UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

Tražimo hitno povlačenje odluke o ukidanju Programa 72 sata

 

            Sindikat umirovljenika Hrvatske (SUH) s nevjericom je iz medija saznao za odluku ministra zdravlja Darija Nakića o ukidanju „Programa 72 sata“, kojim se malignim bolesnicima jamči početak liječenja u roku od tri dana nakon dijagnoze. SUH je uputio zahtjev Ministarstvu zdravlja u kojem traži da ministar Nakić hitno povuče ovu odluku, kojom će se dugoročno povećati smrtnost od malignih bolesti.         

            Sindikat drži da je riječ o opasnoj odluci, koja će izravno naštetiti tisućama teško oboljelih osoba, i to uglavnom starijih i nemoćnih. Time se pridružuje Hrvatskoj udruzi pacijenata i brojnim drugim udrugama za očuvanjem ovog programa, koji je bio istinska nada teško oboljelima.

            U zemlji u kojoj od karcinoma godišnje umire čak 13.000 Hrvata, smatramo da je ovakva odluka krajnje dvojbena. Njome će biti pogođene najosjetljivije skupine građana poput djece i starijih osoba. I sam ministar potvrdio je da se u Programu uglavnom radi o starijim osobama, dajući izjave u medijima “ To nisu bolesnici koji imaju 20 godina, mladi ljudi koji nemaju nikakvih drugih bolesti pa idete na operaciju, već se radi o starijoj populaciji… njih zapravo i morate pripremiti do te operacije”. Time je na direktan način diskriminirao pacijente na temelju dobi.

            Također, njegovu izjavu kako „Program 72 sata nije nikada niti zaživio kako treba“, opovrgnuli su mnogi. Program je itekako zaživio, što potvrđuju brojni pacijenti. Preko 3.000 osoba liječeno je kroz ovaj program u samo šest mjeseci koliko je trajao. I evidencija pokazuje da Program ima rezultata. U samo pola godine u četiri KBC-a - Zagreb, Split, Rijeka i Osijek, omogućeno je ranije liječenje za 1.206 osoba, a zdravstvene preglede obavilo je 132.000 pacijenata.

            Iz svih navedenih razloga tražimo ukidanje ove odluke prije nego našteti brojnim pacijentima i njihovim obiteljima. Umirovljenici i starije osobe već su pogođeni siromaštvom, društveno su isključeni i nezaštićeni te smatramo da je ova odluka velik korak nazad od strane Vašeg Ministarstva i Vlade, koja je najavila da će se boriti za bolje uvjete života svojih građana.

S poštovanjem,          

                                                                     Jasna A. Petrović, predsjednica SUH-a

                                                                     Kontakti:  01/4635202; 095 925 1667