UVODNA RIJEČ
Pandemijska škola etike
Piše: Jasna A. Petrović
Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jednoobrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shvaćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, nastoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?
Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.
No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriterije društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice zadužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.
Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vrijednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživljavanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu izazvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?
Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na granice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.
Web stranice naših podružnica
Aktivnosti: POVJERENIŠTVO SUH-A ZAGREB
Znate li svoja prava?
Tribina za umirovljenike i starije osobe pod naslovom „Znate li svoja prava“, održana je 4. veljače u 10,30 sati u Radničkom domu. Organizatori tribine bili su Povjereništvo Sindikata umirovljenika Zagreb i udruga „Promeza“, koja provodi aktivnosti za unapređenje kvalitete života umirovljenika i starijih osoba. Na tribini su govorili socijalna radnica Ivana Crnjac, pravni savjetnik SUH-a Milan Tomičić, predsjednica Povjereništva Zagreba Biserka Budigam te predsjednica SUH-a Jasna A. Petrović, a prikazan je i kratki film SUH-a „Prevareni i poniženi“ iz projekta „Zaustavimo zlostavljanje starijih osoba“.
Socijalna radnica Ivana Crnjac prvo je govorila o pravima starijih iz sustava socijalne skrbi, a Milan Tomičić predstavio je Pravno savjetovalište SUH-a i aktivnosti u borbi protiv zloporabe starijih osoba kroz institute dosmrtnog i doživotnog uzdržavanja. Nakon prikaza filma, šezdesetak sudionika tribine pokrenulo je bogatu raspravu o problemima materijalnog iskorištavanja i zanemarivanja umirovljenika i starijih osoba upravo zbog neupućenosti i neinformiranosti, zbog čega kao posljedica slijede mnoge prijevare koje starije osobe dovode na rub siromaštva, kao i najgori oblici zlostavljanja. Jedna od sudionica je, primjerice, ispričala kako je kćerki dala u vlasništvo dva stana i kuću na moru, a sada je kćer želi smjestiti u dom kako bi mogla prodati jedini preostali stan u kojem gospođa živi.
Priča starije gospođe, invalidne još od djetinjstva, dirnula je sve prisutne. Cijeli je život radila u specijalnim radionicama za invalidne osobe, kod kuće brinula o djeci i suprugu i svakoga mjeseca nastojala uštedjeti iznos u vrijednosti sadašnjih desetak kuna. Sada ima malu ušteđevinu od 500 eura, zbog koje je izgubila pravo na socijalnu potporu, koja joj je potrebna da operiranom suprugu plati tuđu njegu.
Tako su se redale svakodnevne, a opet posebne priče starijih osoba. Sustav ima puno rupa, a umirovljenici su žrtve nedorečenosti zakona i praksi. Slijedeća tribina s istim sadržajem i istim predavačima održat će se u prostorijama Mjesnog odbora u Primorskoj ulici 32 u Zagrebu, 11. veljače u 10.30 sati.