UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Peticija GLASAM PROTIV SIROMAŠTVA STARIJIH OSOBA

uručena ministrici rada


            Ministrica rada i mirovinskog sustava, dr.sc. Nada Šikić primila je danas u 12 sati delegaciju Sindikata umirovljenika Hrvatske (u sastavu: predsjednica SUH-a Jasna A. Petrović, zamjenik predsjednice Milan Tomičić, potpredsjednici Biserka Budigam i Vladimir Buršić, član Predsjedništva Andrija Vučković i koordinatorica peticije Vesna Bečić), koja joj je došla uručiti prikupljenih 25.710 potpisa Peticije Glasam protiv siromaštva starijih osoba. Ministrica je odmah na početku naglasila kako podržava borbu protiv siromaštva, jer je cilj ove Vlade poboljšanje životnog standarda svih hrvatskih građana, a njezina je želja osobito popraviti položaj umirovljenika i starijih osoba.

            Prvi zahtjev SUH-a je bio da se hitno donese odluka o produženju postojećeg mandata Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe kao savjetodavnog tijela pri Vladi Republike Hrvatske, što je ministrica u potpunosti podržala.

            Delegacija je potom ministricu i njezine pomoćnike Tatjanu Dalić, Marija Bebića i Marinka Papugu te saborskog zastupnika Milivoja Špiku iz BUZ-a, upoznala s idejom i ciljevima same peticije: povećati mirovine za sve one koji su umirovljeni nakon 1.1.1999. jer su zakinuti za oko 19 posto, uvesti minimalnu mirovinu u visini 50 posto od minimalne plaće te tzv. socijalnu mirovinu na teret proračuna za starije od 65 godina bez mirovine. Uz to, traži se poboljšanje modela usklađivanja mirovina i uvođenje posebnog pravobranitelja za umirovljenike i starije osobe, kao i savjetodavnih tijela na svim razinama teritorijalne piramide.  Ministrica je u potpunosti podržala sve zahtjeve, a na neposredan upit naglasila je da neće biti rezanja mirovina. Obje strane su se suglasile kako će umirovljeničke udruge surađivati s Ministarstvom na bazi partnerskih odnosa.

            Uz zahtjeve peticije, SUH je iznio i brojne druge prijedloge vezano uz ukidanje nekih prava i programa u zdravstvu, uvođenja poreza na nekretnine, masovne zloporabe ugovora o doživotnom i dosmrtnom osiguranju, reguliranje nameta na ovrhe i drugo, poručujući kako se sva ova pitanja trebaju naći na dnevnom redu Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe. Na kraju su uručeni originali svih potpisa, gotovo 26 tisuća građana, poglavito starijih osoba, koje su zatražile hitne mjere protiv siromaštva koje pogađa svaku treću osobu stariju od 65 godina.   

 

            Kontakti:  01/4615797; 095 925 1667