UVODNA RIJEČ

Daj glas za svoj spas

     Koji potencijalni Predsjednik Republike Hrvatske voli umirov­ljenike? Pođimo redom, od aktualne predsjednice. Znamo da je na Silvestrovo 2018. godine donijela košaru slatkiša, pića, kave i tortu u zagrebački Dom za starije Sveta Ana, a oni su joj uzvratili kulturno-umjetničkim programom i pitanjem zašto su mirovine tako male. Odgovor "nešto malo rasle ove godine, ali ni izdaleka blizu kako bi mogle".

Znamo da je u povodu Međunarodnog dana starijih osoba najavljena sudjelovati na Gerontološkom tulumu u Zagrebu, gdje ju je čekalo više stotina umirovljenika, ali je nakon dvadesetak minuta objavljeno kako ne stigne doći. Ima važnija posla. Zato je, da se oduži, 18. listopada organizirala Dan otvorenih vrata na Pantovčaku na temu „Za dostojanstvenu i sretnu treću dob", pa je tamo primala darove od raznih udruga, koje su joj i pjevale i plesale. Predstavnici gradske organizacije SUH-a su se odazvali i uručili joj informaciju o položaju umirovljenika u običnoj žutoj koverti. Slikala se s njima.

     Na jednoj konferenciji pod nazivom „Hrvatska kakvu treba­mo" Predsjednica je upitala okupljene može li itko živjeti s mini­malnom plaćom od 3.000 kuna, jer da je to premalo. Ali nije spo­menula činjenicu da 800 tisuća umirovljenika koji imaju manju mirovinu od spomenutog minimalca doista jedva preživljavaju kopajući po kontejnerima i kantama za smeće. Oni nisu „tko", oni su „nitko".

     Nedavno je zborila odlučno: "Naši ljudi ne traže socijalnu po­moć, nego dobro plaćeno i dostojanstveno radno mjesto i više od 3.000 kuna plaće", ali nije rekla da dostojanstvenu starost zaslužu­ju i umirovljenici.

     Eto poučka o dostojanstvu. Predsjednica Grabar-Kitarović ka­zala je kako svatko od nas starenje doživljava osobno, kao proces razvoja u kojemu se mijenjamo i proživljavamo nova iskustva, no kako se i dalje želimo radovati životu, bez obzira na godine. Rekla je da osjetila koliko veselja i iskrene životne radosti postoji među ljudima koje iskustvo života upozorava kako treba pamtiti samo sretne dane.

     Predsjednice, u kojem to ružičastom svijetu živite? Ili Vam je pala Željezna zavjesa pred oči pa ne vidite stvarnost?

Pa onda spomenimo Miroslava Škoru koji umirovljenike do sada nije spomenuo, iako se i njemu približavaju sijede godine. Ili još gore, kandidata Mislava Kolakušića, koji je samo opleo braniteljske mirovine i katastrofično rekao kako mirovinski sustav u Hrvatskoj ne postoji, da nema novca za mirovine. Niti je razumio mirovinski sustav, niti je spomenuo čovjeka.

     U listopadu je Milanović objavio kako ima radosnu vijest, jer će saborski zastupnici ostati bez povlaštenih mirovina. I od toga će valjda bolje živjeti siromašni umirovljenici?

     Spomenuo je ipak da su mirovine male„i tu će Vlada, koja god bila, morati više dati". „Umirovljenici su naši građani, svaki od njih zaslužuje dostojnu mirovinu za život i to nema veze s ideologi­jom. A svatko tko je na vlasti mora znati da je na vlasti i radi tih ljudi", zaključio je zagovornik„normalne Hrvatske".

Pa vi sada birajte kome ćete dati svoj glas. Za svoj spas.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Aktualno:

STRUČNJACI PORUČUJU: MIROVINSKI FONDOVI KAMATARE DRŽAVU

Drugi mirovinski stup nije održiv!

 

     Klub zastupnika Mosta nezavis­nih lista 9. ožujka je u Dvorani Ivana Mažuranića u zgradi Hr­vatskog sabora organizirao okrugli stol pod nazivom “Održivost II. miro­vinskog stupa u ambijentu neravnote­ža”. Sudjelovali su brojni stručnjaci „pro“ i „kontra“, te predstavnici Sin­dikata umirovljenika Hrvatske, Jasna A. Petrović i Ivo Marijanović.

 

Netransparentan sustav s ugrađenim rizikom

     Prof. dr. sc. Vladimir Čarak (Ekonom­ski fakultet u Zagrebu) je na samom po­četku razgovora upozorio kako su svi problemi uzrokovani izostankom stope rasta, te rekao da imovina obveznih mi­rovinskih fondova čini polovicu kumula- tivnog duga. Ocijenio je kako zbog dru­gog stupa građani neće biti na dobitku, nego u dugoročnom financijskom gubitku jer se umjesto generacijske solidarnosti, preferira sadašnji netransparentni sus­tav s ugrađenim dugogodišnjim rizikom. Posebno je upozorio kako uvođenjem tog stupa nije riješen deficit u mirovin­skom sustavu, nego je deficit prebačen u državni proračun, koji se mora sve više i sve skuplje zaduživati kako bi nadokna­dio novac koji odlazi u drugi stup. Zago­vornici tog stupa građanima prešućuju činjenicu da se ovdje pojavljuju u dvjema ulogama: kao primatelji i kao platitelji.

     »Građanima ne kažu da će morati pla­titi veće poreze da bi imali veću mirovi­nu«, uočio je Čavrak, sa čime se složio i dr. sc. Guste Santini, koji je izložio tri va­rijante rješenja: ukidanje 2. stupa, pove­ćanje izdvajanja za drugi stup ili uvođe­nje sustava temeljenog na socijalnom statusu, a ne na radu.

 

Kapitalizirani sustav socijalno je nepravedniji

     Govoreći o »stvarnosti i iluzijama« mi­rovinske reforme iz 2002., dr. sc. Ante Samodol je rekao da koristi od drugog stupa trebaju biti veće od njegovih troš­kova. U obvezne mirovinske fondove do­sad je uplaćeno 56 milijardi kuna, a za­radili su 18 milijardi. Međutim, tranzicij­ski trošak (države) bio je 42 milijarde ku­na, što stvara veliki javni deficit. U fon­dovima je ukupno 1,7 milijuna hrvatskih

građana, no nitko, naglasio je, nije rekao da gotovo 500 tisuća ljudi nema novca na računima. „Najviše o stanju sustava govori činjenica da za 440.000 ljudi u najmanje tri uzastopna mjeseca nisu uplaćeni doprinosi11, kazao je Samodol, ustvrdivši da se mirovinski fondovi hvale zaradom od 18 milijardi kuna, ali ne go­vore o trošku poslovanja, tranzicijskim trošku i kamatama koji, smatra, mirovin- ce vode u gubitak.

     Također je naglasio kako je iluzija da je kapitalizirani sustav socijalno praved­niji, da doprinosi gospodarskom rastu, te da bi pomogao u rješavanju fiskalnih i demografskih problema. Upozorio je i na nesigurnost ulaganja u drugom stupu, te na proizvodnju socijalnih nejednakosti u dobrovoljnom trećem stupu.

 

Velika obmana javnosti

     Prof dr. sc. Gojko Bežovan (Pravni fa­kultet) prvo je upozorio kako je drugi stup uveden bez javne rasprave, bez dubljih analiza; pojasnio je kako je Hrvatska na­prosto iskorištena kao eksperimentalni laboratorij, a zbog današnje blokade me­dija o tome se ne može javno raspravlja­ti. Sve je to dio obmanjivanja javnosti. Jasno je kuda to vodi: javne mirovine će ići prema visini socijalne pomoći, a miro­vine onih koji ih dobivaju iz I. i II. stupa već su niže za 25 posto. Podsjetio je da je Europska komisija još 2001. godine naručila studiju koja je pokazala neodrži­vost modela ovakvih mirovinskih reformi zbog previsokog tranzicijskog troška. No, kod nas je i dalje na djelu financijalizaci- ja mirovinskog sustava.

     Prof. dr. sc. Drago Jakovčević (Eko­nomski fakultet) je upozorio kako je riječ o kolektivnoj prinudnoj štednji, te da to praktički nije stvarni novac, jer se odmah prebacuje u druge rizične forme, pa je stoga takva štednja upitna. Taj novac ne može nitko podići, kao što ga ne može podići iz prvog mirovinskog stupa. Prino­si, pak, o kojima se govori su nerealni, a mirovinski sustav će s ovakvim drugim stupom kroz desetak godina bankrotirati.

 

To su antireformske poruke?

     Dr. sc. Danijel Nestić (Ekonomski in­stitut), kao poznati bankarski zagovor­nik, tvrdi da se ovakvim drugim stu­pom, za koji treba povećati doprinose, smanjuje siva ekonomija. Poručuje ka­ko zamrzavanje odnosno ukidanje dru­gog stupa znači niže mirovine u buduć­nosti. „U tom slučaju izgubila bi još jed­na pogodnost jer se ušteđena sredstva u drugom stupu ne mogu nasljeđivati, a bez obzira na opcije preuzimanja sred­stava iz drugog stupa, to neće riješiti fiskalne probleme11, tvrdi Nestić.

     „Zamrzavanje drugog stupa značilo bi prebacivanje tereta sa sadašnje na buduće generacije, jer se preuzima ob­veza isplata pune mirovine u budućnos- ti“, zaključuje. Njegovo je stajalište ka­ko je mirovinska reforma iz 2002. bila jedna od rijetko provedenih i njezino ru­šenje donijelo bi zapravo antireformsku poruku“.

     Mr. sc. Velimir Šonje (Ekonomski in­stitut) pojašnjava kako sve projekcije pokazuju da se u dugom roku, zbog de­mografije i starenja stanovništva, miro­vine neće moći isplaćivati iz prvog stu­pa bez drastičnih povećanja poreza i doprinosa, što neće biti moguće jer bi poskupilo rad, smanjilo zapošljavanja i još više potaknulo iseljavanje ljudi. Do 2030. godine Hrvatska će imati 300.000 ljudi manje u radno aktivnom stanov­ništvu, dok će se kohorta starijih od 65 povećati za 200.000 ljudi. Šonje poru­čuje kako bismo ukidanjem drugog stu­pa fiktivno smanjili deficit, ali se povra­tom novca iz drugog stupa u proračun vjerojatno nitko ne bi sjetio smanjiti po­reze.

 

Ne kamatarite svoju državu

     Organizator stola, Mostov zastupnik prof. dr. sc. Ivan Lovrinović ustvrdio je da svaki mjesec za isplatu mirovina ne­dostaje oko 40 posto novca i upitao kako financirati taj dug? To je alkemičko pita­nje: emisijom obveznica ili zaduženjem u inozemstvu (zaduženje u inozemstvu za mirovine je neprihvatljivo i treba ga one­mogućiti, jer je to izlaganje valutnom rizi­ku). Međutim, taj dug praktički kupuju mirovinski fondovi te temeljem toga po­većavaju svoju imovinu.

     Lovrinović tim fondovima poručuje kako ne mogu kamatariti državu u uvje­tima recesije, te da slogan poput “Dalje prste od naših mirovina”, treba zamijeniti sloganom “Dalje prste od naših dže­pova”. Drugi stup treba transformirati hladne glave kako bi se popravilo stanje javnog duga i proračunskog deficita. Tu je i pitanje autocesta. Naime, ukoliko mirovinski fondovi budu financirali auto­ceste, postat će nekretninski fondovi i pitanje je kakva će biti njihova likvidnost i sudbina.

 

Ne dam moje novce

     Dr. sc. Mirando Mrsić, bivši ministar „za mirovine11 odigrao je svojevrsni per- formans, naglasivši kako je novac za mirovine u drugom stupu i njegov no­vac. Pri tom se nije libio lagati kako nit­ko u 15 godina u Hrvatskoj nije doveo u pitanje taj stup te dodao da će se on bo­riti kako se odluka o njegovoj nacionali­zaciji ne bi donijela bez građana! „Vi se kockate s budućnošću mladih“, vikao je. A najviše, kaže, žali što na okruglom stolu nisu bili predstavnici banaka od­nosno fondova?! Uslijedila je polemika: Čavrak je Mrsiću odgovorio da nema govora o nacionalizaciji te da mirovine nisu ugrožene, već financijska imovina građana koja se sastoji i od uplata za mirovine. „Dug države je također naš dug, javni dug svih građana“, zaključio je Čavrak.

     Silvano Hrelja, saborski zastupnik Hrvatske stranke umirovljenika sekun­dirao je Mrsiću, nakon čega je Milivoj Špika, saborski zastupnik Bloka um­irovljenici zajedno, javno upitao zbog čega u Hrvatskoj tvrdimo kako se drugi stup ne smije dirati, a druge zemlje ga režu i ukidaju? Štetan je i ugrožava jav­ne financije i mirovine, zaključio je.

     Ivo Marjanović, predsjednik Odbora za mirovinski sustav SUH-a, prosvjedo­vao je što je Šonje nazva umirovljenike „kohortom koja će za 10 do 20 godina zagušiti ne samo mirovinski sustav, ne­go i državu“. Ocijenio je kako treba za­ustaviti takve koji obmanjuju mlade s malim primanjima i nesigurnim zaposle­njem, nudeći im iluziju blagostanja u mi­rovini II. stupa. Ocijenivši kako poslo­davci za više od 400.000 zaposlenih ne plaćaju doprinose, procijenio je kako je mirovinski sustav pokraden za gotovo 8 milijardi kuna.

(J.A.Petrović)