UVODNA RIJEČ

Dobizam i klaunovi

Piše: Jasna A. Petrović

     Zamislite na trenutak svijet u kojemu se koronavirus širi ubrzano i to najviše šireći zarazu na mlađe od 50 godina. I da je danak u smrti najviši među djecom i školarcima. I zamislite da znanstvenici procjenjuju da su upravo stari ti kod kojih je niži rizik zaraze zbog dugogo­dišnje izloženosti sličnim virusima. Kako biste vi reagirali na bolest koja većinom ubija mlade diljem planeta?

Vaša reakcija bi bila različita od ove koju sada imate, a osobito bi mnogi mlađi stanovnici svijeta imali drugi rječnik u javnosti. Ta danas čak i stariji građani smatraju kako je prirodno da oni prvi umru, „jer stari ionako treba­ju od nečega umrijeti".

     Slijede teška pitanja: jesu li neke vlade zemalja, po­put SAD-a, reagirale s ignoriranjem i odgodom spram prijetnji pandemije, samo zato što je u stvarnosti veća opasnost da će oboljeti i umrijeti starije osobe? Da li je to razlog što nam se pred očima vraćaju strogo omeđene, s policijom i vojskom na granicama, europske države, koje nimalo ne nalikuju na zajednicu ravnopravnih europskih država? Bez zajedničke politike u odnosu na pandemiju. Je li tu riječ o kašnjenju koje se ne bi dogodilo da je virus za prvotne žrtve „odabrao" mlade?

     Dobizam (ageism) igra ulogu, ne samo u kreiranju po­litika i mjera, već i u praktičnoj ulozi božjeg djelitelja smr­ti ili života. U Italiji su mnogi liječnici svjedočili kako su donosili teške odluke hoće li na respiratore spojiti mlađe, a starije ostavljati da umru. Što su i činili. Otuda i loše šale da su zapravo mirovinski fondovi financirali stvaranje i širenje takvog virusa, kako bi mogli ojačati mirovinske sustave i odgoditi njihov raspad. U stvarnosti se stvorila shizoidna podvojenost apela za zaštitu svojih starih od izlaganja virusu, zabranama izlazaka iz kuće, ali s podtek­stom kako bi njihov pritisak na zdravstvene ustanove bio manji. I to postaju protokoli trijaže, ostavite stare doma, a mlade spašavajte; dobizam u zdravstvenim uslugama bez presedana.

     Hrvatska je ponešto atipično postupila, doista štite­ći starije i u domovima umirovljenika, gdje se zbog toga zaraza nije proširila, kao i u medijskom prostoru produ­bljujući suosjećanje spram starijih. Izuzetak su javne bu­dale čiji govor mržnje sad već svatko prepoznaje. Klauni koji nikada neće doći na vlast. Osim u zemljama gdje već jesu na vlasti i gdje stari već plaćaju velik danak, ne samo zbog koronavirusa.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

SLOVENIJA

6. Susreti Sindikata upokojencev Slovenije(SUS): Jači od granica!

U dvorani Marof u središtu Novog mesta 23. lipnja 2011. već rano ujutro počeli su stizati umirovljenici, članovi Sindikata umirovljenika Slovenije, da bi ih uoči početka sportskog dijela Susreta okupilo najmanje 200-tinjak.   Najviše ih je došlo iz Podravja, Ljubljane i Celja, a pehar za najbolju ekipu su ponovno osvojili Mariborčani, i inače na glasu po sportsko-rekreativnim aktivnostima.

Umirovljenice i umirovljenici su se ogledali u strijeljanju, šahu, boćanju, stolnom tenisu i pikadu. Oni, pak, koji nisu sudjelovali u natjecanju, uspeli su se po sunčanom vremenu na obližnju Tršku goru, poštujući staro planinarsko pravilo da se uspinju brzinom najsporijega.

Susrete su organizirali Jože Miklič, predsjednik odbora SUS-a za Dolenjsku regiju i Belu krajinu. Za dobro raspoloženje zaslužan je bio domaći glazbenik Mitja Bukovec, uz pomoć Alojza Ličena iz Ptuja. Stjepan Krajačić, predsjednik Sindikata umirovljenika Hrvatske, te Vladimir  Buršić, potpredsjednik, obranili su broje hrvatske delegacije, te zaplesali nakon proglašenja, ali je nagrada za najbolje plesače ipak otišla u – Maribor.

Uz predsjednika SUS-a Konrada Breznika, sudionike susreta je na početku ispred hrvatskih gostiju pozdravio Stjepan Krajačić, a tročlana delegacija SUH-a, u kojoj je bila i predsjednica Međunarodnog odbora Jasna Petrović, vodila je i službene razgovore s izaslanstvom SUS-a, dogovorivši brojne buduće aktivnosti i susrete, te skoro potpisivanje memoranduma o suradnji.

Franček Kavčić