UVODNA RIJEČ

Povratak u doba nestašica

Piše: Igor Knežević

     Svi umirovljenici još se sjećaju vremena socijalizma kada su zbog nestašice goriva jedan dan smjeli voziti samo automobile s parnim, a drugi dan s neparnim brojem tablica. Ili kad u trgovinama nije bilo banana, toalet papira i mnogih drugih proizvoda, što je često bila posljedica zamrzavanja cijena. Takav slučaj je danas u Kini, gdje su unatoč visokom rastu cijene ugljena, komunističke vlasti odlučile to­talno zamrznuti cijene struje za građane, te je posljedično došlo do nestašice i redukcija struje u dvije trećine kineskih provincija.

     Čeka li i nas scenarij tapkanja u mraku i paljenja svijeća ili hodanja po kući s dekama preko leđa jer nam ne radi grijanje? Možda se neki sjećaju i kad su kao djeca satima s roditeljima igrali,,gore-dolje", kako bi se ugrijali. Ovakav kineski scenarij vrlo vjerojatno nećemo doživjeti. Ali posljedice povećanja cijena za one najugroženije - umirovljenike, bit će slične. HEP naime predlaže povećanje cijene struje za 58 posto, a opskrbljivači plinom najavljuju da će od 1. travnja podići cijene od 59 do 86 posto, iako Vlada za sada uporno odbija tako visoke postotke rasta. Mnoge će taj cjenovni udar dodatno osiromašiti, zbog čega se od vlasti očekuje da mjerama ublaži najavljujuća poskupljenja struje i plina i njihove posljedice.

      Cijene većine proizvoda, pa tako i hrane na koju umirovljenici troše najveći dio svog budžeta, su i ovako zbog poskupljenja energenata u svijetu otišle jako gore, a poskupljenjem računa za struju i plin samo se stavlja „točka na i". Većina umirovljenika neće se moći ni grijati ni hladiti, ali ni hraniti. Usklađivanje mirovina ne prati dovoljno ni rast cijena, niti rast plaća, pa nam samo ostaje nada da će Vlada pronaći mehanizme kojima će ograničiti ovaj rast cijena.

     Ministar gospodarstva najavljuje smanjivanje PDV-a na energente kao jednu od mjera za spas. Eto, gle čuda, sada se PDV može smanjivati kad su svi ugroženi, a kad 700 tisuća umirovljenika živi godinama ispod linije siromaštva od 2.927 kuna, to nije razlog da im se umanje računi ili povećaju mirovine. Iako su najbrojnija dobna skupina, starije osobe nisu toliko zanimljive vladajućima, što su, ruku na srce, i sami dijelom krivi, jer se unatoč velikom glasačkom potencijalu, nikad nisu uspjeli ujediniti za vlastitu dobrobit. Dakako, to ne amnestira ni Vladu.

     Nerealno je očekivati da će Vlada uspjeti značajnije spriječiti rast svih cijena, tako da će se umirovljenici i ostali siromasi morati poslužiti starim dobrim trikovima - vlastita redukcija struje i zavrtanje ventila na radijatorima, posjećivanje susjeda koji imaju upaljeno grijanje, vožnja u krug u sredstvima javnog prijevoza, hodanje po trgovinama i šoping centrima, dakako samo razgledavajući i grijući se, jer nemaju novca za kupnju.

      „Ponekad mislimo kako siromaštvo znači samo biti gladan, gol i beskućnik. Najveće siromaštvo je kad si nepoželjan, nevoljen i nikog nije briga za tebe", mudra je misao Majke Tereze, koja se nažalost često ocrtava u našem društvu, jer su mnogi umirovljenici i starije osobe ostavljeni na milost i nemilost moderne otuđenosti čovjeka, kada često ni prvog susjeda nije briga kako ti je, a kamoli državu. Ne čudi stoga što su mnogi umirovljenici primorani dodatno raditi, bilo na crno ili ne, kopati po kontejnerima tražeći boce. Ne čudi ni činjenica da oko 40 posto svih samoubojstava u Hrvatskoj počine osobe starije od 65 godina. Njih, očito, nije za to briga...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Reagiranja: SUH PROTIV ŠONJE

Pohlepni penzioderi otimaju mladima?

 

     Sindikat umirovljenika Hrvatske odlučio je prijaviti ekonom­skog analitičara Velimira Šonju Pučkoj pravobraniteljici zbog posta na Facebooku u kojem on, smatraju, diskrimi­nira starije osobe. Najavila je to za tportal predsjednica SUH-a Jasna Petrović. Na svom profilu otvorenom za javnost Šonje je pišući o mirovinskoj reformi i pitanju ukidanja drugog mirovin­skog stupa naveo kako postoje dvije grupe umirovljenika, ‘pen­zioneri’ i ‘penzioderi’.

     „Penzioner je osoba koja u miru između jutarnje kave i šetnje izlazi na biralište i bira narodne zastupnike na temelju (životnim iskustvom obogaćene) procjene o svjetonazorskoj bliskosti, ka­rakterima predstavljenih kandidata i sposobnosti predstavljenih timova da vode državu u skladu s javnim interesom. Penzioner zna da svijet ne prestaje s njime i ne može se zavesti obećanji­ma o povećanju mirovina ako procjenjuje da za to nema realne osnove”, naveo je Šonje.

Pokvareni i cinični starci

     S duge strane, Šonjin ‘penzioder’ je razočarana, ozlojeđena i kratkoročno orijentirana osoba, opremljena odgovarajućom do­zom cinizma, spremna poduprijeti svakoga tko joj obeća rast mi­rovina, pa makar i iz povećanih mirovinskih doprinosa.

     „Penzioder ne mari za prevaljivanje poreznog tereta na mlađe generacije (maglovito osjeća da mu one nešto duguju). Penzioder ne brine o tome što će povećanje doprinosa značiti za životni standard mlađih ljudi ili njihove motive da životnu perspektivu potraže u nekoj drugoj zemlji”, napisao je Šonje.

     PENZIONER ILI PENZIODER, PITANJE JE SAD! Zahuktala se rasprava o mirovinskoj reformi. Proglašava ju se prijeva­rom...”

     Hoće li netko biti ‘penzioner’ ili ‘penzioder’, dodaje, u određe­noj je mjeri stvar osobnog iskustva. ‘Odluka će ovisiti i o karak­teru, akumuliranoj imovini i životnom iskustvu. Međutim, stav će dijelom ovisiti i o mirovinskom sustavu i njegovom funkcionira­nju u sljedećih petnaestak godina’, zaključio je Šonje.

Bankarski poslušnici marširaju

     U Sindikatu umirovljenika njegovo karakteriziranje umirovljeni­ka koji se bore za svoja prava kao penziodera i osoba koje ugro­žavaju svoje potomke, ocjenjuju kao diskriminiranje starijih oso­ba. Podsjećaju kako su dosad Pučkoj pravobraniteljici zbog slič­nih istupa prijavili ekonomista Antu Babića i Zorana Milanovića.

     Babić je 2009. javno zatražio da se svima koji su stariji od 70 godina, ili su starije osobe bez vozačke dozvole, ustegne izbor­no pravo. A premijer Milanović je 2011. na javnom skupu izjavio kako Hrvatska ima - previše umirovljenika.

     „Vrhunac je dosegnuo gospodin Šonje kad je u zemlji koja ima treće od dna najniže mirovine u EU penzionere nazvao poh­lepnim penzioderima. Nije to neobično doživjeti od pouzdanog bankarskog suradnika s visokim honorarima, ali je neobično vid­jeti kako je izgubio svaku humanost. Ta kako umirovljenike, ko­ji su stvorili i gradili Hrvatsku, a njih 55 posto ima mirovine niže od 2.280 kuna, necivilizirano naziva penzioderima koji njemu i sličnima s visokim primanjima ugrožavaju bolje zarade. Neka o tome upita svoje roditelje”, izjavila je za tportal Jasna Petrović, predsjednica SUH-a.