UVODNA RIJEČ

Kad si siguran i kad te nije strah

     Zašto su dvije najveće hrvatske umirovljeničke udruge, Sindikat umirovljenika Hrvatske i Matica umirovljenika Hrvatske, uputile čestitke Andreju Plenkoviću povodom pobjede HDZ-a na parlamentarnim izborima? Ne samo iz pri­stojnosti, već zato jer je iskustvo s Premijerom-Građevinom iz 2015. duboko ostalo u memoriji ovog naroda, ali ne kao pošalica uz kavu, već kao bolni osjećaj nesigurnosti.

     Nije bitno jesu li starije osobe diljem Hrvatske masovno dale svoje povjerenje upravo Plenkoviću, a jesu. Nije bitno niti je li njegov prosječni glasač nižeg obrazovanja, gdje je svaki deveti završio tek osnovnu školu, a jedva 26 posto ih ima fakultet, a baš je tako. Nije bitno je li u Sabor s njihove liste ušlo samo 9 žena od 66 sabornika, iako je sve to bitno. Najbitnije je da je    Hrvatska nasuprot strahu birala - sigurnost. HDZ nije samo odglumio predizbornu kampanju „Sigurna Hrvatska", već nam je svima ponudio kontinuitet, stabilnost i sigurnost. Vlada će biti formirana „preko noći", bez navlačenja i odugovlačenja, tr­govanja i korupcije na javnoj trpezi. To je ono što je pobijedilo sve druge stranke: taj osjećaj kad si siguran i kad te nije strah.

     Tek je iz rezultata ovih izbora moguće iščitati koliko je straha u narod unijela retorika Domoljubnog pokreta i dijelom Mosta, koliko su istupi Hasanbegovića, Glasnovića i Zekanovića i Ruže Tomašić, pa onda i Škore i Raspudića o silovanim ženama i po­bačaju, unijeli gađenja i nemira u duše građana. I tek je sada posve jasno da nije narod glasao za HDZ zbog korone, već zbog želje za normalnom zemljom. Tu normalnost je u ovom trenutku jamčio samo HDZ.

     Točno je i da je 40 posto glasača SDP-a (Restart) starije od 60 godina, jer je tamo ponuđeni jelovnik bio ravan bakanalijama starih Rimljana. Kao da je ponuda za umirovljenike napuhavana jer su im na listama bila uglavnom stara, potrošena lica, pa su ispisali svoju listu želja.

     Tako je jedina umirovljenička čestitka otišla Plenkoviću. Po­bjednicima i treba čestitati. U čestitki je pisalo i da ih podsjećamo kako je udjel prosječne mirovine u prosječnoj plaći u RH pao ispod 38 posto, da više od polovice umirovljenika prima miro­vinu nižu od hrvatske linije siromaštva koja iznosi 2.485 kuna, da je previše kontejner-umirovljenika, poniženih i prevarenih.

     Izrazili smo nadu da će nova Vlada pronaći načina da po­veća mirovine i uvede pravednije usklađivanje s rastom plaća, a svakako bi trebalo uvesti i novi model obiteljskih mirovina. Zatražili smo prijenos vlasničkih prava nad domovima za starije i nemoćne na županije i Grad Zagreb i još puno toga što bi se trebalo naći na dnevnom redu savjetodavnog tijela Vlade, Na­cionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe. Jer sigurnost nije samo floskula. Sigurnost ima cijenu i vraća dostojanstvo i blagostanje. Najvažnije je pravovremeno se zaštititi od onih koji se hrane vašim osjećajima nesigurnosti. Upravo to su glasači učinili.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Aktualno:

STRUČNJACI PORUČUJU: MIROVINSKI FONDOVI KAMATARE DRŽAVU

Drugi mirovinski stup nije održiv!

 

     Klub zastupnika Mosta nezavis­nih lista 9. ožujka je u Dvorani Ivana Mažuranića u zgradi Hr­vatskog sabora organizirao okrugli stol pod nazivom “Održivost II. miro­vinskog stupa u ambijentu neravnote­ža”. Sudjelovali su brojni stručnjaci „pro“ i „kontra“, te predstavnici Sin­dikata umirovljenika Hrvatske, Jasna A. Petrović i Ivo Marijanović.

 

Netransparentan sustav s ugrađenim rizikom

     Prof. dr. sc. Vladimir Čarak (Ekonom­ski fakultet u Zagrebu) je na samom po­četku razgovora upozorio kako su svi problemi uzrokovani izostankom stope rasta, te rekao da imovina obveznih mi­rovinskih fondova čini polovicu kumula- tivnog duga. Ocijenio je kako zbog dru­gog stupa građani neće biti na dobitku, nego u dugoročnom financijskom gubitku jer se umjesto generacijske solidarnosti, preferira sadašnji netransparentni sus­tav s ugrađenim dugogodišnjim rizikom. Posebno je upozorio kako uvođenjem tog stupa nije riješen deficit u mirovin­skom sustavu, nego je deficit prebačen u državni proračun, koji se mora sve više i sve skuplje zaduživati kako bi nadokna­dio novac koji odlazi u drugi stup. Zago­vornici tog stupa građanima prešućuju činjenicu da se ovdje pojavljuju u dvjema ulogama: kao primatelji i kao platitelji.

     »Građanima ne kažu da će morati pla­titi veće poreze da bi imali veću mirovi­nu«, uočio je Čavrak, sa čime se složio i dr. sc. Guste Santini, koji je izložio tri va­rijante rješenja: ukidanje 2. stupa, pove­ćanje izdvajanja za drugi stup ili uvođe­nje sustava temeljenog na socijalnom statusu, a ne na radu.

 

Kapitalizirani sustav socijalno je nepravedniji

     Govoreći o »stvarnosti i iluzijama« mi­rovinske reforme iz 2002., dr. sc. Ante Samodol je rekao da koristi od drugog stupa trebaju biti veće od njegovih troš­kova. U obvezne mirovinske fondove do­sad je uplaćeno 56 milijardi kuna, a za­radili su 18 milijardi. Međutim, tranzicij­ski trošak (države) bio je 42 milijarde ku­na, što stvara veliki javni deficit. U fon­dovima je ukupno 1,7 milijuna hrvatskih

građana, no nitko, naglasio je, nije rekao da gotovo 500 tisuća ljudi nema novca na računima. „Najviše o stanju sustava govori činjenica da za 440.000 ljudi u najmanje tri uzastopna mjeseca nisu uplaćeni doprinosi11, kazao je Samodol, ustvrdivši da se mirovinski fondovi hvale zaradom od 18 milijardi kuna, ali ne go­vore o trošku poslovanja, tranzicijskim trošku i kamatama koji, smatra, mirovin- ce vode u gubitak.

     Također je naglasio kako je iluzija da je kapitalizirani sustav socijalno praved­niji, da doprinosi gospodarskom rastu, te da bi pomogao u rješavanju fiskalnih i demografskih problema. Upozorio je i na nesigurnost ulaganja u drugom stupu, te na proizvodnju socijalnih nejednakosti u dobrovoljnom trećem stupu.

 

Velika obmana javnosti

     Prof dr. sc. Gojko Bežovan (Pravni fa­kultet) prvo je upozorio kako je drugi stup uveden bez javne rasprave, bez dubljih analiza; pojasnio je kako je Hrvatska na­prosto iskorištena kao eksperimentalni laboratorij, a zbog današnje blokade me­dija o tome se ne može javno raspravlja­ti. Sve je to dio obmanjivanja javnosti. Jasno je kuda to vodi: javne mirovine će ići prema visini socijalne pomoći, a miro­vine onih koji ih dobivaju iz I. i II. stupa već su niže za 25 posto. Podsjetio je da je Europska komisija još 2001. godine naručila studiju koja je pokazala neodrži­vost modela ovakvih mirovinskih reformi zbog previsokog tranzicijskog troška. No, kod nas je i dalje na djelu financijalizaci- ja mirovinskog sustava.

     Prof. dr. sc. Drago Jakovčević (Eko­nomski fakultet) je upozorio kako je riječ o kolektivnoj prinudnoj štednji, te da to praktički nije stvarni novac, jer se odmah prebacuje u druge rizične forme, pa je stoga takva štednja upitna. Taj novac ne može nitko podići, kao što ga ne može podići iz prvog mirovinskog stupa. Prino­si, pak, o kojima se govori su nerealni, a mirovinski sustav će s ovakvim drugim stupom kroz desetak godina bankrotirati.

 

To su antireformske poruke?

     Dr. sc. Danijel Nestić (Ekonomski in­stitut), kao poznati bankarski zagovor­nik, tvrdi da se ovakvim drugim stu­pom, za koji treba povećati doprinose, smanjuje siva ekonomija. Poručuje ka­ko zamrzavanje odnosno ukidanje dru­gog stupa znači niže mirovine u buduć­nosti. „U tom slučaju izgubila bi još jed­na pogodnost jer se ušteđena sredstva u drugom stupu ne mogu nasljeđivati, a bez obzira na opcije preuzimanja sred­stava iz drugog stupa, to neće riješiti fiskalne probleme11, tvrdi Nestić.

     „Zamrzavanje drugog stupa značilo bi prebacivanje tereta sa sadašnje na buduće generacije, jer se preuzima ob­veza isplata pune mirovine u budućnos- ti“, zaključuje. Njegovo je stajalište ka­ko je mirovinska reforma iz 2002. bila jedna od rijetko provedenih i njezino ru­šenje donijelo bi zapravo antireformsku poruku“.

     Mr. sc. Velimir Šonje (Ekonomski in­stitut) pojašnjava kako sve projekcije pokazuju da se u dugom roku, zbog de­mografije i starenja stanovništva, miro­vine neće moći isplaćivati iz prvog stu­pa bez drastičnih povećanja poreza i doprinosa, što neće biti moguće jer bi poskupilo rad, smanjilo zapošljavanja i još više potaknulo iseljavanje ljudi. Do 2030. godine Hrvatska će imati 300.000 ljudi manje u radno aktivnom stanov­ništvu, dok će se kohorta starijih od 65 povećati za 200.000 ljudi. Šonje poru­čuje kako bismo ukidanjem drugog stu­pa fiktivno smanjili deficit, ali se povra­tom novca iz drugog stupa u proračun vjerojatno nitko ne bi sjetio smanjiti po­reze.

 

Ne kamatarite svoju državu

     Organizator stola, Mostov zastupnik prof. dr. sc. Ivan Lovrinović ustvrdio je da svaki mjesec za isplatu mirovina ne­dostaje oko 40 posto novca i upitao kako financirati taj dug? To je alkemičko pita­nje: emisijom obveznica ili zaduženjem u inozemstvu (zaduženje u inozemstvu za mirovine je neprihvatljivo i treba ga one­mogućiti, jer je to izlaganje valutnom rizi­ku). Međutim, taj dug praktički kupuju mirovinski fondovi te temeljem toga po­većavaju svoju imovinu.

     Lovrinović tim fondovima poručuje kako ne mogu kamatariti državu u uvje­tima recesije, te da slogan poput “Dalje prste od naših mirovina”, treba zamijeniti sloganom “Dalje prste od naših dže­pova”. Drugi stup treba transformirati hladne glave kako bi se popravilo stanje javnog duga i proračunskog deficita. Tu je i pitanje autocesta. Naime, ukoliko mirovinski fondovi budu financirali auto­ceste, postat će nekretninski fondovi i pitanje je kakva će biti njihova likvidnost i sudbina.

 

Ne dam moje novce

     Dr. sc. Mirando Mrsić, bivši ministar „za mirovine11 odigrao je svojevrsni per- formans, naglasivši kako je novac za mirovine u drugom stupu i njegov no­vac. Pri tom se nije libio lagati kako nit­ko u 15 godina u Hrvatskoj nije doveo u pitanje taj stup te dodao da će se on bo­riti kako se odluka o njegovoj nacionali­zaciji ne bi donijela bez građana! „Vi se kockate s budućnošću mladih“, vikao je. A najviše, kaže, žali što na okruglom stolu nisu bili predstavnici banaka od­nosno fondova?! Uslijedila je polemika: Čavrak je Mrsiću odgovorio da nema govora o nacionalizaciji te da mirovine nisu ugrožene, već financijska imovina građana koja se sastoji i od uplata za mirovine. „Dug države je također naš dug, javni dug svih građana“, zaključio je Čavrak.

     Silvano Hrelja, saborski zastupnik Hrvatske stranke umirovljenika sekun­dirao je Mrsiću, nakon čega je Milivoj Špika, saborski zastupnik Bloka um­irovljenici zajedno, javno upitao zbog čega u Hrvatskoj tvrdimo kako se drugi stup ne smije dirati, a druge zemlje ga režu i ukidaju? Štetan je i ugrožava jav­ne financije i mirovine, zaključio je.

     Ivo Marjanović, predsjednik Odbora za mirovinski sustav SUH-a, prosvjedo­vao je što je Šonje nazva umirovljenike „kohortom koja će za 10 do 20 godina zagušiti ne samo mirovinski sustav, ne­go i državu“. Ocijenio je kako treba za­ustaviti takve koji obmanjuju mlade s malim primanjima i nesigurnim zaposle­njem, nudeći im iluziju blagostanja u mi­rovini II. stupa. Ocijenivši kako poslo­davci za više od 400.000 zaposlenih ne plaćaju doprinose, procijenio je kako je mirovinski sustav pokraden za gotovo 8 milijardi kuna.

(J.A.Petrović)