UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

ŠTO TRAŽIMO PETICIJOM?

Uvesti bolje usklađivanje mirovina, minimalnu i „socijalna” mirovinu...

      Tražimo uvođenje minimalne mirovine u visini 50 posto od minimalne plaće te uvođenje tzv. socijalne mirovine odnosno državne naknade za starije od 65 godina bez mi­rovine na teret proračuna. Podsjetimo pri tom kako je sta­ri dug umirovljenicima dosegao oko 10 milijardi kuna, pa se vlada i u mnogo težim okolnostima suglasila isplatiti ga.

     Dug novim umirovljenicima imao bi težinu od oko 3,5 milijardi kuna povećanja godišnje, no u slučaju jednokrat­ne isplate, sigurno bi se moglo govoriti o drukčijim brojka­ma. Takvo jednokratno usklađivanje i poravnavanje start­nih pozicija novih i starih umirovljenika je naprosto neop­hodan prvi korak. Nadalje, procijenili smo kako bi mini­malna mirovina, uz postojeći institut najniže mirovine, u slučaju izračuna na temelju bruto minimalne plaće, iznosi­la oko 1.500 kn, čime bi trošak ove izmjene bio oko 950.000 kn godišnje.

     Međutim, trenutno bi realnije bilo utvrđivanje minimalne mirovine na 50 posto neto minimalne plaće, pa bi ona ta­ko iznosila 1.200 kn, što je svakako više od postojećeg iz­nosa najniže mirovine za 15 godina radnog staža. Najniže mirovine bi se zadržale, ali bi se svima onima koji imaju manje od 1.200 kn pripala razlika do minimalne. Može li netko preživjeti od 1.200 kn mirovine? Ne može. Ne može preživjeti niti od 1.500 kn, no početni se koraci moraju po­duzeti.

     Najbitnije je da se uvede automatizam prema kojem bi minimalna mirovina svake godine bila usklađena s mini­malnom plaćom, podržavajući sindikalne zahtjeve da mi­nimalna plaća treba iznositi 50 posto prosječene plaće.

     Novi model usklađivanja Drugi zahtjev iz peticije pozi­va na poboljšanje modela usklađivanja mirovina. Postoje­ći model je vrlo zbrkan i ne daje realnu sliku, jer se prak­tički koristi klasična „švicarska formula” po kojoj su godiš­nje mirovine gubile realnu vrijednost za oko jedan posto. Zato i jesmo danas na vrhu EU ljestvice siromašnih stari­jih od 65 godina.

     Naš je prijedlog uvesti novi model usklađivanja mirovi­na s rastom plaća zaposlenih i potrošačkim indeksom iz­rađenim posebno za usklađivanje mirovina, i to potrošač­ki indeks za mirovine koji se ne smije računati na temelju kretanja svih cijena, već samo cijena hrane, stanovanja, grijanja, zdravlja i prijevoza i sl. Također, uz usklađivanje dva puta godišnje s povoljnijim faktorom (porasta plaća ili potrošač- kog indeksa), dodajemo da bi se jednom godiš­nje mirovine trebale uskladiti i s rastom bruto društvenog proizvoda.

     Prema našim procjenama rast mirovina po ovoj meto­dologiju bi iznosio između dva i 3 posto godišnje. Cijena ovog „paketa” bila između 600 i 900 milijuna kuna godiš­nje. Adekvatnim usklađivanjem mirovina se najuspješnije sprječava siromaštvo.

     U našoj peticiji treći zahtjev je vrlo kratak: Unaprijedi­mo zaštitu i participaciju umirovljenika. Pod time na prvom mjestu tražimo uvođenje posebnog pravobranitelja za sta­rije osobe, ali i uvođenje savjetodavnih tijela za umirovlje­nike i starije osobe na razini županija, gradova i općina. Jer, mi doista želimo, možemo i znamo suodlučivati o ci­jeloj društvenoj zajednici.

     No, iz naše Programske platforme 40+, ima još dosta zahtjeva o kojima treba razgovarati. Mi smo ovdje, već ku­camo na vrata Vlade!