UVODNA RIJEČ

Zemlja promatrača

Piše: Jasna A. Petrović

     Već godinama Sindikat umirovljenika Hrvatske ad­ministrira tematsku Facebook stranicu Pokret protiv siromaštva starijih osoba. Tamo dnevno „razgovara­mo" sa stotinama umirovljenika o različitim temama ve­zanima uz starije osobe. Tisuće komentara tjedno u vezi zanemarivanja starih, domova umirovljenika, prijevarama s ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju...

     Svi oni prolaze mukotrpni put od informacije, preko osvješćivanja, do uloge promatrača. Isprva, pričaju poput lutaka koje naši unutarnji valovi i vanjska zbivanja vrte u svojim filmovima u kojima ne osjećamo sebe i ne živimo iz sebe. Tako smo toliko poistovjećeni s onim što se doga­đa unutar i oko nas, da gubimo svaki tračak i iskru onoga tko mi uistinu jesmo, istovremeno misleći da smo ono što iskušavamo u i oko sebe. U tom virtualnom svijetu teško je prepoznati moć promatrača, ulogu svjedoka svoga vre­mena te katapultirati sebe iz svojevrsne hipnoze koja nas je kolektivno obuzela i postati promatrači koji imaju od­mak od samih sebe.

     Eto primjera s nacionalnom naknadom za starije od 65 godina. Nezgrapna politička odluka nazvati to u po­četku nacionalnom mirovinom, donijela je brojne šumo­ve u eteru. Ako je mirovina, onda kako mirovinu mogu dobiti oni koji nisu radili i plaćali doprinose. Ako je miro­vina, onda ide iz mirovinskog fonda, onda je to krađa u ime neradnika. U toj priči soli dodaje i jedina parlamen­tarna umirovljenička stranka koja tvrdi kako treba uvesti imovinski cenzus, jer će u protivnome baš tih 800 kuna po siromahu, uglavnom ženi, dobiti bogataši s vilama i bazenima.

     I gle, kad im kažete da to nije mirovina, već socijalna potpora kakva postoji u više od stotinu zemalja u svije­tu, da ide iz državnog budžeta, a ne iz mirovinskog fonda, onda kažu da lažete i pogodujete vladajućima. Kao da su zaboravili od vlastitog siromaštva i poniženosti prepozna­ti još veće siromahe. Kao da ih obuzima opsesija i jal vlasti­tom nemoći. Ne postavljaju pitanje iz rakursa promatrača: nije problem što će netko potrebit dobiti pomoć koja mu može omogućiti da barem plaća struju, već je problem što oni sami imaju mizerne mirovine. Tako stvarnost pli­va u očaju samopercepcije vlastite bijede pa pogubljeni u mislima i emocijama, robotiziramo svoje reakcije, koje nas mahom drže u zoni destruktivnog raspoloženja i ma­lodušnosti. Tako sve postaje negativno i zlonamjerno, nepravedno i zamućeno, dok nezadovoljstvo buja do raz­mjera gubitka konstruktivne stvarnosti.

     Među hipnotiziranosti očajem većina komentira kako su za svoje sitne mirovine radili „bez veze", a, primjerice, Slavonac Dragan Džoić kaže: „Ma to je samo za uhljebe. Opet će dobit oni što imaju i previše, a stvarni ljudi koji ne­maju neće ni dobiti." I onda se na stotinu njih pojavi rari- tetni komentar Riječanke Nevenke Licul koja kratko kaže: „Groznih li komentara. Nije problem 800 kn za siromahe, već visina penzije. Pa tako napišite." Tko je to dotakao dno, a tko je učinio promatrački odmak i prepoznao problem? Tko je shvatio da dati siromašnima, ne znači oduzeti oni­ma malo manje siromašnima? Tko je prepoznao da ma­njak promatračkog rakursa rađa jal i još veći očaj i fikciju opće izloženosti ugrozi?

     Zaustavite se i recite možete li promijeniti lošu stvar­nost ako ju gledate samo crnim bojama. Neće li se i željela stvarnost pokazati kao crna i zamračena, a vi ćete izgubiti potencijal za utjecaj na promjene. Razmislite.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

3 pitanja bez odgovora

Javno zdravstvo koje to više nije

1.„Tko želi bolji kuk, otići će u privatnu kliniku u Švicarsku”

     Jedan od najnovijih bisera ministra zdravlja Darija Nakića jest izja­va „Neka oni koji žele bolji kuk idu put Švicarske”. Ministar je u inter­vjuu za Novi list najavio kako prihode zdravstva namjerava popraviti naplatom nadstandarda. No, još nije jasno definirano što bi moglo ući u nadstandard, a što ne. Ministar je naglasio kako i sada imamo ljude koji odu u privatne klinike i ugrade titansku endoprotezu. Na tvrdnju da su to privatne klinike, a da ga se pita o javnom zdravstvu, Nakić je rekao: „Dobro, ali ako se pacijentu ponudi mogućnost da to obavi u javnoj bolnici uz nadoplatu ili osiguranje koje to pokriva, što je tu loše?”! tako se u Hrvatskoj prvi put uvodi razlika između dvije kategorije paci­jenata - onih koji mogu platiti bolju uslugu i onih koji to ne mogu. Recimo, vi imate endoprotezu od titana, a dio pacijenata ima onu što se brže troši. U kardiologiji imate jeftine stentove ili one triput skuplje. I živite dulje ili kraće, zdravije ili bolesnije, sve u ovisnosti o dubini džepa.

     Veli ministar kako mu je plan da se novac za javno zdravstvo priku­plja od bogatih, koji mogu platiti skuplje liječenje. Na pitanje gdje su tu solidarnost i socijalna osjetljivost, jer svakom treba jamčiti najbolju uslugu za njegovu bolest, Nakić kaže: „Ponovno ću karikirati. Tko želi bolji kuk, otići će u Švicarsku, u privatnu kliniku, i to napraviti.”

     Nakon ovakve izjave pitajmo se kakav kuk čeka one koji ostanu u Hrvatskoj? Pogotovo starije osobe i umirovljenike koji nemaju novaca da plate titanski. Umjesto da ministar radi na tome da preslika švi­carsku kvalitetu usluga na naš zdravstveni sustav, njega više brine to što bogati za bolju uslugu odlaze u inozemstvo i tamo ostavljaju novac. Što je ministar koji smišlja kako zaraditi na bogatima? Ministar zdravl­ja ili ministar poduzetništva?

 

2.Ukidanje Programa 72 - stariji umiru sporo

     Sindikat umirovljenika Hrvatske odmah je reagirao na odluku minis­tra zdravlja Darija Nakića da ukine Program 72, koji je pružao nadu malignim bolesnicima da će početi s liječenjem u roku od 72 sata. U dopisu, na koji nije primio odgovor, SUH je od ministra zatražio da hitno povuče tu odluku, kojom će se dugoročno povećati smrtnost od malig­nih bolesti.

     SUH je naglasio kako drži da je riječ o opasnoj odluci, koja će izravno naštetiti tisućama teško oboljelih osoba, i to uglavnom starijih i nemoćnih. U zemlji u kojoj od karcinoma godišnje umire čak 13.000 Hrvata, takva odluka krajnje je dvojbena. Njome će biti pogođene najosjetljivije skupine građana poput djece i starijih osoba.

     SUH navodi kako je ministar i sam potvrdio da se u Programu uglavnom radi o starijim osobama: ’To nisu bolesnici koji imaju 20 god­ina, mladi ljudi koji nemaju nikakvih drugih bolesti pa idu na operaciju, već se radi o starijoj populaciji koju zapravo treba pripremiti do nave­dene operacije”. Time je na direktan način diskriminirao pacijente na temelju dobi.

     Ministar je izjavio i kako „Program 72 sata nije nikada niti zaživio kako treba”, no to su mnogi opovrgnuli. Program je itekako zaživio, što potvrđuju brojni pacijenti. Preko 3.000 osoba liječeno je kroz ovaj pro­gram koji je trajao šest mjeseci. U samo pola godine u četiri KBC-a - Zagreb, Split, Rijeka i Osijek, omogućeno je ranije liječenje za 1.206 osoba, a zdravstvene preglede obavilo je 132.000 pacijenata.

     „Umirovljenici i starije osobe već su pogođeni siromaštvom, društveno su isključeni i nezaštićeni te smatramo da je ova odluka velik korak nazad od strane Vašeg Ministarstva i Vlade, koja je najavila da će se boriti za bolje uvjete života svojih građana” - napisao je ministru SUH. I nije dobio odgovor.

 

3.Gubitak prava na dopunsko osiguranje - novi udar na umirovljenike!

     Dio umirovljenika koji imaju pravo na besplatnu policu dopunskog osiguranja, a primaju novčanu pomoć zbog niskih mirovina, zbog prekoračenja cenzusa makar za jednu lipu, ostaje bez tog prava.

     U Zagrebu je, primjerice, registrirano 12.217 umirovljenika koji pri­maju pomoć, jer su im mjesečni prihodi manji od 1.500 kuna. Dosad besplatnu policu ubuduće će plaćati 840 kuna godišnje. Sindikat umirovljenika smatra kako je gubljenje prava na besplatnu policu osig­uranja samo još jedan udarac na najslabije, a svaka treća osoba u Hrvatskoj starija od 65 godina je siromašna.

     SUH drži da se socijalna davanja nikako ne bi smjela računati u određivanju cenzusa za bilo kakvu pomoć. Jer, koja je svrha potpore, ako se zbog nje gube druga prava? Zasad nije poznato koliko će umirovljenika ostati bez prava na besplatnu policu osiguranja, jer se podaci još uvijek obrađuju.

     Umirovljenici čiji je prihod jednak ili manji od 900 kuna mjesečno, a takvih je 2.580, dobivaju 400 kuna pomoći od Grada. U kategoriji koja prima pomoć od 300 kuna, a čiji su prihodi od 900 do 1.200 kuna, nalazi se 3.254 umirovljenika, a 6.383 umirovljenika, s prihodom od 1.200 do 1.500 kuna mjesečno, dobivaju 200 kuna pomoći. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje mora se držati aktualnog Zakona o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju iz 2010. godine, kojim je defini­rano što je to prihod. Taj zakon kao prihod prepoznaje i različite oblike socijalne pomoći (Porezna uprava pomoć ne uračunava u prihod), pa tako HZZO socijalnu pomoć zbraja pri određivanju cenzusa za ostvari­vanje prava na besplatno dopunsko osiguranje.

     Na besplatno dopunsko osiguranje imaju pravo umirovljenici - samci čiji prihodi ne prelaze 1.939 kuna te oni umirovljenici koji nisu samci, a čiji mjesečni prihodi ne prelaze 1.516 kuna po članu obitelji - objasnili su u HZZO-u. Koordinacija umirovljeničkih zajednica i udruga je na inicija­tivu SUH-a još 28. veljače 2014. godine poslala zahtjev Nacionalnom vijeću za umirovljenike i starije osobe, da se osobni cenzus za oslo­bađanje od plaćanja dopunskog zdravstvenog osiguranja poveća na 1.850 kuna po članu obitelji, odnosno 2.200 kuna za samce. Minimalno, ali utješno. Ministarstvo rada i mirovinskog sustava, nadležno za Nacionalno vijeće, taj je prijedlog proslijedilo - ili nije proslijedilo - nadležnom Ministarstvu zdravlja. Uglavnom, cenzus se nije mijenjao više od pet godina, ali zašto bi to ministra (poduzetništva?) bilo briga?

Maja Šubarić Mahmuljin