UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

Povećalo: Diskriminacija starijih na cestama

Zar će opet tlačiti vozače starije od 65?

SUH se prije nepunih godinu dana izborio za ukidanje obnove vozačkih dozvola nakon 65. godine. Sada se interesni lobi medicine rada opet „podigao na noge”

Piše: Maja Subarić Mahmuljin

     Od lipnja prošle godine na snazi je zakon prema kojem umirovlje­nici koji navrše 65. godina više nisu obavezni ići na prinudne li­ječničke preglede ako žele produžiti vozačku dozvolu. Ovu veliku pobjedu teškom je mukom izborio Sindikat umirovljenika Hrvatske (SUH), čija je bitka protiv diskriminacije starijih vozača trajala čak godi­nu dana. Prijavom diskriminacije Pučkoj pravobraniteljici uspjeli smo do­kazati da je suludo ljudima reći da npr. moraju biti kirurzi do 67. godine, ali se ne mogu dovesti na posao nakon 65.

     Kako su se u veljači ove godine u medijima pojavili bombastični naslovi poput „S 99 godina voze bez liječničkog pregleda?!” i „Za volan mogu i stogodišnjaci” čini se da će SUH opet morati stati u obranu prava starijih vozača.

     Najveći napadi na vozače 65 plus stigli su iz Slobodne Dalmaci­je, Večernjeg lista i RTL televizije. U članku od 16. veljače 2016. godine u Slobodnoj Dalmaciji, novinar Davor Krile već u nadnaslo- vu „Bivša Vlada ostavila nam je zakon doslovce opasan po život” iznosi optužbe da se radi o opasnoj mjeri, što je potpuno neosno­vano. Pogotovo je smiješno što to „pakira” staroj vladi, kako bi no­vu uvjerio da mora to promijeniti.

Starci od 99 godina za volanom?

     U daljem tekstu novinar Krile iznosi podatak da hrvatski vozači automobila nisu obvezni ići na godišnji pregled svojega zdravstve­noga stanja ni u jako poznoj dobi. Tako ističe da je moguće da naj­stariji hrvatski vozač - koji prema MUP-ovu registru ima 99 godina- doživotno vozi bez ikakvih liječničkih pregleda bez obzira na kogni­tivni status. Takve tvrdnje nisu točne jer je liječnik opće prakse duž­an uputiti pacijenta na pregled ukoliko je došlo do poremećaja paž­nje, vida i tome slično. Uostalom, takva je praksa u drugim zemlja­ma Europske unije pa zašto ista ne bi bila primjenjiva i kod nas?

     U Danskoj se, primjerice, vozačka dozvola obnavlja nakon 70. godine uz potvrdu obiteljskog liječnika, dok se u Nizozemskoj nakon 70. godine produžuje na 5 godina i to bez liječničkog pregleda. Slično je i u Velikoj Britaniji gdje se vozačka dozvo­la obnavlja nakon 70. godine bez pregleda, ali svake tri godi­ne s vlastitom izjavom vozača. U Finskoj nakon 70-te obnova ovisi o obiteljskom liječniku, a u Njemačkoj, Francuskoj i Bel­giji nema dobnog ograničenja.

     Novinar Davor Krile u svom tekstu napada i SUH te ga optužu­je da je s umirovljeničkim koalicijskim partnerima vršio pritisak na bivšu Vladu da donese ovu, kako kaže, nepromišljenu odluku. Isti­na je da je Vlada na 226. sjednici 30. travnja 2015. godine prihva­tila izmijenjeni Zakon o sigurnosti prometa na cestama (Zakon), u kojem je sporni članak 222. izmijenjen sukladno prijedlogu SUH-a, ali nikako se ne radi o nepromišljenoj odluci.

SUH je tražio da se ukine obveza godišnjeg zdravstvenog pregle­da za sve vozače starije od 65 godina. Točnije, umjesto postojećeg članka 222. kojim se pravo na produljenje vozačke dozvole starijima od 65 godina uvjetuje zdravstvenim pregledom, zatraženo je da se makne limit dobi (ili vrati na prijašnjih 80 godina iz zakona iz 2004.), te da je „vozač dužan podvrgnuti se zdravstvenom pregledu ako je to ut­vrđeno zdravstvenim uvjerenjem na temelju kojeg je vozačka dozvola izdana, odnosno ako tako indicira izabrani liječnik opće medicine”.

     Više je razloga zašto je SUH reagirao na ovu nepravdu. Naime, naglom i gotovo tajnom izmjenom Zakona o sigurnosti prometa na cestama u ljeto 2014., bez ikakve javne rasprave, Hrvatski sabor je po hitnom postupku uveo obvezatne zdravstvene preglede svima koji žele produljiti vozačku dozvolu nakon 65. godine. SUH je od­mah reagirao i preko Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe zatražio ukidanje takve diskriminirajuće odredbe. Ministar Mrsić, međutim, nije tome bio sklon, a predstavnici Ministarstva unutarnjih poslova još manje.

SUH kao kolateralna žrtva

     Najsmješnije je da se zakonodavac pozvao na europsku direkti­vu koja kao razlog hitne izmjena zakona, propisuje sigurnosne po- jaseve i sustave za djecu te zabranu upotrebe mobitela, te se uop­će ne odnosi na vozačke dozvole.

     Očigledno je da je ovdje riječ o diskriminaciji starijih osoba te­meljem dobi, zbog čega je SUH podnio prijavu Uredu pučke pravo- braniteljice. Zašto bi osoba čim napuni 65. godina odjednom pos­tala slabovidna, zaboravljiva ili imala slične poremećaje, te time naštetila drugima u prometu?

Statistika pokazuje da vozači iznad 65 godina ne pripadaju naj- rizičnijim skupinama u prometu, već su to mladi vozači. Statistika MUP-a pokazuje da stariji od 65 godina sudjeluju u samo 8,5 pos­to prometnih nesreća.

     I kome uopće pada na pamet da se tako prometno nisko rizičnu skupinu vozača, ali zato prosječno vrlo siromašnu skupinu građa­na, kažnjava godišnjim nametom od do 500 kuna, koliko košta ta­kav zdravstveni pregled.

Doktori ne trebaju cinkariti

     U članku RTL-ovih novinara J. Antolića i I. Skorina („Bez ikakve kontrole”), objavljenom 21. veljače, upozorava se kako se ukida­njem obveznog liječničkog pregleda za starije od 65, za volanom mogu naći i stogodišnjaci. Izjavu Roberta Čopa iz Službe za sigur­nost cestovnog prometa MUP-a kako se željelo izbjeći nametanje financijskog tereta za tu dobnu skupinu vozača te da se Policija na­da da će liječnici kod svojih starijih pacijenata uočiti lošiju motoriku i prijaviti je, pobija specijalist medicine rada dr. Davor Kraljić riječi­ma kako „onaj tko nema ograničenja od početka zapravo može vo­ziti do 80. godine bez ikakvih pregleda”.

     Netko je „upotrijebio” i sekretaricu Đurđicu Novaković iz zagre­bačke Matice umirovljenika, koja je navodno izjavila kako je suludo oslanjati se na cinkarenje doktora. Iz Matice su nam, međutim, po­ručili kako je njezina izjava („Liječnici, poštujući svoju Hipokratovu zakletvu, ne žele odavati tajne pacijenata, ali se postavlja pitanje ugrožavaju li takvim odlukama velik broj sudionika u prometu”) izvu­čena iz konteksta i ne odražava mišljenje    Matice, čije je stajalište is­tovjetno SUH-ovom i protive se ponovnom vraćanju na obvezne li­ječničke preglede. Matica je i službeno demantirala takvu izjavu.

I tekstovi iz Večernjeg lista, Indeks.hr-a i drugih medija na sličan način progovaraju o ovoj temi, iznoseći stajalište da je taj zakon opasan te da ga treba mijenjati. Svi pri tom optužuju SUH zbog pri­tiska za ukidanje obvezatnih pregleda. A zaboravljaju da ovdje nit­ko nije ugrožen.

     Zakon je jasan: ako netko i mlađi od 65 godina oboli npr. od epi­lepsije, izgubi vid ili stekne neku bolest ili oštećenje, zar nije prirod­na zadaća njegovog liječnika opće prakse (a tako propisuje i za­kon!) da ga uputi na zdravstveni pregled, te o tome obavijesti odjel policije za vozačke dozvole. Ili, doista mislimo da će liječnici medi­cine rada, koji su izgubili masni zalogaj, u 20-tak minuta pregleda, steći kvalitetniji uvid u zdravstveno stanje i vozačke sposobnosti mladog ili starog građanina, svejedno?!