UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Povećalo: Umirovljenici protiv kanadizacije zdravstva!

     Zamislite da imate zdravstveno osiguranje koje ne pokriva zubara, okulistu niti ikakve lijekove, te da iz vlastitog džepa ili putem dodatnih, privatnih osiguranja, morate plaćati sve usluge stomatologa, okulista, psihoterapeuta, kućnu njegu, dugoročnu skrb, proteze itd. Takvo je "javno zdravstvo" javno za siromašne, a privatno za bogate

Piše: Maja Šubarić Mahmuljin

 

     Jedan od prvih poteza mandatara Tihomira Oreškovića - najava kanadizacije hrvatskog zdravstva, zabrinula je Sindikat umirovljenika Hrvatske, kao i brojne druge udruge i sindikate. Iako u Hrvatskoj „vapimo“ za reformama poput smanjenja glomaznog i neučinkovitog državnog aparata, postavlja se pitanje da li je upravo zdravstvo, koje je poznato po svojoj socijalnoj dimenziji, ono što treba pod hitno
mijenjati.

Bogatima više, siromašnima manje?

     Ono što je najviše zabrinulo je kontekst u kojem je mandatar najavio zdravstvenu re­formu. Naime, nakon što je nekoliko sati di­vanio s prijateljem Antom Čorušićem, kandi­datom HDZ-a za ministra zdrav(lja)stva, svi­ma su se u sjećanje vratile izjave dotičnoga: “Bogati moraju dobiti bolju skrb, a sirotinji standardna zaštita”, te „ “Ako hoćeš bolji krevet ili madrac, moraš dodatno platiti”. Kada se tome doda kako je to mandatar iz­javio nakon razgovora u Mostu, zaključilo se da se Hrvatskoj „kuha“ zdravstvena reforma po ugledu na kanadski sustav. Most je, me­đutim, odmah demantirao naum za uvođe­nje velikih socijalnih razlika privatizacijom zdravstva.

K tome, Oreškoviću očito nije poznato kako Hrvatska, po prvom predsjedatelju   Svjetske zdravstvene organizacije, dr. An­driji Štamparu, slovi kao promicateljica jav­nog zdravstva. Za zemlju poput Kanade nešto privatniji zdravstveni sustav logičan je izbor jer tamo ljudi imaju posao, odličan životni standard, uređen sustav, gospodar­ski rast i brojne druge povlastice koje mi u jednoj siromašnoj Hrvatskoj možemo samo sanjati. Hrvatsko javno zdravstvo je čak i izvozni model, kojim možemo biti ponosni.

Više zdravlja svima

     Hrvatska je na lošem 6. mjestu zemalja u svijetu od ukupno 96 po Global AgeWatch Indexu za 2015. godinu. Životni uvjeti sta­rijih osoba općenito su najbolji u Švedskoj, a potom slijede Norveška, Švedska i Nje­mačka. Od zemalja Istočne Europe iza nas su Srbija, Ukrajina i Crna Gora, a zanimlji­vo je da su bolje rangirane od nas Bugar­ska, Albanija, i Rumunjska. Dok po materi­jalnom statusu Hrvatska zauzima 67. mjes­to, po zdravstvenom statusu smo na do­brom 49. mjestu. Iza nas smo ostavili Češ­ku, Sloveniju i Poljsku.

     Ovi podaci pokazuju da bismo definitiv­no trebali poraditi na uvjetima života starije populacije u Hrvatskoj, što bi značilo da im treba omogućiti više prava, a ne manje. Stoga ne čudi da je Sindikat umirovljenika Hrvatske odmah 29. prosinca 2015. izdao priopćenje za javnost u kojem izražava za­brinutost izjavom mandatara Tihomira Ore­škovića kako će se kanadizirati hrvatsko zdravstvo, čime bi se izgubila neka dosa­dašnja prava poput besplatnih lijekova na recept.

Privatizacija u celofanu

     Oreškovićeva najava “reforme” zdrav­stva nije neočekivan potez s obzirom da Orešković dolazi upravo iz Kanade, a kari­jeru je gradio u farmaceutskoj industriji. No, zabrinjava činjenica da je započeo davati javne izjave o modelu reforme zdravstva, a da se o tome prethodno nije provela široka javna rasprava. Stoga su glavni akteri po­kušali pokrpati nezadovoljstvo građana.

“Svi znate da sam odrastao u Kanadi i mislim da je njihov model uspješan. Ima mogućnosti za efikasnost i treba gledati gdje možemo smanjiti neke stvari. To ne znači da je privatni sustav jedina solucija” - izjavio je Orešković, vjerujemo u dobroj na­mjeri, ali pokazujući da ne poznaje dobro hrvatsko zdravstvo.

     „Pojednostavit ćemo osnivanje privat­nih bolnica u zakonodavnom okviru, ali će dobit morati reinvestirati u opremu i za- pošljavanje“ izjavio je dr. Ćorušić, dodaju­ći da će HZZO ostati jedini neprofitni drž­avni osiguravatelj, te dodao kako „slijede promjene u osiguranju u smislu tržišne ori­jentacije dopunskog i dodatnog zdravstve­nog osiguranja. Sva nadogradnja usluge, primjerice izbor bolje bolničke sobe ili bi­ranje liječnika imenom i prezimenom, na­plaćivat će se i to će si priuštiti oni koji to mogu“- nastavio je Ćorušić, koji je također priznao da treba održati tradiciju i očuvati svoj sustav koji je nešto socijalnijeg karak­tera od kanadskog.

Istina o kanadskom zdravstvu

     Sve zdravstvene ustanove u Kanadi su privatne te imaju ugovor s državnim osigu­ravateljem. Postoji jedan krovni državni osi­guravatelj, čiji su korisnici svi građani te svi imaju pravo na osnovno zdravstveno osigu­ranje, a svaka, od ukupno 10 provincija, de­finira vlastiti zdravstveni paket koji uvijek potpuno pokriva primarno zdravstveno osi­guranje i boravak u bolnici, bez plaćanja participacije.

     No, ono što svakako treba imati na umu jest to da obavezno osiguranje ne pokriva zubara, okulista niti ikakve lijekove, te ka­nadski državljani, iz vlastitog džepa ili putem dodatnih, privatnih osiguranja, moraju plaća­ti sve usluge stomatologa, okulista, psihote­rapeuta, kućnu njegu, dugoročnu skrb itd. Tako je kanadsko “javno zdravstvo”, javno za siromašne, a privatno za bogate.

     Most je, sada se pojasnilo, za razliku od HDZ-a, ne zagovara privatizaciju zdrav­stva, ali su ipak “mišljenja da bi uvođenje privatnog sektora u zdravstvo povećalo efi­kasnost sustava i smanjilo trošak njegova financiranja iz javnih izvora”.

Hrvatska Kanada

     Sindikat umirovljenika Hrvatske u svom je priopćenu naglasio kako je hrvatsko jav­no zdravstvo univerzalno i promiče jedna- kopravnost, dok je kanadski model, iako nominalno javni sustav i nešto bolji od SAD-ovog, ipak bitno drukčiji. „Stoga vjeru­jemo kako HDZ i Most nikako ne bi dali uputu kojom se bitno reducira javno zdrav­stvo, te se smanjuju prava zdravstvenih osiguranika“, naglasili su iz SUH-a.

     Kanada je za Hrvate po mnogočemu obećana zemlja (što možemo vidjeti po ve­likom broju mladih koji su upravo tamo otiš­li trbuhom za kruhom), ali ne po zdravstve­nom sustavu. Kako su starije osobe u Hr­vatskoj mahom u zoni siromaštva, jedno­stavno je pretpostaviti kako bi prošle u zdravstvenoj reformi po kanadskom recep­tu. Očito će se i javno zdravstvo naći na lis­ti prava od kojih se ne odustaje.

     Preostaje nam vjerovati da će i Hrvat­ska jednog dana biti obećana zemlja za naše mlade, umirovljenike, starije osobe, obitelji s djecom, branitelje, žene i sve druge građane. Kada bismo barem mogli kanadizirati cijelu Hrvatsku - zamislite ka­ko bi nam bilo lijepo da u našoj zemlji ima posla za sve ljude, svatko ima svoju kuću, da imamo visoki životni standard i čak nu­dimo poslove i bolji život strancima. To bi bio pravi potez naše Vlade, stoga se nada­mo da HDZ i Most imaju i takve mjere u planu!