UVODNA RIJEČ

Zemlja promatrača

Piše: Jasna A. Petrović

     Već godinama Sindikat umirovljenika Hrvatske ad­ministrira tematsku Facebook stranicu Pokret protiv siromaštva starijih osoba. Tamo dnevno „razgovara­mo" sa stotinama umirovljenika o različitim temama ve­zanima uz starije osobe. Tisuće komentara tjedno u vezi zanemarivanja starih, domova umirovljenika, prijevarama s ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju...

     Svi oni prolaze mukotrpni put od informacije, preko osvješćivanja, do uloge promatrača. Isprva, pričaju poput lutaka koje naši unutarnji valovi i vanjska zbivanja vrte u svojim filmovima u kojima ne osjećamo sebe i ne živimo iz sebe. Tako smo toliko poistovjećeni s onim što se doga­đa unutar i oko nas, da gubimo svaki tračak i iskru onoga tko mi uistinu jesmo, istovremeno misleći da smo ono što iskušavamo u i oko sebe. U tom virtualnom svijetu teško je prepoznati moć promatrača, ulogu svjedoka svoga vre­mena te katapultirati sebe iz svojevrsne hipnoze koja nas je kolektivno obuzela i postati promatrači koji imaju od­mak od samih sebe.

     Eto primjera s nacionalnom naknadom za starije od 65 godina. Nezgrapna politička odluka nazvati to u po­četku nacionalnom mirovinom, donijela je brojne šumo­ve u eteru. Ako je mirovina, onda kako mirovinu mogu dobiti oni koji nisu radili i plaćali doprinose. Ako je miro­vina, onda ide iz mirovinskog fonda, onda je to krađa u ime neradnika. U toj priči soli dodaje i jedina parlamen­tarna umirovljenička stranka koja tvrdi kako treba uvesti imovinski cenzus, jer će u protivnome baš tih 800 kuna po siromahu, uglavnom ženi, dobiti bogataši s vilama i bazenima.

     I gle, kad im kažete da to nije mirovina, već socijalna potpora kakva postoji u više od stotinu zemalja u svije­tu, da ide iz državnog budžeta, a ne iz mirovinskog fonda, onda kažu da lažete i pogodujete vladajućima. Kao da su zaboravili od vlastitog siromaštva i poniženosti prepozna­ti još veće siromahe. Kao da ih obuzima opsesija i jal vlasti­tom nemoći. Ne postavljaju pitanje iz rakursa promatrača: nije problem što će netko potrebit dobiti pomoć koja mu može omogućiti da barem plaća struju, već je problem što oni sami imaju mizerne mirovine. Tako stvarnost pli­va u očaju samopercepcije vlastite bijede pa pogubljeni u mislima i emocijama, robotiziramo svoje reakcije, koje nas mahom drže u zoni destruktivnog raspoloženja i ma­lodušnosti. Tako sve postaje negativno i zlonamjerno, nepravedno i zamućeno, dok nezadovoljstvo buja do raz­mjera gubitka konstruktivne stvarnosti.

     Među hipnotiziranosti očajem većina komentira kako su za svoje sitne mirovine radili „bez veze", a, primjerice, Slavonac Dragan Džoić kaže: „Ma to je samo za uhljebe. Opet će dobit oni što imaju i previše, a stvarni ljudi koji ne­maju neće ni dobiti." I onda se na stotinu njih pojavi rari- tetni komentar Riječanke Nevenke Licul koja kratko kaže: „Groznih li komentara. Nije problem 800 kn za siromahe, već visina penzije. Pa tako napišite." Tko je to dotakao dno, a tko je učinio promatrački odmak i prepoznao problem? Tko je shvatio da dati siromašnima, ne znači oduzeti oni­ma malo manje siromašnima? Tko je prepoznao da ma­njak promatračkog rakursa rađa jal i još veći očaj i fikciju opće izloženosti ugrozi?

     Zaustavite se i recite možete li promijeniti lošu stvar­nost ako ju gledate samo crnim bojama. Neće li se i željela stvarnost pokazati kao crna i zamračena, a vi ćete izgubiti potencijal za utjecaj na promjene. Razmislite.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 

Akcija Sindikata umirovljenika Hrvatske na prikupljanju potpisa na Peticiji „Glasam protiv siromaštva starijih osoba“ je pri kraju –

 

do sada – 18.000 potpisa!

 

-       Naš je život noćna mora, moramo birati hoćemo li jesti ili platiti režije.

 

-       Smatram da nakon sedamnaest godišnjeg redovnog školovanja, dodatnih edukacija i 35 godina POŠTENOG rada zavređujem život koji nije opterećen strahovima kako ću nadalje s mojom mirovinom od 2.358 kn.

 

-       Pa treba biti umjetnik za preživjeti sa 2.632,32 kn u ovoj Lijepoj našoj, ali ju svejedno ne bih mijenjala za ništa na svijetu.

 

            Sindikat umirovljenika Hrvatske 29. listopada je najavio akciju prikupljanja potpisa na Peticiji protiv siromaštva starijih osoba, postavivši za cilj 10.000 potpisa, a prikupljanje je započelo odmah po održavanju parlamentarnih izbora.

 

            U iščekivanju formiranja hrvatske vlade, aktivisti SUH-a u Gradu Zagrebu i 12 županija do danas su prikupili 18.000 potpisa, a gotovo i nema mjesta u Hrvatskoj iz kojeg nije pristiglo barem nekoliko potpisa putem interneta. Potpisa bi bilo i daleko više da je SUH mogao platiti najam skupih štandova, te se stoga potpisivanje na javnim mjestima omogućilo tek u nekoliko gradova.

 

            Mučna svjedočenja koja su aktivisti dnevno slušali prikupljajući potpise, bolne poruke koje su stizale elektronskom poštom ili na online peticiji, potvrđuju kako Hrvatska zasluženo nosi četvrto mjesto od 28 zemalja Europske unije po udjelu siromaštva starijih osoba.

 

            Kroz ovu Peticiju progovorila je Hrvatska zanemarenih starica i staraca koje politika percipira kao društveni teret, a njihov očaj i osjećaj osramoćenosti javnost tek površno prepoznaje. Nije siromaštvo samo u redovima pred javnim kuhinjama, ili u kopanju pod kantama za smeće, već siromaštvo stanuje u našim domovima, u susjedstvu, tu iza ugla.   

 

            Sindikat umirovljenika Hrvatske zatražio je uvođenje tri grupe mjera protiv siromaštva. U prvoj grupi je podizanje zida za obranu od siromaštva uz povećanje mirovine za sve one koji su umirovljeni nakon 1.1.1999. godine (zakinuti su za oko 19 posto pogrešno utvrđenom vrijednošću prve aktualne vrijednosti), uvođenje minimalne mirovine u visini 50% od minimalne plaće; te uvođenje tzv. socijalne mirovine (državna naknada za starije od 65 godina bez mirovine) na teret proračuna.

 

            Drugom grupom zahtjeva poziva se na poboljšanje modela usklađivanja mirovina, jer su dosadašnjom „švicarskom formulom“ mirovine gubile realnu vrijednost za oko jedan posto godišnje. Zahtijeva se nova varijabilna formula usklađivanja s rastom plaća zaposlenih i  potrošačkim indeksom izrađenim posebno za usklađivanje mirovina, i to na temelju kretanja cijena bez luksuznih i sličnih proizvoda, već samo cijena hrane, stanovanja, zdravlja i prijevoza i sl. Adekvatni model usklađivanja najbolji je štit protiv siromaštva.

 

            Treća grupa zahtjeva teži unapređenju zaštite i participacije umirovljenika. Pod time se na prvom mjestu traži uvođenje posebnog pravobranitelja za starije osobe, ali i uvođenje savjetodavnih tijela za umirovljenike i starije osobe na svih razini županija, gradova i općina.

 

            Hoće li se ovi zahtjevi ispuniti? Ako je suditi po recentnim pregovorima i prioritetima dvije glavne koalicije i Mosta, u njihovim reformama nema pitanja siromaštva, niti uobičajenih pitanja socijalne države poput javnog zdravstva i besplatnog školstva. To je zasigurno razlogom što je većina potpisnika peticije izrazila nevjericu da je išta moguće promijeniti na bolje, te da ponižavanju i obezvrjeđivanju starijih osoba nema kraja.

 

            Sigurno je ipak jedno - novu će vladu dočekati ova peticija i bit ćemo joj prvi na vratima progovorivši glasovima onih koji šute.

 

            Ante Gavranović, publicist, predsjednik Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe RH, je poručio: „Podržavam stavove izražene u Peticiji. Hrvatska je prepuna zaista siromašnih ljudi, a povratak dostojanstva tih nesretnika trebao bi biti jedan od najvažnijih zadataka svih društvenih i političkih elita.“

 

 

 

Uz srdačan pozdrav,                                

 

  Jasna A. Petrović, predsjednica SUH-a

 

           Kontakti:  01/4615797; 095 925 1667