UVODNA RIJEČ

Zemlja promatrača

Piše: Jasna A. Petrović

     Već godinama Sindikat umirovljenika Hrvatske ad­ministrira tematsku Facebook stranicu Pokret protiv siromaštva starijih osoba. Tamo dnevno „razgovara­mo" sa stotinama umirovljenika o različitim temama ve­zanima uz starije osobe. Tisuće komentara tjedno u vezi zanemarivanja starih, domova umirovljenika, prijevarama s ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju...

     Svi oni prolaze mukotrpni put od informacije, preko osvješćivanja, do uloge promatrača. Isprva, pričaju poput lutaka koje naši unutarnji valovi i vanjska zbivanja vrte u svojim filmovima u kojima ne osjećamo sebe i ne živimo iz sebe. Tako smo toliko poistovjećeni s onim što se doga­đa unutar i oko nas, da gubimo svaki tračak i iskru onoga tko mi uistinu jesmo, istovremeno misleći da smo ono što iskušavamo u i oko sebe. U tom virtualnom svijetu teško je prepoznati moć promatrača, ulogu svjedoka svoga vre­mena te katapultirati sebe iz svojevrsne hipnoze koja nas je kolektivno obuzela i postati promatrači koji imaju od­mak od samih sebe.

     Eto primjera s nacionalnom naknadom za starije od 65 godina. Nezgrapna politička odluka nazvati to u po­četku nacionalnom mirovinom, donijela je brojne šumo­ve u eteru. Ako je mirovina, onda kako mirovinu mogu dobiti oni koji nisu radili i plaćali doprinose. Ako je miro­vina, onda ide iz mirovinskog fonda, onda je to krađa u ime neradnika. U toj priči soli dodaje i jedina parlamen­tarna umirovljenička stranka koja tvrdi kako treba uvesti imovinski cenzus, jer će u protivnome baš tih 800 kuna po siromahu, uglavnom ženi, dobiti bogataši s vilama i bazenima.

     I gle, kad im kažete da to nije mirovina, već socijalna potpora kakva postoji u više od stotinu zemalja u svije­tu, da ide iz državnog budžeta, a ne iz mirovinskog fonda, onda kažu da lažete i pogodujete vladajućima. Kao da su zaboravili od vlastitog siromaštva i poniženosti prepozna­ti još veće siromahe. Kao da ih obuzima opsesija i jal vlasti­tom nemoći. Ne postavljaju pitanje iz rakursa promatrača: nije problem što će netko potrebit dobiti pomoć koja mu može omogućiti da barem plaća struju, već je problem što oni sami imaju mizerne mirovine. Tako stvarnost pli­va u očaju samopercepcije vlastite bijede pa pogubljeni u mislima i emocijama, robotiziramo svoje reakcije, koje nas mahom drže u zoni destruktivnog raspoloženja i ma­lodušnosti. Tako sve postaje negativno i zlonamjerno, nepravedno i zamućeno, dok nezadovoljstvo buja do raz­mjera gubitka konstruktivne stvarnosti.

     Među hipnotiziranosti očajem većina komentira kako su za svoje sitne mirovine radili „bez veze", a, primjerice, Slavonac Dragan Džoić kaže: „Ma to je samo za uhljebe. Opet će dobit oni što imaju i previše, a stvarni ljudi koji ne­maju neće ni dobiti." I onda se na stotinu njih pojavi rari- tetni komentar Riječanke Nevenke Licul koja kratko kaže: „Groznih li komentara. Nije problem 800 kn za siromahe, već visina penzije. Pa tako napišite." Tko je to dotakao dno, a tko je učinio promatrački odmak i prepoznao problem? Tko je shvatio da dati siromašnima, ne znači oduzeti oni­ma malo manje siromašnima? Tko je prepoznao da ma­njak promatračkog rakursa rađa jal i još veći očaj i fikciju opće izloženosti ugrozi?

     Zaustavite se i recite možete li promijeniti lošu stvar­nost ako ju gledate samo crnim bojama. Neće li se i željela stvarnost pokazati kao crna i zamračena, a vi ćete izgubiti potencijal za utjecaj na promjene. Razmislite.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

PROJEKT SIGURNOST U TREĆOJ DOBI

Izbjegnite rizike i sačuvajte imovinu!

     „Sigurnost u trećoj dobi: Kako izbjeći rizike pri raspolaganju imovinom” naziv je projekta koji Sindikat umirovljenika Hrvatske provodi u suradnji s Hrvatskim pravnim centrom (HPC). U ovaj projekt, kojim SUH nastavlja svoju uspješnu kampanju „Zaustavimo zloupotrebu sta­rijih osoba”, uključeni su i Gradsko dru­štvo Crvenog križa Zagreb, Centar za socijalnu skrb Zagreb i udruga Radio mreža. Projekt financira Ministarstvo so­cijalne politike i mladih, a provedba tra­je od listopada 2015. godine do rujna 2016. godine.

     Cilj projekta jest osnažiti starije oso­be širenjem informacija, koje će im po­moći da u vlastitom najboljem interesu raspolažu svojom imovinom, te tako pri­donijeti sprječavanju zlouporaba, osobi­to kada je riječ o ugovorima o doživot­nom i dosmrtnom uzdržavanju. Za skla­panje pravnih poslova raspolaganja imovinom nužna su temeljna znanja i stručna pomoć u pogledu vrste ugovo­ra, njegova sadržaja i učinaka te mo­gućnosti njegova raskida, kako bi se iz­bjegli neželjeni rizici i negativne poslje­dice sklapanja ugovora.

Radionice - pitanja iz prakse

     Temeljna znanja o raspolaganju imo­vinom i sklapanju ugovora starije će osobe moći pronaći u informativno-in- struktivnom priručniku (brošuri), koji će izdati HPC u suradnji sa SUH-om i osta­lim partnerima, te u radio emisijama na tu temu. Stručnu pomoć starije će oso­be pak moći potražiti kod posebno edu­ciranih aktivista.

     Upravo će zato u sklopu projekta biti održane 4 radionice na temu „Sigurnost u trećoj dobi: Kako izbjeći rizike pri ras­polaganju imovinom”, kako bi se produ­bilo znanje sudionika o pojedinim nači­nima raspolaganja imovinom starijih osoba, te time doprinijelo prevenciji rizi­ka za krajnje korisnike - starije      osobe.

     Cilj radionica jest raspraviti i pojasniti pitanja iz prakse koja se sudionicima (koji će djelovati kao savjetnici osoba treće životne dobi) pojavljuju u svakod­nevnom radu s korisnicima, a tiču se na­čina raspolaganja imovinom starijih oso­ba i problema koji se javljaju u vezi s tim. Naglasak je na ugovorima o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju, darovanju, ugovoru o ustupu i raspodjeli imovine za života, kao i na osnovnim institutima nasljednog prava poput oporuke.

     Prva će se takva radionica održati u Puli 21. travnja 2016., zatim u Splitu 28. travnja, u Zagrebu 17. svibnja te u lipnju u Slavonskom Brodu. Radionica je nami­jenjena osobama koje izravno rade sa starijom populacijom u situacijama kad im je potrebna pomoć pri raspolaganju imovinom. Predviđeno je 60 sudionika za sve 4 radionice, odnosno oko 15 su­dionika po radionici - 10 lokalnih koordi­natora SUH-a, 4 djelatnika lokalnog Centra za socijalnu skrb i 1 djelatnik lo­kalnog gradskog društva Crvenog križa.

     Na početku radionice će Olga Jelčić, glavna pravna stručnjakinja na projektu i sutkinja Vrhovnog suda RH u miru, da­ti kratak pregled teme „Sigurnost u tre­ćoj dobi: Kako izbjeći rizike pri raspola­ganju imovinom”, a zatim će otvoriti ras­pravu u cilju razjašnjavanja dilema koje imaju sudionici radionice u odnosu na pojedina pitanja iz tog pravnog podru­čja. U završnom dijelu radionice sudio­nici će zajedno obraditi hipotetski slučaj kako bi na praktičnom primjeru primije­nili stečena znanja.

Opasan ugovor o dosmrtnom uzdržavanju

     Informativno-instruktivni priručnik daje opsežan pregled postojećeg zako­nodavnog uređenja svih navedenih pravnih instituta, potkrijepljenih pregle­dom sudske prakse, a sadrži i neke praktične primjere ugovora ili primjerice tužbe za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju.

     Pravni savjetnik SUH-a Milan Tomi- čić, koji predstavlja SUH u projektnom timu, smatra da je priručnik izuzetno ko­ristan alat za praktičnu primjenu od strane svih osoba koje imaju nedoumi­ce u pogledu ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju. Napominje ka­ko je za starije osobe posebno opasan ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, kojim vlasništvo na imovini prelazi na drugu osobu odmah poslije sklapanja ugovo­ra, zbog čega je SUH tražio izmjene za­kona.

     Iz SUH-a ocjenjuju kako je riječ o ko­risnom projektu, kojim će se nastaviti os- vješćivati umirovljenike i starije osobe o potencijalnim zlouporabama te tako zaš­tititi njihova imovina i dostojanstvo.

(M. Šubarić-Mamuljin)

 

KADA PRAVO NA INFORMACIJU O OVRSI?

     Čekanje na milost banaka

SUH se već više od tri godine bori za to da umirovljenici u svakoj obavijesti o mi­rovini dobiju detaljnu informaciju o ovrsi na svojoj mirovini. Naime, mnogima se do­godi da im se ovrši neki dug, a oni naknadno pronađu račun i plate. Sve zato što ni­su ostvarili svoje ustavno pravo na informaciju o ovrsi, ovršitelju i glavnici.

     Nakon prve dvije godine borbe HZMO je prihvatio izraditi program kojim se to omogućava saznati svim informatički pismenim penzićima, a njih je jedva 8 posto. Za ostale su HZMO-ovci hodočastili kod banaka, izradili poseban softwere koji su im po­nudili, i nakon godinu dana uvjeravanja, pristala je samo jedna veća banka i desetak manjih. Očekuje se da će se do kraja polovice godine odazvati i veće banke. SUH je u međuvremenu pisao i Hrvatskoj udruzi banaka, ali su na žalost, hladno odgovorili kako to nije u njihovoj domeni. Savjetnica Sandra Ruso je odgovorila: „Hrvatska udru­ga banaka je gospodarsko interesno udruženje i nema ingerenciju nad poslovanjem poslovnih banaka. Dodatno moramo napomenuti da, iako većina jest, ima banaka ko­je nisu članice HUB-a. Stoga se za sve detalje morate obratiti direktno Hrvatskom za­vodu za mirovinsko osiguranje koje to pitanje rješava sa svakom bankom ponaosob, pri čemu sve uključene stranke moraju imati na umu i pravnu regulativu koja u trenut­ku kreiranja takve obavijesti mora biti ispoštovana.”

     SUH je o ovom dugogodišnjem problemu informirao novog predsjednika Upravnog vijeća HZMO-a Marinka Papugu i on je odlučio konačno to staviti kao točku dnevnog reda sljedeće sjednice tog tijela.