UVODNA RIJEČ

Povratak u doba nestašica

Piše: Igor Knežević

     Svi umirovljenici još se sjećaju vremena socijalizma kada su zbog nestašice goriva jedan dan smjeli voziti samo automobile s parnim, a drugi dan s neparnim brojem tablica. Ili kad u trgovinama nije bilo banana, toalet papira i mnogih drugih proizvoda, što je često bila posljedica zamrzavanja cijena. Takav slučaj je danas u Kini, gdje su unatoč visokom rastu cijene ugljena, komunističke vlasti odlučile to­talno zamrznuti cijene struje za građane, te je posljedično došlo do nestašice i redukcija struje u dvije trećine kineskih provincija.

     Čeka li i nas scenarij tapkanja u mraku i paljenja svijeća ili hodanja po kući s dekama preko leđa jer nam ne radi grijanje? Možda se neki sjećaju i kad su kao djeca satima s roditeljima igrali,,gore-dolje", kako bi se ugrijali. Ovakav kineski scenarij vrlo vjerojatno nećemo doživjeti. Ali posljedice povećanja cijena za one najugroženije - umirovljenike, bit će slične. HEP naime predlaže povećanje cijene struje za 58 posto, a opskrbljivači plinom najavljuju da će od 1. travnja podići cijene od 59 do 86 posto, iako Vlada za sada uporno odbija tako visoke postotke rasta. Mnoge će taj cjenovni udar dodatno osiromašiti, zbog čega se od vlasti očekuje da mjerama ublaži najavljujuća poskupljenja struje i plina i njihove posljedice.

      Cijene većine proizvoda, pa tako i hrane na koju umirovljenici troše najveći dio svog budžeta, su i ovako zbog poskupljenja energenata u svijetu otišle jako gore, a poskupljenjem računa za struju i plin samo se stavlja „točka na i". Većina umirovljenika neće se moći ni grijati ni hladiti, ali ni hraniti. Usklađivanje mirovina ne prati dovoljno ni rast cijena, niti rast plaća, pa nam samo ostaje nada da će Vlada pronaći mehanizme kojima će ograničiti ovaj rast cijena.

     Ministar gospodarstva najavljuje smanjivanje PDV-a na energente kao jednu od mjera za spas. Eto, gle čuda, sada se PDV može smanjivati kad su svi ugroženi, a kad 700 tisuća umirovljenika živi godinama ispod linije siromaštva od 2.927 kuna, to nije razlog da im se umanje računi ili povećaju mirovine. Iako su najbrojnija dobna skupina, starije osobe nisu toliko zanimljive vladajućima, što su, ruku na srce, i sami dijelom krivi, jer se unatoč velikom glasačkom potencijalu, nikad nisu uspjeli ujediniti za vlastitu dobrobit. Dakako, to ne amnestira ni Vladu.

     Nerealno je očekivati da će Vlada uspjeti značajnije spriječiti rast svih cijena, tako da će se umirovljenici i ostali siromasi morati poslužiti starim dobrim trikovima - vlastita redukcija struje i zavrtanje ventila na radijatorima, posjećivanje susjeda koji imaju upaljeno grijanje, vožnja u krug u sredstvima javnog prijevoza, hodanje po trgovinama i šoping centrima, dakako samo razgledavajući i grijući se, jer nemaju novca za kupnju.

      „Ponekad mislimo kako siromaštvo znači samo biti gladan, gol i beskućnik. Najveće siromaštvo je kad si nepoželjan, nevoljen i nikog nije briga za tebe", mudra je misao Majke Tereze, koja se nažalost često ocrtava u našem društvu, jer su mnogi umirovljenici i starije osobe ostavljeni na milost i nemilost moderne otuđenosti čovjeka, kada često ni prvog susjeda nije briga kako ti je, a kamoli državu. Ne čudi stoga što su mnogi umirovljenici primorani dodatno raditi, bilo na crno ili ne, kopati po kontejnerima tražeći boce. Ne čudi ni činjenica da oko 40 posto svih samoubojstava u Hrvatskoj počine osobe starije od 65 godina. Njih, očito, nije za to briga...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

Povećalo: Diskriminacija starijih na cestama

Zar će opet tlačiti vozače starije od 65?

SUH se prije nepunih godinu dana izborio za ukidanje obnove vozačkih dozvola nakon 65. godine. Sada se interesni lobi medicine rada opet „podigao na noge”

Piše: Maja Subarić Mahmuljin

     Od lipnja prošle godine na snazi je zakon prema kojem umirovlje­nici koji navrše 65. godina više nisu obavezni ići na prinudne li­ječničke preglede ako žele produžiti vozačku dozvolu. Ovu veliku pobjedu teškom je mukom izborio Sindikat umirovljenika Hrvatske (SUH), čija je bitka protiv diskriminacije starijih vozača trajala čak godi­nu dana. Prijavom diskriminacije Pučkoj pravobraniteljici uspjeli smo do­kazati da je suludo ljudima reći da npr. moraju biti kirurzi do 67. godine, ali se ne mogu dovesti na posao nakon 65.

     Kako su se u veljači ove godine u medijima pojavili bombastični naslovi poput „S 99 godina voze bez liječničkog pregleda?!” i „Za volan mogu i stogodišnjaci” čini se da će SUH opet morati stati u obranu prava starijih vozača.

     Najveći napadi na vozače 65 plus stigli su iz Slobodne Dalmaci­je, Večernjeg lista i RTL televizije. U članku od 16. veljače 2016. godine u Slobodnoj Dalmaciji, novinar Davor Krile već u nadnaslo- vu „Bivša Vlada ostavila nam je zakon doslovce opasan po život” iznosi optužbe da se radi o opasnoj mjeri, što je potpuno neosno­vano. Pogotovo je smiješno što to „pakira” staroj vladi, kako bi no­vu uvjerio da mora to promijeniti.

Starci od 99 godina za volanom?

     U daljem tekstu novinar Krile iznosi podatak da hrvatski vozači automobila nisu obvezni ići na godišnji pregled svojega zdravstve­noga stanja ni u jako poznoj dobi. Tako ističe da je moguće da naj­stariji hrvatski vozač - koji prema MUP-ovu registru ima 99 godina- doživotno vozi bez ikakvih liječničkih pregleda bez obzira na kogni­tivni status. Takve tvrdnje nisu točne jer je liječnik opće prakse duž­an uputiti pacijenta na pregled ukoliko je došlo do poremećaja paž­nje, vida i tome slično. Uostalom, takva je praksa u drugim zemlja­ma Europske unije pa zašto ista ne bi bila primjenjiva i kod nas?

     U Danskoj se, primjerice, vozačka dozvola obnavlja nakon 70. godine uz potvrdu obiteljskog liječnika, dok se u Nizozemskoj nakon 70. godine produžuje na 5 godina i to bez liječničkog pregleda. Slično je i u Velikoj Britaniji gdje se vozačka dozvo­la obnavlja nakon 70. godine bez pregleda, ali svake tri godi­ne s vlastitom izjavom vozača. U Finskoj nakon 70-te obnova ovisi o obiteljskom liječniku, a u Njemačkoj, Francuskoj i Bel­giji nema dobnog ograničenja.

     Novinar Davor Krile u svom tekstu napada i SUH te ga optužu­je da je s umirovljeničkim koalicijskim partnerima vršio pritisak na bivšu Vladu da donese ovu, kako kaže, nepromišljenu odluku. Isti­na je da je Vlada na 226. sjednici 30. travnja 2015. godine prihva­tila izmijenjeni Zakon o sigurnosti prometa na cestama (Zakon), u kojem je sporni članak 222. izmijenjen sukladno prijedlogu SUH-a, ali nikako se ne radi o nepromišljenoj odluci.

SUH je tražio da se ukine obveza godišnjeg zdravstvenog pregle­da za sve vozače starije od 65 godina. Točnije, umjesto postojećeg članka 222. kojim se pravo na produljenje vozačke dozvole starijima od 65 godina uvjetuje zdravstvenim pregledom, zatraženo je da se makne limit dobi (ili vrati na prijašnjih 80 godina iz zakona iz 2004.), te da je „vozač dužan podvrgnuti se zdravstvenom pregledu ako je to ut­vrđeno zdravstvenim uvjerenjem na temelju kojeg je vozačka dozvola izdana, odnosno ako tako indicira izabrani liječnik opće medicine”.

     Više je razloga zašto je SUH reagirao na ovu nepravdu. Naime, naglom i gotovo tajnom izmjenom Zakona o sigurnosti prometa na cestama u ljeto 2014., bez ikakve javne rasprave, Hrvatski sabor je po hitnom postupku uveo obvezatne zdravstvene preglede svima koji žele produljiti vozačku dozvolu nakon 65. godine. SUH je od­mah reagirao i preko Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe zatražio ukidanje takve diskriminirajuće odredbe. Ministar Mrsić, međutim, nije tome bio sklon, a predstavnici Ministarstva unutarnjih poslova još manje.

SUH kao kolateralna žrtva

     Najsmješnije je da se zakonodavac pozvao na europsku direkti­vu koja kao razlog hitne izmjena zakona, propisuje sigurnosne po- jaseve i sustave za djecu te zabranu upotrebe mobitela, te se uop­će ne odnosi na vozačke dozvole.

     Očigledno je da je ovdje riječ o diskriminaciji starijih osoba te­meljem dobi, zbog čega je SUH podnio prijavu Uredu pučke pravo- braniteljice. Zašto bi osoba čim napuni 65. godina odjednom pos­tala slabovidna, zaboravljiva ili imala slične poremećaje, te time naštetila drugima u prometu?

Statistika pokazuje da vozači iznad 65 godina ne pripadaju naj- rizičnijim skupinama u prometu, već su to mladi vozači. Statistika MUP-a pokazuje da stariji od 65 godina sudjeluju u samo 8,5 pos­to prometnih nesreća.

     I kome uopće pada na pamet da se tako prometno nisko rizičnu skupinu vozača, ali zato prosječno vrlo siromašnu skupinu građa­na, kažnjava godišnjim nametom od do 500 kuna, koliko košta ta­kav zdravstveni pregled.

Doktori ne trebaju cinkariti

     U članku RTL-ovih novinara J. Antolića i I. Skorina („Bez ikakve kontrole”), objavljenom 21. veljače, upozorava se kako se ukida­njem obveznog liječničkog pregleda za starije od 65, za volanom mogu naći i stogodišnjaci. Izjavu Roberta Čopa iz Službe za sigur­nost cestovnog prometa MUP-a kako se željelo izbjeći nametanje financijskog tereta za tu dobnu skupinu vozača te da se Policija na­da da će liječnici kod svojih starijih pacijenata uočiti lošiju motoriku i prijaviti je, pobija specijalist medicine rada dr. Davor Kraljić riječi­ma kako „onaj tko nema ograničenja od početka zapravo može vo­ziti do 80. godine bez ikakvih pregleda”.

     Netko je „upotrijebio” i sekretaricu Đurđicu Novaković iz zagre­bačke Matice umirovljenika, koja je navodno izjavila kako je suludo oslanjati se na cinkarenje doktora. Iz Matice su nam, međutim, po­ručili kako je njezina izjava („Liječnici, poštujući svoju Hipokratovu zakletvu, ne žele odavati tajne pacijenata, ali se postavlja pitanje ugrožavaju li takvim odlukama velik broj sudionika u prometu”) izvu­čena iz konteksta i ne odražava mišljenje    Matice, čije je stajalište is­tovjetno SUH-ovom i protive se ponovnom vraćanju na obvezne li­ječničke preglede. Matica je i službeno demantirala takvu izjavu.

I tekstovi iz Večernjeg lista, Indeks.hr-a i drugih medija na sličan način progovaraju o ovoj temi, iznoseći stajalište da je taj zakon opasan te da ga treba mijenjati. Svi pri tom optužuju SUH zbog pri­tiska za ukidanje obvezatnih pregleda. A zaboravljaju da ovdje nit­ko nije ugrožen.

     Zakon je jasan: ako netko i mlađi od 65 godina oboli npr. od epi­lepsije, izgubi vid ili stekne neku bolest ili oštećenje, zar nije prirod­na zadaća njegovog liječnika opće prakse (a tako propisuje i za­kon!) da ga uputi na zdravstveni pregled, te o tome obavijesti odjel policije za vozačke dozvole. Ili, doista mislimo da će liječnici medi­cine rada, koji su izgubili masni zalogaj, u 20-tak minuta pregleda, steći kvalitetniji uvid u zdravstveno stanje i vozačke sposobnosti mladog ili starog građanina, svejedno?!