UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

ŽENSKI KOMITET FERPA-E

Manifest za žene

      Ženski komitet FERPA-e osudio je 3. ožujka na sas­tanku u Bruxellesu kompleksnost i težinu situacije s kojom se suočavaju starije Europljanke. U želji da se pokrenu promjene, zaključeno je kako prosječna miro­vina žena mora dosegnuti razinu prosjeka Europske unije, jer su sada muške mirovine za gotovo 40 posto više od ženskih. Prema mišljenju Europske komisije trebat će 70 godina da bi se ukinule razlike u plaćama širom EU. Kad bismo to preračunali u radne dane, proizlazi da za istu plaću, žene godišnje moraju raditi 117 dana više od muških kolega.

     Posve je jasno da je do ovog jaza došlo zbog činjenice da žene nisu dobro integrirane u tržišta rada, pa za posljedicu imaju i niže mirovine. Zbog toga Ženski komitet FERPA-e traži da se ustanove egalitarniji državni mirovinski sustavi, kako bi se konačno dokinule razlike s osnova spola, invalidnosti, rase, etniciteta, seksualne orijentacije, religije, političkih pogleda, socijalnog statusa itd.

     Javnost nije upoznata s teškim položajem sta­rijih žena, te je stoga potrebno provesti osvješći­vanje, kako starijih osoba, tako i ukupne popula­cije. Starije žene su žrtve najvećih socijalnih raz­lika i nepravdi u posljednjim desetljećima, vrlo su ranjive i nerijetko žive u siromaštvu. Zbog pogor­šanja i reduciranja zdravstvene skrbi, siromašne starije žene su još više ugrožene. Upravo zbog teškog zdravstvenog stanja u takvim okolnosti­ma, više ne raduje i očekivano produljenje život­ne dobi.

     U najgoroj situaciji su žene koje su ovisne o tuđoj njezi i pomoći, jer ovise uglavnom o svojim obiteljima, a većina smještajnih kapaciteta je u privatnom vlasništvu, uz vrlo visoke cijene, koje si starije žene ne mogu priuštiti - neki su od zak­ljučaka i zahtjeva koje je Ženski komitet FERPA- e oglasio povodom Međunarodnog dana žena.

 

FERPA protiv zidova i tvrđava

     Moramo se očitovati na ovo što se do­gađa u Europi, na rijeku migranata i izbje­glica. Znamo da je to osjetljivo pitanje, ali se slažemo u jednom: borba protiv po­vratka nacionalizma i nasilnih rješenja je zajedničko opredjeljenje. Europa mora bi­ti prostor slobode i demokracije, slobode kretanja i poštovanja ljudskih prava.

     Europa mora imati održivi razvojni plan, tako da niti jedno ljudsko biće ne bude os­tavljeno po strani. Ako će svaka zemlja graditi zidove, val izbjeglica i migranata će svejedno doći, jer je očaj jači od prepreka. Europa ne može postati mjestom mnogih zatvorenih zemalja, ograđenih žilet žica­ma, kao da one sebe brane. Bit će to ogro­man problem za naš koncept socijalne Eu­rope i zaposlenosti bez granica. Europa mora biti protiv sile te održati kontinuitet mira, kao kroz posljednjih 70 godina.

 

IZVRŠNI ODBOR FERPA-E

Protiv siromaštva

  U Bruxellesu je 3. i 4. ožujka održan Izvršni odbor FERPA-e, na kojem se vodila burna rasprava o budućim prioritetima FERPA-e, njezinu snaženju, jačem povezivanju s dru­gim sekcijama i odjelima u ETUC/Europskoj konfederaciji sindikata, web-stranici, osniva­nju opservatorija, promjeni statuta, privlače­nju novih članica iz zemalja koje za sada nisu uključene.

     Vrućih je komentara bilo i u vezi izbjegličke krize, u vezi čega su reagirale brojne žene, dok su poneki muškarci zagovarali obranu od religij­ski i kulturološki „tuđih” doseljenika. Generalna tajnica Carla Cantone je vrlo odrješito rekla kako FERPA hoće otvorene granice, a ne ograđene tvrđave, te je inicirala usvajanje zajedničke izja­ve.

     Zanimljivo i inovativno je i sudjelovanje pred­sjednika Odbora mladih ETUC-a u radu FERPA-e, te prepoznavanje brojnih pitanja od zajedničkog interesa. Tom Vrijens (Belgija) je naglasio kako nema konkurencije u zapošljavanju starijih i mla­dih te da međugeneracijska solidarnost ostaje te­melj mirovinskih sustava. No, naglašena je potre­ba za borbu protiv dominacije prekarnih poslova, jer se time neće osigurati dovoljno za socijalne naknade. U radu Izvršnog odbora je sudjelovala i Marina      Monaco, savjetnica ETUC-a, a tijekom dvodnevnog rada dominirala je vrlo otvorena, kon­struktivna i zanimljiva rasprava predstavnika iz svih zemalja.

 

RIM:Direkcija odlučno o aktivnostima

     Direkcija FERPA-e, u čijem je članstvu i predsjednica SUH-a Jasna A. Petrović, održala je po prvi put sjednicu u Rimu, gdje su se general­noj tajnici FERPA-e Carli Cantone pridružila sva trojica predsjednika sindikata umirovljenika Italije, Ivan Pedretti, generalni tajnik SPI-CGIL, Ermenegildo Bonfanti, generalni tajnik FNP-CISL i Romano Bellissima, generalni tajnik UILP-UIL, koji predstavljaju više od sedam milijuna um­irovljenih članova sindikata odnosno više od 40 posto ukupnog sindikal­nog članstva. Njihovi su govori ukazivali na potrebu zajedništva i koor­diniranog djelovanja, ali i na potrebu jačanja veze aktivnih i umirovljenih radnika.