinu dana uvjeravanja, pristala je samo jedna veća banka i desetak manjih. Očekuje se da će se do kraja polovice godine odazvati i veće banke. SUH je u međuvremenu pisao i Hrvatskoj udruzi banaka, ali su na žalost, hladno odgovorili kako to nije u njihovoj domeni. Savjetnica Sandra Ruso je odgovorila: „Hrvatska udruga banaka je gospodarsko interesno udruženje i nema ingerenciju nad poslovanjem poslovnih banaka. Dodatno moramo napomenuti da, iako većina jest, ima banaka koje nisu članice HUB-a. Stoga se za sve detalje morate obratiti direktno Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje koje to pitanje rješava sa svakom bankom ponaosob, pri čemu sve uključene stranke moraju imati na umu i pravnu regulativu koja u trenutku kreiranja takve obavijesti mora biti ispoštovana.”
SUH je o ovom dugogodišnjem problemu informirao novog predsjednika Upravnog vijeća HZMO-a Marinka Papugu i on je odlučio konačno to staviti kao točku dnevnog reda sljedeće sjednice tog tijela.