UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

ODBOR ZA ZDRAVSTVO

Psihičke posljedice siromaštva

     24. Studenog održan je sastanak Odbora za zdravstvo na kojem su bili prisutni svi članovi - prof. dr. sc. Boško Barac dr. med., neurolog; prof. dr. sc. Zvonimir Kaić, dr. dent. med., stoma­tolog, prof. dr. sc. Nikola Mandić dr. med., psihijatar, prim. dr. sc. Antun Šalamon dr. med., kirurg, prim. Vlasta Vučevac, dr. med., spec. opće medici­ne te prim. mr. sc. Peter Brinar dr. med., opći i vaskularni kirurg, ujedno i predsjednik Odbora SUH-a za zdrav­stvo. Sastanku su prisustvovale i pred­sjednica SUH-a Jasna A. Petrović te predsjednica Odbora za socijalna i zdravstvena prava SUH-a Biserka Budigam.

     Peter Brinar podnio je izvještaj o ra­du od 2013. godine, naglasivši kako su djelovali pod nazivom pododbora, što drže neodgovarajućim, te su zatražili da službeni naziv bude odbor. Time se, drže, kvalitetnije nastavlja naslijeđe ko­je je na čelo istoimenog odbora za zdravstvo utemeljio pokojni prof. dr.sc. Dragutin Droždjek. Predsjednica Jas­na Petrović objasnila je da je u međuv­remenu organizacijski smanjen broj odbora i da je sada Odbor za zdrav­stvo i socijalnu zaštitu jedan odbor, a da postoji više pododbora. No, ocijeni­la je da nema prepreke uporabi naziva odbor, iako ne u statutarnom smislu. Članovima će se ubuduće dostavljati redovito Glas umirovljenika, kako bi bi­li informirani o aktivnostima SUH-a, a redovito će se pripremati i zapisnik sa svih sjednica, te izvještavati tijela odlu­čivanja SUH-a o aktivnostima i prijed­lozima. Predloženo je 18 tema koje bi Odbor želio pripremiti i prezentirati čla­novima Sindikata umirovljenika, te široj javnosti. Dogovoreno je također da će se prioritet trenutno dati organiziranju odgovarajućih skupova o institucional­nom smještaju u Zagrebu, o palijativnoj skrbi i hospiciju (zadužena prim. Vuče­vac), dok su članovi Odbora posebno zamoljeni da promisli o temi psihičkih posljedica siromaštva, kako bi se o to­me progovorilo i kroz glasilo SUH-a (prim. Mandić). Usvojen je i zahtjev Odbora da se u „Alijansu za Alzheime- rovu bolest“ kao predstavnik SUH-a delegira prof. dr. sc. Nikola Mandić.