UVODNA RIJEČ

Zemlja promatrača

Piše: Jasna A. Petrović

     Već godinama Sindikat umirovljenika Hrvatske ad­ministrira tematsku Facebook stranicu Pokret protiv siromaštva starijih osoba. Tamo dnevno „razgovara­mo" sa stotinama umirovljenika o različitim temama ve­zanima uz starije osobe. Tisuće komentara tjedno u vezi zanemarivanja starih, domova umirovljenika, prijevarama s ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju...

     Svi oni prolaze mukotrpni put od informacije, preko osvješćivanja, do uloge promatrača. Isprva, pričaju poput lutaka koje naši unutarnji valovi i vanjska zbivanja vrte u svojim filmovima u kojima ne osjećamo sebe i ne živimo iz sebe. Tako smo toliko poistovjećeni s onim što se doga­đa unutar i oko nas, da gubimo svaki tračak i iskru onoga tko mi uistinu jesmo, istovremeno misleći da smo ono što iskušavamo u i oko sebe. U tom virtualnom svijetu teško je prepoznati moć promatrača, ulogu svjedoka svoga vre­mena te katapultirati sebe iz svojevrsne hipnoze koja nas je kolektivno obuzela i postati promatrači koji imaju od­mak od samih sebe.

     Eto primjera s nacionalnom naknadom za starije od 65 godina. Nezgrapna politička odluka nazvati to u po­četku nacionalnom mirovinom, donijela je brojne šumo­ve u eteru. Ako je mirovina, onda kako mirovinu mogu dobiti oni koji nisu radili i plaćali doprinose. Ako je miro­vina, onda ide iz mirovinskog fonda, onda je to krađa u ime neradnika. U toj priči soli dodaje i jedina parlamen­tarna umirovljenička stranka koja tvrdi kako treba uvesti imovinski cenzus, jer će u protivnome baš tih 800 kuna po siromahu, uglavnom ženi, dobiti bogataši s vilama i bazenima.

     I gle, kad im kažete da to nije mirovina, već socijalna potpora kakva postoji u više od stotinu zemalja u svije­tu, da ide iz državnog budžeta, a ne iz mirovinskog fonda, onda kažu da lažete i pogodujete vladajućima. Kao da su zaboravili od vlastitog siromaštva i poniženosti prepozna­ti još veće siromahe. Kao da ih obuzima opsesija i jal vlasti­tom nemoći. Ne postavljaju pitanje iz rakursa promatrača: nije problem što će netko potrebit dobiti pomoć koja mu može omogućiti da barem plaća struju, već je problem što oni sami imaju mizerne mirovine. Tako stvarnost pli­va u očaju samopercepcije vlastite bijede pa pogubljeni u mislima i emocijama, robotiziramo svoje reakcije, koje nas mahom drže u zoni destruktivnog raspoloženja i ma­lodušnosti. Tako sve postaje negativno i zlonamjerno, nepravedno i zamućeno, dok nezadovoljstvo buja do raz­mjera gubitka konstruktivne stvarnosti.

     Među hipnotiziranosti očajem većina komentira kako su za svoje sitne mirovine radili „bez veze", a, primjerice, Slavonac Dragan Džoić kaže: „Ma to je samo za uhljebe. Opet će dobit oni što imaju i previše, a stvarni ljudi koji ne­maju neće ni dobiti." I onda se na stotinu njih pojavi rari- tetni komentar Riječanke Nevenke Licul koja kratko kaže: „Groznih li komentara. Nije problem 800 kn za siromahe, već visina penzije. Pa tako napišite." Tko je to dotakao dno, a tko je učinio promatrački odmak i prepoznao problem? Tko je shvatio da dati siromašnima, ne znači oduzeti oni­ma malo manje siromašnima? Tko je prepoznao da ma­njak promatračkog rakursa rađa jal i još veći očaj i fikciju opće izloženosti ugrozi?

     Zaustavite se i recite možete li promijeniti lošu stvar­nost ako ju gledate samo crnim bojama. Neće li se i željela stvarnost pokazati kao crna i zamračena, a vi ćete izgubiti potencijal za utjecaj na promjene. Razmislite.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Povećalo: AUTISTIČNA ADMINISTRACIJA

Što s ‘umirovljenicima na čekanju’

 

     Neki misle kako odlaskom u mirovinu za­počinje stanje zasluženog odmora i bez- brižnosti (naravno, samo ako imate solid­nu mirovinu i ne morate paziti na svaku kunu).

No, što je s razdobljem između, dok čekate rje­šenje za mirovinu?

S.M. (66) iz Poreča uredno je predala zahtjev za mirovinu, ali rješenje nikako nije stizalo. Na­kon mjesec i pol dana otišla je kod doktora na pregled i neugodno se iznenadila kada joj je priopćeno da bi morala platiti pregled, jer nema obvezno zdravstveno osiguranje jer ju je poslo­davac odjavio. Razljućena ‘umirovljenica na čekanju’ je otišla u obližnji zdravstveni ured - ali tek je tamo nastala zbrka, jer je shvatila da bi se morala zdravstveno osi­gurati.

     Kako je moguće da se ovako nešto dogodilo? Moraju li oso­be koje zatraže umirovljenje plaćati zdravstveno osiguranje za razdoblje od nekoliko mjeseci dok ne zbog sporosti administra­cije dobiju rješenje o umirovljenju?

Zdrav razum nam nalaže da se ovdje radi o nekoj pogreški jer ‘umirovljenici na čekanju’ takvo što ne bi trebali plaćati. No, jed­no su prava, a drugo poznavanje svojih prava. Što su naši bu­dući umirovljenici dužni napraviti kada im prestane radni odnos i u kojem roku? Kako izbjeći situacije poput ove u kojoj se naš­la S. M., ali i još poneki koji su nam se požalili na slične pute- šestvije.

Zakon je na vašoj strani!

     Kako bismo istražili ovu temu, prvo smo se obratili Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje (HZMO), a onda i Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje. Odgovor je bio isti - osobe koje zatraže umirovljenje ne moraju plaćati zdravstveno osigu­ranje u razdoblju dok čekaju rješenje o umirovljenju.

Iz HZMO-a nam je ljubazno odgovorio pomoćnik ravnatelja Neven Špetić. Naglasio je kako nije upoznat sa svim detaljima slučaja S.M., ali da se svejedno ne može prihvatiti presumirana mogućnost da je gospođa morala platiti zdravstveno čekajući rješenje o mirovini, jer za to ne postoji zakonska osnova. Nai­me, prema članku 220. Zakona o doprinosima, razdoblje obve­ze doprinosa (mirovinsko i zdravstveno osiguranje) je razdoblje koje osiguranik provede u osiguranju prema bilo kojoj od osno­va obveznih osiguranja. Špetić kaže da obvezu plaćanja zdrav­stvenog doprinosa ima poslodavac od prvog do zadnjeg dana zaposlenja. Ako je netko stekao uvjete za umirovljenje, auto­matski je obvezno osiguran i kao korisnik mirovine.

     Osim toga, dodao je Špetić, člankom 132. novoga Zakona o mirovinskom osiguranju uvedena je mogućnost da se rješenje o priznanju prava na mirovinu može donijeti i ,,kada je u postup­ku za priznanje prava iz mirovinskog osiguranja utvrđeno da su ispunjeni uvjeti za mirovinu (prema podacima kojima raspolaže Zavod), a pripadajuća svota se ne može odmah odrediti”. U tom slučaju Zavod može donijeti rješenje o priznanju prava na miro­vinu i isplati predujma mirovine, ali to rijetko čine. Zato, ako se administrativne zavrzlame oduže, ne zaboravite zatražiti takvo rješenje!

     Dakle, već s prvim rješenjem o priznanju prava na mirovinu i određivanju predujma (koje se donosi kada Zavod nema svih podataka o plaći i stažu osiguranika ali ima do­voljno podataka za utvrđivanje jesu li ispunjeni uvjeti za priznanje prava na mirovinu), nastao je temelj za donošenje trajnog rješenja o priz­natom pravu i ostvarivanje prava na zdravstve­no osiguranje korisniku mirovine.

Novost je i to da osiguranik ne mora više sam podnositi prijavu kao korisnik mirovine, već se to obavlja automatskom razmjernom podataka s Hrvatskim zavodom za zdravstve­no osiguranje. lz svega navedenog proizlazi da nema zakonske osnove za plaćanje obvez­nih doprinosa za zdravstveno osiguranje za razdoblje od dana prestanka osiguranja pa do ostvarivanja prava na mirovinu.

HZZO: A što kad prođe 30dana?

     Druga vrata na koja smo zakucali su bila ona Hrvatskog za­voda za zdravstveno osiguranje (HZZO), gdje također potvrđu­ju kako ‘umirovljenici na čekanju’ imaju pokriveno zdravstveno osiguranje. Na naš upit vezano za utvrđivanje statusa u obvez­nom zdravstvenom osiguranju korisnika prava na mirovinu sti­gao je sljedeći odgovor.

     - Sukladno članku 7. stavku 1. točki 10. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine”, broj 80/13. i 137/13.) na obvezno zdravstveno osiguranje prema Zakonu ob­vezno se osiguravaju i stječu status osiguranika korisnici prava na mirovinu prema propisima o mirovinskom osiguranju Repu­blike Hrvatske, ako imaju prebivalište ili odobren stalni boravak u Hrvatskoj.

     S obzirom da osigurana osoba ostvaruje pravo na zdravstve­nu zaštitu na teret sredstava Zavoda na osnovi važećeg statu­sa osigurane osobe u obveznom zdravstvenom osiguranju, a najduže 30 dana od dana prestanka statusa osigurane osobe u obveznom zdravstvenom osiguranju, nakon prestanka radnog odnosa obvezna se javiti u roku od 30 dana kako bi se osigura­la prema osnovi za koju ispunjava zakonom propisane uvjete, pišu iz HZZO-a.

     Čini se kako je upravo ova informacija ključna za buduće umirovljenike. Znači, u roku od 30 dana od kada im završi rad­ni odnos moraju se prijaviti u najbliži ured HZZO-a kako bi ost­varili svoja prava. Iz HZZO-a potvrđuju da oni prijavu po nave­denoj osnovi (korisnici prava na mirovinu) provode temeljem podataka o korisnicima prava na mirovinu koje im HZMO dos­tavlja elektroničkim putem te dodaju: „Ukoliko nam navedene podatke ne dostave u zakonom propisanom roku od 30 dana, osigurane osobe mogu osobno zatražiti od HZMO-a prijavu ko­ju je potrebno dostaviti najbližem regionalnom uredu, odnosno područnoj službi HZZO-a.”

     Dakle, ukoliko ste zbog pogrešne informacije nekog službeni­ka uplatili doprinos za obvezno zdravstveno osiguranje za vrije­me čekanja na mirovinu, a za koje je priznato i pravo na obvez­no zdravstveno osiguranje, možete zatražiti od svoje Porezne uprave povrat uplaćenih sredstava.

     Štite li zakoni umirovljenike na čekanju’? Štite, ali ih katkad ne štite činovnici na šalterima, a još manje njihova država koja ih ne uči koja su njihova prava.

Maja Šubarić Mahmuljin