UVODNA RIJEČ

Zemlja promatrača

Piše: Jasna A. Petrović

     Već godinama Sindikat umirovljenika Hrvatske ad­ministrira tematsku Facebook stranicu Pokret protiv siromaštva starijih osoba. Tamo dnevno „razgovara­mo" sa stotinama umirovljenika o različitim temama ve­zanima uz starije osobe. Tisuće komentara tjedno u vezi zanemarivanja starih, domova umirovljenika, prijevarama s ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju...

     Svi oni prolaze mukotrpni put od informacije, preko osvješćivanja, do uloge promatrača. Isprva, pričaju poput lutaka koje naši unutarnji valovi i vanjska zbivanja vrte u svojim filmovima u kojima ne osjećamo sebe i ne živimo iz sebe. Tako smo toliko poistovjećeni s onim što se doga­đa unutar i oko nas, da gubimo svaki tračak i iskru onoga tko mi uistinu jesmo, istovremeno misleći da smo ono što iskušavamo u i oko sebe. U tom virtualnom svijetu teško je prepoznati moć promatrača, ulogu svjedoka svoga vre­mena te katapultirati sebe iz svojevrsne hipnoze koja nas je kolektivno obuzela i postati promatrači koji imaju od­mak od samih sebe.

     Eto primjera s nacionalnom naknadom za starije od 65 godina. Nezgrapna politička odluka nazvati to u po­četku nacionalnom mirovinom, donijela je brojne šumo­ve u eteru. Ako je mirovina, onda kako mirovinu mogu dobiti oni koji nisu radili i plaćali doprinose. Ako je miro­vina, onda ide iz mirovinskog fonda, onda je to krađa u ime neradnika. U toj priči soli dodaje i jedina parlamen­tarna umirovljenička stranka koja tvrdi kako treba uvesti imovinski cenzus, jer će u protivnome baš tih 800 kuna po siromahu, uglavnom ženi, dobiti bogataši s vilama i bazenima.

     I gle, kad im kažete da to nije mirovina, već socijalna potpora kakva postoji u više od stotinu zemalja u svije­tu, da ide iz državnog budžeta, a ne iz mirovinskog fonda, onda kažu da lažete i pogodujete vladajućima. Kao da su zaboravili od vlastitog siromaštva i poniženosti prepozna­ti još veće siromahe. Kao da ih obuzima opsesija i jal vlasti­tom nemoći. Ne postavljaju pitanje iz rakursa promatrača: nije problem što će netko potrebit dobiti pomoć koja mu može omogućiti da barem plaća struju, već je problem što oni sami imaju mizerne mirovine. Tako stvarnost pli­va u očaju samopercepcije vlastite bijede pa pogubljeni u mislima i emocijama, robotiziramo svoje reakcije, koje nas mahom drže u zoni destruktivnog raspoloženja i ma­lodušnosti. Tako sve postaje negativno i zlonamjerno, nepravedno i zamućeno, dok nezadovoljstvo buja do raz­mjera gubitka konstruktivne stvarnosti.

     Među hipnotiziranosti očajem većina komentira kako su za svoje sitne mirovine radili „bez veze", a, primjerice, Slavonac Dragan Džoić kaže: „Ma to je samo za uhljebe. Opet će dobit oni što imaju i previše, a stvarni ljudi koji ne­maju neće ni dobiti." I onda se na stotinu njih pojavi rari- tetni komentar Riječanke Nevenke Licul koja kratko kaže: „Groznih li komentara. Nije problem 800 kn za siromahe, već visina penzije. Pa tako napišite." Tko je to dotakao dno, a tko je učinio promatrački odmak i prepoznao problem? Tko je shvatio da dati siromašnima, ne znači oduzeti oni­ma malo manje siromašnima? Tko je prepoznao da ma­njak promatračkog rakursa rađa jal i još veći očaj i fikciju opće izloženosti ugrozi?

     Zaustavite se i recite možete li promijeniti lošu stvar­nost ako ju gledate samo crnim bojama. Neće li se i željela stvarnost pokazati kao crna i zamračena, a vi ćete izgubiti potencijal za utjecaj na promjene. Razmislite.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

Povećalo: Diskriminacija starijih na cestama

Zar će opet tlačiti vozače starije od 65?

SUH se prije nepunih godinu dana izborio za ukidanje obnove vozačkih dozvola nakon 65. godine. Sada se interesni lobi medicine rada opet „podigao na noge”

Piše: Maja Subarić Mahmuljin

     Od lipnja prošle godine na snazi je zakon prema kojem umirovlje­nici koji navrše 65. godina više nisu obavezni ići na prinudne li­ječničke preglede ako žele produžiti vozačku dozvolu. Ovu veliku pobjedu teškom je mukom izborio Sindikat umirovljenika Hrvatske (SUH), čija je bitka protiv diskriminacije starijih vozača trajala čak godi­nu dana. Prijavom diskriminacije Pučkoj pravobraniteljici uspjeli smo do­kazati da je suludo ljudima reći da npr. moraju biti kirurzi do 67. godine, ali se ne mogu dovesti na posao nakon 65.

     Kako su se u veljači ove godine u medijima pojavili bombastični naslovi poput „S 99 godina voze bez liječničkog pregleda?!” i „Za volan mogu i stogodišnjaci” čini se da će SUH opet morati stati u obranu prava starijih vozača.

     Najveći napadi na vozače 65 plus stigli su iz Slobodne Dalmaci­je, Večernjeg lista i RTL televizije. U članku od 16. veljače 2016. godine u Slobodnoj Dalmaciji, novinar Davor Krile već u nadnaslo- vu „Bivša Vlada ostavila nam je zakon doslovce opasan po život” iznosi optužbe da se radi o opasnoj mjeri, što je potpuno neosno­vano. Pogotovo je smiješno što to „pakira” staroj vladi, kako bi no­vu uvjerio da mora to promijeniti.

Starci od 99 godina za volanom?

     U daljem tekstu novinar Krile iznosi podatak da hrvatski vozači automobila nisu obvezni ići na godišnji pregled svojega zdravstve­noga stanja ni u jako poznoj dobi. Tako ističe da je moguće da naj­stariji hrvatski vozač - koji prema MUP-ovu registru ima 99 godina- doživotno vozi bez ikakvih liječničkih pregleda bez obzira na kogni­tivni status. Takve tvrdnje nisu točne jer je liječnik opće prakse duž­an uputiti pacijenta na pregled ukoliko je došlo do poremećaja paž­nje, vida i tome slično. Uostalom, takva je praksa u drugim zemlja­ma Europske unije pa zašto ista ne bi bila primjenjiva i kod nas?

     U Danskoj se, primjerice, vozačka dozvola obnavlja nakon 70. godine uz potvrdu obiteljskog liječnika, dok se u Nizozemskoj nakon 70. godine produžuje na 5 godina i to bez liječničkog pregleda. Slično je i u Velikoj Britaniji gdje se vozačka dozvo­la obnavlja nakon 70. godine bez pregleda, ali svake tri godi­ne s vlastitom izjavom vozača. U Finskoj nakon 70-te obnova ovisi o obiteljskom liječniku, a u Njemačkoj, Francuskoj i Bel­giji nema dobnog ograničenja.

     Novinar Davor Krile u svom tekstu napada i SUH te ga optužu­je da je s umirovljeničkim koalicijskim partnerima vršio pritisak na bivšu Vladu da donese ovu, kako kaže, nepromišljenu odluku. Isti­na je da je Vlada na 226. sjednici 30. travnja 2015. godine prihva­tila izmijenjeni Zakon o sigurnosti prometa na cestama (Zakon), u kojem je sporni članak 222. izmijenjen sukladno prijedlogu SUH-a, ali nikako se ne radi o nepromišljenoj odluci.

SUH je tražio da se ukine obveza godišnjeg zdravstvenog pregle­da za sve vozače starije od 65 godina. Točnije, umjesto postojećeg članka 222. kojim se pravo na produljenje vozačke dozvole starijima od 65 godina uvjetuje zdravstvenim pregledom, zatraženo je da se makne limit dobi (ili vrati na prijašnjih 80 godina iz zakona iz 2004.), te da je „vozač dužan podvrgnuti se zdravstvenom pregledu ako je to ut­vrđeno zdravstvenim uvjerenjem na temelju kojeg je vozačka dozvola izdana, odnosno ako tako indicira izabrani liječnik opće medicine”.

     Više je razloga zašto je SUH reagirao na ovu nepravdu. Naime, naglom i gotovo tajnom izmjenom Zakona o sigurnosti prometa na cestama u ljeto 2014., bez ikakve javne rasprave, Hrvatski sabor je po hitnom postupku uveo obvezatne zdravstvene preglede svima koji žele produljiti vozačku dozvolu nakon 65. godine. SUH je od­mah reagirao i preko Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe zatražio ukidanje takve diskriminirajuće odredbe. Ministar Mrsić, međutim, nije tome bio sklon, a predstavnici Ministarstva unutarnjih poslova još manje.

SUH kao kolateralna žrtva

     Najsmješnije je da se zakonodavac pozvao na europsku direkti­vu koja kao razlog hitne izmjena zakona, propisuje sigurnosne po- jaseve i sustave za djecu te zabranu upotrebe mobitela, te se uop­će ne odnosi na vozačke dozvole.

     Očigledno je da je ovdje riječ o diskriminaciji starijih osoba te­meljem dobi, zbog čega je SUH podnio prijavu Uredu pučke pravo- braniteljice. Zašto bi osoba čim napuni 65. godina odjednom pos­tala slabovidna, zaboravljiva ili imala slične poremećaje, te time naštetila drugima u prometu?

Statistika pokazuje da vozači iznad 65 godina ne pripadaju naj- rizičnijim skupinama u prometu, već su to mladi vozači. Statistika MUP-a pokazuje da stariji od 65 godina sudjeluju u samo 8,5 pos­to prometnih nesreća.

     I kome uopće pada na pamet da se tako prometno nisko rizičnu skupinu vozača, ali zato prosječno vrlo siromašnu skupinu građa­na, kažnjava godišnjim nametom od do 500 kuna, koliko košta ta­kav zdravstveni pregled.

Doktori ne trebaju cinkariti

     U članku RTL-ovih novinara J. Antolića i I. Skorina („Bez ikakve kontrole”), objavljenom 21. veljače, upozorava se kako se ukida­njem obveznog liječničkog pregleda za starije od 65, za volanom mogu naći i stogodišnjaci. Izjavu Roberta Čopa iz Službe za sigur­nost cestovnog prometa MUP-a kako se željelo izbjeći nametanje financijskog tereta za tu dobnu skupinu vozača te da se Policija na­da da će liječnici kod svojih starijih pacijenata uočiti lošiju motoriku i prijaviti je, pobija specijalist medicine rada dr. Davor Kraljić riječi­ma kako „onaj tko nema ograničenja od početka zapravo može vo­ziti do 80. godine bez ikakvih pregleda”.

     Netko je „upotrijebio” i sekretaricu Đurđicu Novaković iz zagre­bačke Matice umirovljenika, koja je navodno izjavila kako je suludo oslanjati se na cinkarenje doktora. Iz Matice su nam, međutim, po­ručili kako je njezina izjava („Liječnici, poštujući svoju Hipokratovu zakletvu, ne žele odavati tajne pacijenata, ali se postavlja pitanje ugrožavaju li takvim odlukama velik broj sudionika u prometu”) izvu­čena iz konteksta i ne odražava mišljenje    Matice, čije je stajalište is­tovjetno SUH-ovom i protive se ponovnom vraćanju na obvezne li­ječničke preglede. Matica je i službeno demantirala takvu izjavu.

I tekstovi iz Večernjeg lista, Indeks.hr-a i drugih medija na sličan način progovaraju o ovoj temi, iznoseći stajalište da je taj zakon opasan te da ga treba mijenjati. Svi pri tom optužuju SUH zbog pri­tiska za ukidanje obvezatnih pregleda. A zaboravljaju da ovdje nit­ko nije ugrožen.

     Zakon je jasan: ako netko i mlađi od 65 godina oboli npr. od epi­lepsije, izgubi vid ili stekne neku bolest ili oštećenje, zar nije prirod­na zadaća njegovog liječnika opće prakse (a tako propisuje i za­kon!) da ga uputi na zdravstveni pregled, te o tome obavijesti odjel policije za vozačke dozvole. Ili, doista mislimo da će liječnici medi­cine rada, koji su izgubili masni zalogaj, u 20-tak minuta pregleda, steći kvalitetniji uvid u zdravstveno stanje i vozačke sposobnosti mladog ili starog građanina, svejedno?!