UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

U fokusu: URUČENA PETICIJA „GLASAM PROTIV SIROMAŠTVA STARIJIH OSOBA”

26.000 poziva u pomoć predano u ruke ministrice

     Tko će iz nove Vlade primiti Peticiju Glasam protiv siromaštva starijih osoba, na čije je zahtjeve utisnuto skoro 26.000 potpisa? - pitanje je koje je mučilo ruko­vodstvo i članstvo Sindikata umirovljenika Hrvatske, te tisuće potpisnika peticije pro­vođene nakon održanih parlamentarnih izbora. Dok su se na tankom mostu vodili pregovori različitih varijanti koalicija, SUH je uputio dopise poimenično svim sabor­skim zastupnicima, te klubovima parla­mentarnih stranaka.

     Onda smo 22. siječnja, na dan imeno­vanja nove Vlade, uputili zahtjev za odre­đivanje termina za uručenje prikupljenih potpisa premijeru Tihomiru Oreškoviću. U Peticiji smo jasno naveli niz predloženih mjera koje smatramo učinkovitima te provjerenima u brojnim drugim europskim zemljama. Naime, SUH je kao član Eu­ropske federacije za umirovljenike i stari­je osobe (FERPA), imao priliku djelotvor­no sudjelovati u analizama najboljih prak­si, te u izradi europskih instrumenata bor­be protiv siromaštva.

     „Rješavanje pitanja siromaštva starijih osoba u Republici Hrvatskoj je preduvjet bez kojega je nemoguće ostvariti glavni cilj koji ste naveli u svojoj programskoj prezen­taciji u Hrvatskom saboru, to jest - pobolj­šanje životnog standarda hrvatskih građa­na” - naglasili smo u dopisu, upozoravajući kako je Hrvatska po udjelu siromašnih oso­ba starijih od 65 godina četvrta na listi naj­siromašnijih zemalja u Europskoj uniji, te da 76,5 posto hrvatskih umirovljenika ima mirovine niže od 3.000 kuna.

     Najposlije je zadatak prenesen na Mi­nistarstvo rada i mirovinskog sustava i započeli smo dogovaranje o načinu uruče­nja, gdje niti trenutka nije bilo sporno ka­ko samom činu predaje javnih potpisa na javne zahtjeve trebaju prisustvovati i jav­ni mediji. Dan uoči uručenja stigao nam je mail kojim nas se obavještava da neće bi­ti prisutni mediji, iako je SUH neke već obavijestio. Nismo mogli prihvatiti „zatvo­reno” uručenje 26.000 poziva u pomoć.

     Tako je ministrica rada i mirovinskog sustava dr.sc. Nada Šikić 18. veljače, toč­no u podne, primila delegaciju Sindikata umirovljenika Hrvatske (u sastavu: pred­sjednica SUH-a Jasna A. Petrović, zamje­nik predsjednice Milan Tomičić, potpred­sjednici Biserka Budigam i Vladimir Buršić, član Predsjedništva Andrija Vučković i koordinatorica peticije Vesna Bečić), ko­ja joj je došla uručiti prikupljenih točno 25.710 potpisa. Na ulazu u Ministarstvo dočekali su nas novinari i kamere javne televizije, radija te javne izvještajne agen­cije Hine, odlučivši da pričekaju na izjave.

     U ugodnoj atmosferi u Ministarstvu mi­nistrica je predstavila svoje najbliže su­radnike, a predsjednica SUH-a Petrović predstavila je delegaciju i ukazala kako prije predaje peticije želi ponoviti zajed­nički pismeni zahtjev koji su Matica i Sin­dikat uputili premijeru Oreškoviću da se hitno produlji mandat Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe. Čim je ministrica bez zadrške podržala taj zah­tjev, razgovor je vraćen na temu siro­maštva starijih osoba.

Petrović je potom ministricu i njezine pomoćnike Tatjanu Dalić, Marija Bebića i Marinka Papugu te saborskog zastupnika Milivoja Špiku iz BUZ-a, upoznala s idejom i ciljevima same peticije: povećati mi­rovine za sve one koji su umirovljeni na­kon 1.1.1999. jer su zakinuti za oko 19 posto, uvesti minimalnu mirovinu u visini 50 posto od minimalne plaće te tzv. soci­jalnu mirovinu na teret proračuna za stari­je od 65 godina bez mirovine. Uz to, traži se poboljšanje modela usklađivanja miro­vina i uvođenje posebnog pravobranitelja za umirovljenike i starije osobe, kao i sav­jetodavnih tijela na svim razinama teritori­jalne piramide. Ministrica je u potpunosti podržala sve zahtjeve, a na neposredan upit naglasila je da neće biti rezanja miro­vina. Obje strane su se suglasile kako će umirovljeničke udruge surađivati s Minis­tarstvom na bazi partnerskih odnosa.

     Uz zahtjeve peticije, SUH je iznio i brojne druge prijedloge vezano uz ukida­nje nekih prava i programa u zdravstvu, uvođenja poreza na nekretnine, masovne zloporabe ugovora o doživotnom i dos- mrtnom osiguranju, reguliranje nameta na ovrhe i drugo, poručujući kako se sva ova pitanja trebaju naći na dnevnom redu Na­cionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe.

     Na kraju su uručeni originali svih potpi­sa, gotovo 26 tisuća građana, poglavito starijih osoba, koje su zatražile hitne mje­re protiv siromaštva koje pogađa svaku treću osobu stariju od 65 godina. Ugodno je iznenađenje slijedilo i za novinare, koji su ipak dočekali izjave i ministrice i pred­sjednice SUH-a.

     Druga faza slijedi: borba za ispunjenje zahtjeva iz Peticije, kroz redoviti rad Na­cionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe, te partnersku suradnju.