UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

Reagiranja: SUH PROTIV ŠONJE

Pohlepni penzioderi otimaju mladima?

 

     Sindikat umirovljenika Hrvatske odlučio je prijaviti ekonom­skog analitičara Velimira Šonju Pučkoj pravobraniteljici zbog posta na Facebooku u kojem on, smatraju, diskrimi­nira starije osobe. Najavila je to za tportal predsjednica SUH-a Jasna Petrović. Na svom profilu otvorenom za javnost Šonje je pišući o mirovinskoj reformi i pitanju ukidanja drugog mirovin­skog stupa naveo kako postoje dvije grupe umirovljenika, ‘pen­zioneri’ i ‘penzioderi’.

     „Penzioner je osoba koja u miru između jutarnje kave i šetnje izlazi na biralište i bira narodne zastupnike na temelju (životnim iskustvom obogaćene) procjene o svjetonazorskoj bliskosti, ka­rakterima predstavljenih kandidata i sposobnosti predstavljenih timova da vode državu u skladu s javnim interesom. Penzioner zna da svijet ne prestaje s njime i ne može se zavesti obećanji­ma o povećanju mirovina ako procjenjuje da za to nema realne osnove”, naveo je Šonje.

Pokvareni i cinični starci

     S duge strane, Šonjin ‘penzioder’ je razočarana, ozlojeđena i kratkoročno orijentirana osoba, opremljena odgovarajućom do­zom cinizma, spremna poduprijeti svakoga tko joj obeća rast mi­rovina, pa makar i iz povećanih mirovinskih doprinosa.

     „Penzioder ne mari za prevaljivanje poreznog tereta na mlađe generacije (maglovito osjeća da mu one nešto duguju). Penzioder ne brine o tome što će povećanje doprinosa značiti za životni standard mlađih ljudi ili njihove motive da životnu perspektivu potraže u nekoj drugoj zemlji”, napisao je Šonje.

     PENZIONER ILI PENZIODER, PITANJE JE SAD! Zahuktala se rasprava o mirovinskoj reformi. Proglašava ju se prijeva­rom...”

     Hoće li netko biti ‘penzioner’ ili ‘penzioder’, dodaje, u određe­noj je mjeri stvar osobnog iskustva. ‘Odluka će ovisiti i o karak­teru, akumuliranoj imovini i životnom iskustvu. Međutim, stav će dijelom ovisiti i o mirovinskom sustavu i njegovom funkcionira­nju u sljedećih petnaestak godina’, zaključio je Šonje.

Bankarski poslušnici marširaju

     U Sindikatu umirovljenika njegovo karakteriziranje umirovljeni­ka koji se bore za svoja prava kao penziodera i osoba koje ugro­žavaju svoje potomke, ocjenjuju kao diskriminiranje starijih oso­ba. Podsjećaju kako su dosad Pučkoj pravobraniteljici zbog slič­nih istupa prijavili ekonomista Antu Babića i Zorana Milanovića.

     Babić je 2009. javno zatražio da se svima koji su stariji od 70 godina, ili su starije osobe bez vozačke dozvole, ustegne izbor­no pravo. A premijer Milanović je 2011. na javnom skupu izjavio kako Hrvatska ima - previše umirovljenika.

     „Vrhunac je dosegnuo gospodin Šonje kad je u zemlji koja ima treće od dna najniže mirovine u EU penzionere nazvao poh­lepnim penzioderima. Nije to neobično doživjeti od pouzdanog bankarskog suradnika s visokim honorarima, ali je neobično vid­jeti kako je izgubio svaku humanost. Ta kako umirovljenike, ko­ji su stvorili i gradili Hrvatsku, a njih 55 posto ima mirovine niže od 2.280 kuna, necivilizirano naziva penzioderima koji njemu i sličnima s visokim primanjima ugrožavaju bolje zarade. Neka o tome upita svoje roditelje”, izjavila je za tportal Jasna Petrović, predsjednica SUH-a.