UVODNA RIJEČ

Povratak u doba nestašica

Piše: Igor Knežević

     Svi umirovljenici još se sjećaju vremena socijalizma kada su zbog nestašice goriva jedan dan smjeli voziti samo automobile s parnim, a drugi dan s neparnim brojem tablica. Ili kad u trgovinama nije bilo banana, toalet papira i mnogih drugih proizvoda, što je često bila posljedica zamrzavanja cijena. Takav slučaj je danas u Kini, gdje su unatoč visokom rastu cijene ugljena, komunističke vlasti odlučile to­talno zamrznuti cijene struje za građane, te je posljedično došlo do nestašice i redukcija struje u dvije trećine kineskih provincija.

     Čeka li i nas scenarij tapkanja u mraku i paljenja svijeća ili hodanja po kući s dekama preko leđa jer nam ne radi grijanje? Možda se neki sjećaju i kad su kao djeca satima s roditeljima igrali,,gore-dolje", kako bi se ugrijali. Ovakav kineski scenarij vrlo vjerojatno nećemo doživjeti. Ali posljedice povećanja cijena za one najugroženije - umirovljenike, bit će slične. HEP naime predlaže povećanje cijene struje za 58 posto, a opskrbljivači plinom najavljuju da će od 1. travnja podići cijene od 59 do 86 posto, iako Vlada za sada uporno odbija tako visoke postotke rasta. Mnoge će taj cjenovni udar dodatno osiromašiti, zbog čega se od vlasti očekuje da mjerama ublaži najavljujuća poskupljenja struje i plina i njihove posljedice.

      Cijene većine proizvoda, pa tako i hrane na koju umirovljenici troše najveći dio svog budžeta, su i ovako zbog poskupljenja energenata u svijetu otišle jako gore, a poskupljenjem računa za struju i plin samo se stavlja „točka na i". Većina umirovljenika neće se moći ni grijati ni hladiti, ali ni hraniti. Usklađivanje mirovina ne prati dovoljno ni rast cijena, niti rast plaća, pa nam samo ostaje nada da će Vlada pronaći mehanizme kojima će ograničiti ovaj rast cijena.

     Ministar gospodarstva najavljuje smanjivanje PDV-a na energente kao jednu od mjera za spas. Eto, gle čuda, sada se PDV može smanjivati kad su svi ugroženi, a kad 700 tisuća umirovljenika živi godinama ispod linije siromaštva od 2.927 kuna, to nije razlog da im se umanje računi ili povećaju mirovine. Iako su najbrojnija dobna skupina, starije osobe nisu toliko zanimljive vladajućima, što su, ruku na srce, i sami dijelom krivi, jer se unatoč velikom glasačkom potencijalu, nikad nisu uspjeli ujediniti za vlastitu dobrobit. Dakako, to ne amnestira ni Vladu.

     Nerealno je očekivati da će Vlada uspjeti značajnije spriječiti rast svih cijena, tako da će se umirovljenici i ostali siromasi morati poslužiti starim dobrim trikovima - vlastita redukcija struje i zavrtanje ventila na radijatorima, posjećivanje susjeda koji imaju upaljeno grijanje, vožnja u krug u sredstvima javnog prijevoza, hodanje po trgovinama i šoping centrima, dakako samo razgledavajući i grijući se, jer nemaju novca za kupnju.

      „Ponekad mislimo kako siromaštvo znači samo biti gladan, gol i beskućnik. Najveće siromaštvo je kad si nepoželjan, nevoljen i nikog nije briga za tebe", mudra je misao Majke Tereze, koja se nažalost često ocrtava u našem društvu, jer su mnogi umirovljenici i starije osobe ostavljeni na milost i nemilost moderne otuđenosti čovjeka, kada često ni prvog susjeda nije briga kako ti je, a kamoli državu. Ne čudi stoga što su mnogi umirovljenici primorani dodatno raditi, bilo na crno ili ne, kopati po kontejnerima tražeći boce. Ne čudi ni činjenica da oko 40 posto svih samoubojstava u Hrvatskoj počine osobe starije od 65 godina. Njih, očito, nije za to briga...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 

Akcija Sindikata umirovljenika Hrvatske na prikupljanju potpisa na Peticiji „Glasam protiv siromaštva starijih osoba“ je pri kraju –

 

do sada – 18.000 potpisa!

 

-       Naš je život noćna mora, moramo birati hoćemo li jesti ili platiti režije.

 

-       Smatram da nakon sedamnaest godišnjeg redovnog školovanja, dodatnih edukacija i 35 godina POŠTENOG rada zavređujem život koji nije opterećen strahovima kako ću nadalje s mojom mirovinom od 2.358 kn.

 

-       Pa treba biti umjetnik za preživjeti sa 2.632,32 kn u ovoj Lijepoj našoj, ali ju svejedno ne bih mijenjala za ništa na svijetu.

 

            Sindikat umirovljenika Hrvatske 29. listopada je najavio akciju prikupljanja potpisa na Peticiji protiv siromaštva starijih osoba, postavivši za cilj 10.000 potpisa, a prikupljanje je započelo odmah po održavanju parlamentarnih izbora.

 

            U iščekivanju formiranja hrvatske vlade, aktivisti SUH-a u Gradu Zagrebu i 12 županija do danas su prikupili 18.000 potpisa, a gotovo i nema mjesta u Hrvatskoj iz kojeg nije pristiglo barem nekoliko potpisa putem interneta. Potpisa bi bilo i daleko više da je SUH mogao platiti najam skupih štandova, te se stoga potpisivanje na javnim mjestima omogućilo tek u nekoliko gradova.

 

            Mučna svjedočenja koja su aktivisti dnevno slušali prikupljajući potpise, bolne poruke koje su stizale elektronskom poštom ili na online peticiji, potvrđuju kako Hrvatska zasluženo nosi četvrto mjesto od 28 zemalja Europske unije po udjelu siromaštva starijih osoba.

 

            Kroz ovu Peticiju progovorila je Hrvatska zanemarenih starica i staraca koje politika percipira kao društveni teret, a njihov očaj i osjećaj osramoćenosti javnost tek površno prepoznaje. Nije siromaštvo samo u redovima pred javnim kuhinjama, ili u kopanju pod kantama za smeće, već siromaštvo stanuje u našim domovima, u susjedstvu, tu iza ugla.   

 

            Sindikat umirovljenika Hrvatske zatražio je uvođenje tri grupe mjera protiv siromaštva. U prvoj grupi je podizanje zida za obranu od siromaštva uz povećanje mirovine za sve one koji su umirovljeni nakon 1.1.1999. godine (zakinuti su za oko 19 posto pogrešno utvrđenom vrijednošću prve aktualne vrijednosti), uvođenje minimalne mirovine u visini 50% od minimalne plaće; te uvođenje tzv. socijalne mirovine (državna naknada za starije od 65 godina bez mirovine) na teret proračuna.

 

            Drugom grupom zahtjeva poziva se na poboljšanje modela usklađivanja mirovina, jer su dosadašnjom „švicarskom formulom“ mirovine gubile realnu vrijednost za oko jedan posto godišnje. Zahtijeva se nova varijabilna formula usklađivanja s rastom plaća zaposlenih i  potrošačkim indeksom izrađenim posebno za usklađivanje mirovina, i to na temelju kretanja cijena bez luksuznih i sličnih proizvoda, već samo cijena hrane, stanovanja, zdravlja i prijevoza i sl. Adekvatni model usklađivanja najbolji je štit protiv siromaštva.

 

            Treća grupa zahtjeva teži unapređenju zaštite i participacije umirovljenika. Pod time se na prvom mjestu traži uvođenje posebnog pravobranitelja za starije osobe, ali i uvođenje savjetodavnih tijela za umirovljenike i starije osobe na svih razini županija, gradova i općina.

 

            Hoće li se ovi zahtjevi ispuniti? Ako je suditi po recentnim pregovorima i prioritetima dvije glavne koalicije i Mosta, u njihovim reformama nema pitanja siromaštva, niti uobičajenih pitanja socijalne države poput javnog zdravstva i besplatnog školstva. To je zasigurno razlogom što je većina potpisnika peticije izrazila nevjericu da je išta moguće promijeniti na bolje, te da ponižavanju i obezvrjeđivanju starijih osoba nema kraja.

 

            Sigurno je ipak jedno - novu će vladu dočekati ova peticija i bit ćemo joj prvi na vratima progovorivši glasovima onih koji šute.

 

            Ante Gavranović, publicist, predsjednik Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe RH, je poručio: „Podržavam stavove izražene u Peticiji. Hrvatska je prepuna zaista siromašnih ljudi, a povratak dostojanstva tih nesretnika trebao bi biti jedan od najvažnijih zadataka svih društvenih i političkih elita.“

 

 

 

Uz srdačan pozdrav,                                

 

  Jasna A. Petrović, predsjednica SUH-a

 

           Kontakti:  01/4615797; 095 925 1667