UVODNA RIJEČ

Zemlja promatrača

Piše: Jasna A. Petrović

     Već godinama Sindikat umirovljenika Hrvatske ad­ministrira tematsku Facebook stranicu Pokret protiv siromaštva starijih osoba. Tamo dnevno „razgovara­mo" sa stotinama umirovljenika o različitim temama ve­zanima uz starije osobe. Tisuće komentara tjedno u vezi zanemarivanja starih, domova umirovljenika, prijevarama s ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju...

     Svi oni prolaze mukotrpni put od informacije, preko osvješćivanja, do uloge promatrača. Isprva, pričaju poput lutaka koje naši unutarnji valovi i vanjska zbivanja vrte u svojim filmovima u kojima ne osjećamo sebe i ne živimo iz sebe. Tako smo toliko poistovjećeni s onim što se doga­đa unutar i oko nas, da gubimo svaki tračak i iskru onoga tko mi uistinu jesmo, istovremeno misleći da smo ono što iskušavamo u i oko sebe. U tom virtualnom svijetu teško je prepoznati moć promatrača, ulogu svjedoka svoga vre­mena te katapultirati sebe iz svojevrsne hipnoze koja nas je kolektivno obuzela i postati promatrači koji imaju od­mak od samih sebe.

     Eto primjera s nacionalnom naknadom za starije od 65 godina. Nezgrapna politička odluka nazvati to u po­četku nacionalnom mirovinom, donijela je brojne šumo­ve u eteru. Ako je mirovina, onda kako mirovinu mogu dobiti oni koji nisu radili i plaćali doprinose. Ako je miro­vina, onda ide iz mirovinskog fonda, onda je to krađa u ime neradnika. U toj priči soli dodaje i jedina parlamen­tarna umirovljenička stranka koja tvrdi kako treba uvesti imovinski cenzus, jer će u protivnome baš tih 800 kuna po siromahu, uglavnom ženi, dobiti bogataši s vilama i bazenima.

     I gle, kad im kažete da to nije mirovina, već socijalna potpora kakva postoji u više od stotinu zemalja u svije­tu, da ide iz državnog budžeta, a ne iz mirovinskog fonda, onda kažu da lažete i pogodujete vladajućima. Kao da su zaboravili od vlastitog siromaštva i poniženosti prepozna­ti još veće siromahe. Kao da ih obuzima opsesija i jal vlasti­tom nemoći. Ne postavljaju pitanje iz rakursa promatrača: nije problem što će netko potrebit dobiti pomoć koja mu može omogućiti da barem plaća struju, već je problem što oni sami imaju mizerne mirovine. Tako stvarnost pli­va u očaju samopercepcije vlastite bijede pa pogubljeni u mislima i emocijama, robotiziramo svoje reakcije, koje nas mahom drže u zoni destruktivnog raspoloženja i ma­lodušnosti. Tako sve postaje negativno i zlonamjerno, nepravedno i zamućeno, dok nezadovoljstvo buja do raz­mjera gubitka konstruktivne stvarnosti.

     Među hipnotiziranosti očajem većina komentira kako su za svoje sitne mirovine radili „bez veze", a, primjerice, Slavonac Dragan Džoić kaže: „Ma to je samo za uhljebe. Opet će dobit oni što imaju i previše, a stvarni ljudi koji ne­maju neće ni dobiti." I onda se na stotinu njih pojavi rari- tetni komentar Riječanke Nevenke Licul koja kratko kaže: „Groznih li komentara. Nije problem 800 kn za siromahe, već visina penzije. Pa tako napišite." Tko je to dotakao dno, a tko je učinio promatrački odmak i prepoznao problem? Tko je shvatio da dati siromašnima, ne znači oduzeti oni­ma malo manje siromašnima? Tko je prepoznao da ma­njak promatračkog rakursa rađa jal i još veći očaj i fikciju opće izloženosti ugrozi?

     Zaustavite se i recite možete li promijeniti lošu stvar­nost ako ju gledate samo crnim bojama. Neće li se i željela stvarnost pokazati kao crna i zamračena, a vi ćete izgubiti potencijal za utjecaj na promjene. Razmislite.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

ŽENSKI KOMITET FERPA-E

Manifest za žene

      Ženski komitet FERPA-e osudio je 3. ožujka na sas­tanku u Bruxellesu kompleksnost i težinu situacije s kojom se suočavaju starije Europljanke. U želji da se pokrenu promjene, zaključeno je kako prosječna miro­vina žena mora dosegnuti razinu prosjeka Europske unije, jer su sada muške mirovine za gotovo 40 posto više od ženskih. Prema mišljenju Europske komisije trebat će 70 godina da bi se ukinule razlike u plaćama širom EU. Kad bismo to preračunali u radne dane, proizlazi da za istu plaću, žene godišnje moraju raditi 117 dana više od muških kolega.

     Posve je jasno da je do ovog jaza došlo zbog činjenice da žene nisu dobro integrirane u tržišta rada, pa za posljedicu imaju i niže mirovine. Zbog toga Ženski komitet FERPA-e traži da se ustanove egalitarniji državni mirovinski sustavi, kako bi se konačno dokinule razlike s osnova spola, invalidnosti, rase, etniciteta, seksualne orijentacije, religije, političkih pogleda, socijalnog statusa itd.

     Javnost nije upoznata s teškim položajem sta­rijih žena, te je stoga potrebno provesti osvješći­vanje, kako starijih osoba, tako i ukupne popula­cije. Starije žene su žrtve najvećih socijalnih raz­lika i nepravdi u posljednjim desetljećima, vrlo su ranjive i nerijetko žive u siromaštvu. Zbog pogor­šanja i reduciranja zdravstvene skrbi, siromašne starije žene su još više ugrožene. Upravo zbog teškog zdravstvenog stanja u takvim okolnosti­ma, više ne raduje i očekivano produljenje život­ne dobi.

     U najgoroj situaciji su žene koje su ovisne o tuđoj njezi i pomoći, jer ovise uglavnom o svojim obiteljima, a većina smještajnih kapaciteta je u privatnom vlasništvu, uz vrlo visoke cijene, koje si starije žene ne mogu priuštiti - neki su od zak­ljučaka i zahtjeva koje je Ženski komitet FERPA- e oglasio povodom Međunarodnog dana žena.

 

FERPA protiv zidova i tvrđava

     Moramo se očitovati na ovo što se do­gađa u Europi, na rijeku migranata i izbje­glica. Znamo da je to osjetljivo pitanje, ali se slažemo u jednom: borba protiv po­vratka nacionalizma i nasilnih rješenja je zajedničko opredjeljenje. Europa mora bi­ti prostor slobode i demokracije, slobode kretanja i poštovanja ljudskih prava.

     Europa mora imati održivi razvojni plan, tako da niti jedno ljudsko biće ne bude os­tavljeno po strani. Ako će svaka zemlja graditi zidove, val izbjeglica i migranata će svejedno doći, jer je očaj jači od prepreka. Europa ne može postati mjestom mnogih zatvorenih zemalja, ograđenih žilet žica­ma, kao da one sebe brane. Bit će to ogro­man problem za naš koncept socijalne Eu­rope i zaposlenosti bez granica. Europa mora biti protiv sile te održati kontinuitet mira, kao kroz posljednjih 70 godina.

 

IZVRŠNI ODBOR FERPA-E

Protiv siromaštva

  U Bruxellesu je 3. i 4. ožujka održan Izvršni odbor FERPA-e, na kojem se vodila burna rasprava o budućim prioritetima FERPA-e, njezinu snaženju, jačem povezivanju s dru­gim sekcijama i odjelima u ETUC/Europskoj konfederaciji sindikata, web-stranici, osniva­nju opservatorija, promjeni statuta, privlače­nju novih članica iz zemalja koje za sada nisu uključene.

     Vrućih je komentara bilo i u vezi izbjegličke krize, u vezi čega su reagirale brojne žene, dok su poneki muškarci zagovarali obranu od religij­ski i kulturološki „tuđih” doseljenika. Generalna tajnica Carla Cantone je vrlo odrješito rekla kako FERPA hoće otvorene granice, a ne ograđene tvrđave, te je inicirala usvajanje zajedničke izja­ve.

     Zanimljivo i inovativno je i sudjelovanje pred­sjednika Odbora mladih ETUC-a u radu FERPA-e, te prepoznavanje brojnih pitanja od zajedničkog interesa. Tom Vrijens (Belgija) je naglasio kako nema konkurencije u zapošljavanju starijih i mla­dih te da međugeneracijska solidarnost ostaje te­melj mirovinskih sustava. No, naglašena je potre­ba za borbu protiv dominacije prekarnih poslova, jer se time neće osigurati dovoljno za socijalne naknade. U radu Izvršnog odbora je sudjelovala i Marina      Monaco, savjetnica ETUC-a, a tijekom dvodnevnog rada dominirala je vrlo otvorena, kon­struktivna i zanimljiva rasprava predstavnika iz svih zemalja.

 

RIM:Direkcija odlučno o aktivnostima

     Direkcija FERPA-e, u čijem je članstvu i predsjednica SUH-a Jasna A. Petrović, održala je po prvi put sjednicu u Rimu, gdje su se general­noj tajnici FERPA-e Carli Cantone pridružila sva trojica predsjednika sindikata umirovljenika Italije, Ivan Pedretti, generalni tajnik SPI-CGIL, Ermenegildo Bonfanti, generalni tajnik FNP-CISL i Romano Bellissima, generalni tajnik UILP-UIL, koji predstavljaju više od sedam milijuna um­irovljenih članova sindikata odnosno više od 40 posto ukupnog sindikal­nog članstva. Njihovi su govori ukazivali na potrebu zajedništva i koor­diniranog djelovanja, ali i na potrebu jačanja veze aktivnih i umirovljenih radnika.