UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

PETICIJA KRENULA NA PUT: Od „socijalnog referenduma“ do pravice

Ministrica očekuje uručenje 26.000 potpisa - umirovljenici očekuju sigurne i adekvatne mirovine!

     Na 27. sjednici Predsjedništva Sindikata umirovljenika Hr­vatske, održanoj 28. siječnja službeno su proglašeni re­zultati Peticije Glasam protiv siromaštva starijih osoba, koju je provodio SUH kroz dva posljednja mjeseca prošle godi­ne. Predsjedništvo je zaključilo kako je posao u vezi peticije odrađen vrlo kvalitetno. Prikupljen je zadovoljavajući broj potpi­sa, potaknut interes u medijima i osnažen osjećaj pripadnosti udruzi.

     Siromaštvo starijih u Hrvatskoj postaje zabrinjavajuće, a Hr­vatska uživa neslavno četvrto mjesto po siromaštvu te dobne skupine od 28 članica Europske unije. Međutim, riječ je o pita­nju o kojem svi šute. Politička elita ga prešućuje, a starija popu­lacija trpi i stidi se svojeg poniženja.

Facebook stranica - kutak za skrivene suze i bijes

     Koordinatorica akcije Vesna Bečić upoznala je prisutne kako je prikupljeno gotovo 26 tisuća potpisa, a podsjetila je kako je na samom početku bio zacrtan skromni cilj od 10 tisuća potpisa, koji se tada nekima činio nedohvativim. Istaknula je kako mora­mo biti zadovoljni akcijom unatoč sumnjama u dobar tajming, jer su potpisi prikupljani po parlamentarnim izborima, u jeku koali­cijskih slaloma.

     Predsjednica Jasna A. Petrović naglasila kako je SUH za cilj imao što širu senzibilizaciju javnosti za problem siromaštva sta­rijih, pri čemu se uz tradicionalne načine prikupljanja potpisa, poslužio i novim tehnologijama. Prvo je otvorena online peticija, preko koje je prikupljeno 2.643 potpisa iz brojnih zemalja, ali i više stotina komentara potpisnika, koje su dijelom objavljeni u Glasu umirovljenika. Ta svjedočenja su vjerodostojna i bolna.

Najuspješniji je potez bilo otvaranje Facebook stranice Peti­cije, na kojoj je za vrijeme trajanja akcije zabilježeno više od 150.000 posjeta, a pojedine postove pročita i više od 3.000 oso­ba. Čitaju siromasi, ojađeni, bijesni, mladi i stari, uglavnom že­ne, a sve češće progovara se otvoreno i oštro. Hrvatska je time dobila skromni kutak za skrivene suze.

Platfusarenje za boljitak

     Kao „proizvod Peticije oživjela je i web stranica SUH-a, na kojoj je uvedeno i online učlanjivanje. Već 48.000 posjeta web člancima na webu govori o sve većem interesu za problematiku umirovljenika i starijih osoba.

     Bilo je i poteškoća raznih tipova. U Zagrebu su, primjerice, naišli na problem kako dobiti dozvole i osigurati novce za štan­dove, pa su 5.662 prikupljena potpisa jako dobar rezultat, oso­bito s obzirom na broj članova. Na prvom je mjestu, očekivano, Istarska županija sa 6.766 potpisa prikupljenih na štandovima, tržnicama, pred trgovačkim centrima... Neki su penzići „ilegalči- li1 - skupljali su potpise pred tržnim centrima, a onda bi pobjegli kad bi došla policija upitati za dozvolu. Većina SUH-ovih aktivis­ta prikupljala je potpise od kuće do kuće, od prijatelja do prija­telja. Mnogima je to bio prvi izlazak na ulicu, prvo platfusarenje za svoja prava.

     Županija s najmanje uspjeha je Splitsko-dalmatinska, stoga što je podružnica u Splitu skupila jedva 300 potpisa, ali je zato Trogir popravio rezultat. Od dvije, pak, umirovljeničke parla­mentarne stranke - Hrvatska stranka umirovljenika nije javno podržala Peticiju, ali su njezini članovi nerijetko zdušno davali potpise, dok je BUZ i javno podržao akciju SUH-a. U Zadru je prikupljeno stotinjak potpisa branitelja, a neki su prikupili i po­nešto potpisa pred crkvom za vrijeme mise.

     Bilo je dosta javnih i medijskih istupa, iako najviše u televizij­skim i radijskim emisijama. Problem siromaštva starijih izašao je na svjetlo dana.

Oreškovićeva šutnja?

     Odmah po sklapanju reformskog sporazuma između Domo­ljubne koalicije i Mosta, upućeno je pismo s tekstom Peticije na imena svih novoizabranih saborskih zastupnika, a po konstitui­ranju Vlade RH, već 25. siječnja urudžbiran je dopis premijeru Tihomiru Oreškoviću, sa zahtjevom za termin za uručenje. Dnevni pozivi u Ured Predsjednika Vlade potvrdili su kako se ta­mo još teško nose s mnoštvom dopisa i poruka, ali i da ovo ni­je Vlada koju zanimaju stare osobe niti ima empatiju prema nji­ma. Orešković je svoje odšutio, jer ljudi nisu njegov fah, a pogo­tovo ne potrošeni i razočarani starci.

     Umirovljenike čeka borba. Što reći kad i predsjednik najveće umirovljeničke stranke uporno tvrdi kako starci „nisu bokci“, te da imaju najveće štedne pologe u bankama!? Nova Vlada, s druge strane, još ne zna hoće li i koje mirovine rezati, ali već na­javljuje uvođenje poreza ne nekretnine, koji bi mogao najviše pogoditi upravo starije osobe, jer onda slijedi rasprodaja bud- zašto i otimačina imovine starih jer još nema razvijenog nekret- ninskog tržišta.

Ministrica otvorila vrata

     Na posljetku je potvrđen termin za predaju izvornih potpisa dr.sc. Nadi Šikić, ministrici rada i mirovinskog sustava u četvr­tak 18. veljače točno u podne. Peticija i njezini zahtjevi za uvođ­enje hitnih mjera protiv siromaštva krenuli su na put. Na dugi put do realizacije.

     Zahvaljujući ovoj akciji SUH-a, mnoge su starije osobe osvi­jestile ne samo problem osobne neimaštine i izolacije, već i glasno izgovorile „ne“ nastavku poniženja. Tijekom ovog svoje­vrsnog „socijalnog referenduma“ na listi zahtjeva, koji će biti prezentirani ministrici, pridodani su brojni problemi i prijedlozi rješenja. No, ovoga puta umirovljenici neće čekati, već su spremni za otvorenu borbu za svoja prava. To je potvrdilo 26.000 potpisa. To potvrđuju telefonski potpisi i e-mailovi s upi­tima: ako nas ignoriraju, idemo dalje!