UVODNA RIJEČ

Sloboda pod ključem

Piše: Jasna A. Petrović

     Na društvenim mrežama portala orijentiranih na stariju popu­laciju je opći predizborni tulum. Jedni druge optužuju kako bi im bilo pametnije manje zboriti, a više paziti za koga glasaju. Uglavnom, poneki zalutali mlađi komentator glasno optužuje sta­re kako su oni krivi zbog koruptivnih lokalnih „vlada" i masovnog iseljavanja cijelih obitelji u inozemstvo.

     Dobro je to da su se stari aktivirali i jedni druge opominju na važnost sudjelovanja u izborima. Da, svojim glasom pišete sud­binu zemlje i šanse za svoj dostojanstveniji život. No, sada dolazi realnost. Koliko zapravo ova ili bilo koja druga vlada želi da starije osobe glasaju? Je li točno da stariji iz ruralnih područja uglavnom glasaju za desnu opciju, a iz urbanih dijelova za stranački spektar od centra do lijevog? Što god da bilo, stariji su izabrali promjenu, ma što to značilo. Jer, loši političari bivaju izabrani zahvaljujući dobrim građanima koji ne izlaze na izbore.

     Legenda Facebooka je umirovljenica Ivanka Mijić iz doma u centru Zagreba, koja je stavila ovaj post:„Želim biti slobodna osoba, a ne daju mi. Za vrijeme ručka, koji mi je prisjeo, dobili smo obavi­jest da se izbori neće održati kao do sada u domu, nego možemo vidjeti gdje spadamo na web stranici doma za izbor čelnika mjesta u kojem živimo. U domu je 70% korisnika iz drugih mjesta, a ne iz Zagreba." Odlučili smo i mi dići glas.

     Iako su za prošle predsjedničke izbore svim domovima umirov­ljenika omogućili da svi njihovi korisnici glasaju u domovima, kako saznajemo od GONG-a, na lokalnim izborima birači mogu glasati samo u mjestu svoga prebivališta, pa tako zakonski nije predviđeno formiranje posebnih biračkih mjesta u ustanovama socijalne skrbi.     Državno izborno povjerenstvo je vezano za glasanje u tim ustano­vama jedino predvidjelo mogućnost da korisnici domova glasaju izvan, odnosno unutar doma, ali radi se o manjini koja je prijavljena na adresu doma ili ima prebivalište na adresi kojoj pripada biračko mjesto koje pokriva i područje doma.

     GONG je po pitanju nemogućnosti glasanja u staračkim domo­vima ili na primjer bolnicama u više navrata isticao kako se radi o lošoj praksi upozorivši kako bi glasanje trebalo biti dostupno svima.

     A možda se nekoj starijoj osobi naprosto kao starijoj osobi ne sviđa pomisao da uranite i s maskom na licu satima čekate u redu kako biste dali svoj glas na izborima? Više vam se sviđa pomisao da ime omiljene stranke ili kandidata zaokružite u domu ili kod kuće - na kauču? I na sam dan izbora odspavate koliko želite? U doba korone je dopisno glasovanje sve popularnije. U SAD-u su na prošlim predsjedničkim izborima demonstrirali kako to može funkcionirati - rekordan broj birača je sudjelovao na izborima putem dopisnog glasovanja, a zahvaljujući tome povećala se i stopa izlaznosti. U vre­menima pandemije je dopisno glasovanje sigurnije, udobnije i - u trendu. Iako se mišljenja oko te vrste glasovanja razilaze, stručnjaci u Njemačkoj očekuju da bi udio dopisnih birača u ukupnoj biračkoj masi na sljedećim izborima za Bundestag mogao biti i veći od 50%.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

3 pitanja bez odgovora

Javno zdravstvo koje to više nije

1.„Tko želi bolji kuk, otići će u privatnu kliniku u Švicarsku”

     Jedan od najnovijih bisera ministra zdravlja Darija Nakića jest izja­va „Neka oni koji žele bolji kuk idu put Švicarske”. Ministar je u inter­vjuu za Novi list najavio kako prihode zdravstva namjerava popraviti naplatom nadstandarda. No, još nije jasno definirano što bi moglo ući u nadstandard, a što ne. Ministar je naglasio kako i sada imamo ljude koji odu u privatne klinike i ugrade titansku endoprotezu. Na tvrdnju da su to privatne klinike, a da ga se pita o javnom zdravstvu, Nakić je rekao: „Dobro, ali ako se pacijentu ponudi mogućnost da to obavi u javnoj bolnici uz nadoplatu ili osiguranje koje to pokriva, što je tu loše?”! tako se u Hrvatskoj prvi put uvodi razlika između dvije kategorije paci­jenata - onih koji mogu platiti bolju uslugu i onih koji to ne mogu. Recimo, vi imate endoprotezu od titana, a dio pacijenata ima onu što se brže troši. U kardiologiji imate jeftine stentove ili one triput skuplje. I živite dulje ili kraće, zdravije ili bolesnije, sve u ovisnosti o dubini džepa.

     Veli ministar kako mu je plan da se novac za javno zdravstvo priku­plja od bogatih, koji mogu platiti skuplje liječenje. Na pitanje gdje su tu solidarnost i socijalna osjetljivost, jer svakom treba jamčiti najbolju uslugu za njegovu bolest, Nakić kaže: „Ponovno ću karikirati. Tko želi bolji kuk, otići će u Švicarsku, u privatnu kliniku, i to napraviti.”

     Nakon ovakve izjave pitajmo se kakav kuk čeka one koji ostanu u Hrvatskoj? Pogotovo starije osobe i umirovljenike koji nemaju novaca da plate titanski. Umjesto da ministar radi na tome da preslika švi­carsku kvalitetu usluga na naš zdravstveni sustav, njega više brine to što bogati za bolju uslugu odlaze u inozemstvo i tamo ostavljaju novac. Što je ministar koji smišlja kako zaraditi na bogatima? Ministar zdravl­ja ili ministar poduzetništva?

 

2.Ukidanje Programa 72 - stariji umiru sporo

     Sindikat umirovljenika Hrvatske odmah je reagirao na odluku minis­tra zdravlja Darija Nakića da ukine Program 72, koji je pružao nadu malignim bolesnicima da će početi s liječenjem u roku od 72 sata. U dopisu, na koji nije primio odgovor, SUH je od ministra zatražio da hitno povuče tu odluku, kojom će se dugoročno povećati smrtnost od malig­nih bolesti.

     SUH je naglasio kako drži da je riječ o opasnoj odluci, koja će izravno naštetiti tisućama teško oboljelih osoba, i to uglavnom starijih i nemoćnih. U zemlji u kojoj od karcinoma godišnje umire čak 13.000 Hrvata, takva odluka krajnje je dvojbena. Njome će biti pogođene najosjetljivije skupine građana poput djece i starijih osoba.

     SUH navodi kako je ministar i sam potvrdio da se u Programu uglavnom radi o starijim osobama: ’To nisu bolesnici koji imaju 20 god­ina, mladi ljudi koji nemaju nikakvih drugih bolesti pa idu na operaciju, već se radi o starijoj populaciji koju zapravo treba pripremiti do nave­dene operacije”. Time je na direktan način diskriminirao pacijente na temelju dobi.

     Ministar je izjavio i kako „Program 72 sata nije nikada niti zaživio kako treba”, no to su mnogi opovrgnuli. Program je itekako zaživio, što potvrđuju brojni pacijenti. Preko 3.000 osoba liječeno je kroz ovaj pro­gram koji je trajao šest mjeseci. U samo pola godine u četiri KBC-a - Zagreb, Split, Rijeka i Osijek, omogućeno je ranije liječenje za 1.206 osoba, a zdravstvene preglede obavilo je 132.000 pacijenata.

     „Umirovljenici i starije osobe već su pogođeni siromaštvom, društveno su isključeni i nezaštićeni te smatramo da je ova odluka velik korak nazad od strane Vašeg Ministarstva i Vlade, koja je najavila da će se boriti za bolje uvjete života svojih građana” - napisao je ministru SUH. I nije dobio odgovor.

 

3.Gubitak prava na dopunsko osiguranje - novi udar na umirovljenike!

     Dio umirovljenika koji imaju pravo na besplatnu policu dopunskog osiguranja, a primaju novčanu pomoć zbog niskih mirovina, zbog prekoračenja cenzusa makar za jednu lipu, ostaje bez tog prava.

     U Zagrebu je, primjerice, registrirano 12.217 umirovljenika koji pri­maju pomoć, jer su im mjesečni prihodi manji od 1.500 kuna. Dosad besplatnu policu ubuduće će plaćati 840 kuna godišnje. Sindikat umirovljenika smatra kako je gubljenje prava na besplatnu policu osig­uranja samo još jedan udarac na najslabije, a svaka treća osoba u Hrvatskoj starija od 65 godina je siromašna.

     SUH drži da se socijalna davanja nikako ne bi smjela računati u određivanju cenzusa za bilo kakvu pomoć. Jer, koja je svrha potpore, ako se zbog nje gube druga prava? Zasad nije poznato koliko će umirovljenika ostati bez prava na besplatnu policu osiguranja, jer se podaci još uvijek obrađuju.

     Umirovljenici čiji je prihod jednak ili manji od 900 kuna mjesečno, a takvih je 2.580, dobivaju 400 kuna pomoći od Grada. U kategoriji koja prima pomoć od 300 kuna, a čiji su prihodi od 900 do 1.200 kuna, nalazi se 3.254 umirovljenika, a 6.383 umirovljenika, s prihodom od 1.200 do 1.500 kuna mjesečno, dobivaju 200 kuna pomoći. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje mora se držati aktualnog Zakona o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju iz 2010. godine, kojim je defini­rano što je to prihod. Taj zakon kao prihod prepoznaje i različite oblike socijalne pomoći (Porezna uprava pomoć ne uračunava u prihod), pa tako HZZO socijalnu pomoć zbraja pri određivanju cenzusa za ostvari­vanje prava na besplatno dopunsko osiguranje.

     Na besplatno dopunsko osiguranje imaju pravo umirovljenici - samci čiji prihodi ne prelaze 1.939 kuna te oni umirovljenici koji nisu samci, a čiji mjesečni prihodi ne prelaze 1.516 kuna po članu obitelji - objasnili su u HZZO-u. Koordinacija umirovljeničkih zajednica i udruga je na inicija­tivu SUH-a još 28. veljače 2014. godine poslala zahtjev Nacionalnom vijeću za umirovljenike i starije osobe, da se osobni cenzus za oslo­bađanje od plaćanja dopunskog zdravstvenog osiguranja poveća na 1.850 kuna po članu obitelji, odnosno 2.200 kuna za samce. Minimalno, ali utješno. Ministarstvo rada i mirovinskog sustava, nadležno za Nacionalno vijeće, taj je prijedlog proslijedilo - ili nije proslijedilo - nadležnom Ministarstvu zdravlja. Uglavnom, cenzus se nije mijenjao više od pet godina, ali zašto bi to ministra (poduzetništva?) bilo briga?

Maja Šubarić Mahmuljin