UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

PROJEKT „SIGURNOST U TREĆOJ DOBI

Kako izbjeći rizike pri raspolaganju imovinom

     23. studenog 2015. godine u prostorija­ma Gradskog društva Crvenog križa Zagreba svečano je predstavljen Projekt “Si­gurnost u trećoj dobi - kako izbjeći rizike pri raspolaganju imovinom”. Nositelj Projekta je Hrvatski pravni centar, a partner na Projektu je Centar za socijalnu skrb Zagreb, dok su suradnici Gradsko društvo Crvenog križa i Sindikat umirovljenika Hrvatske. SUH je pozvan u projekt upravo zbog toga što još od početka 2013. godine vodi intenzivnu kampanju za osvješćivanje starije populaci­je o rizicima potpisivanja dosmrtnog i doži­votnog ugovora o uzdržavanju.

     Na predstavljanju Projekta uvodni­čari su bili ravnatelj Gradskog društva Crvenog križa Ivan Penava, ravnate­ljica Centra za socijalnu skrb Zagreb Božena Horvat-Alajbegović, zamjenik predsjednice Sindikata umirovljenika Hrvatske Milan Tomičić te ispred Hr­vatskog pravnog centra koordinatori­ca Projekta Ana Paska. Svi su nagla­sili značaj ovog Projekta za poveća­nje pravne sigurnosti osoba treće ži­votne dobi.

     Cilj Projekta je informiranje starijih građana o prednostima i rizicima sklapanja ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju i drugim obli­cima raspolaganja imovinom (darovni ugovori, punomoći, hipoteke i dr.), a kako bi se osigurala veća pravna si­gurnost i zaštita ove ranjive skupine građana u riziku od zlouporaba i manipulacija.

     Projektne aktivnosti sastojati će se od tiskanja i distribucije letaka i bro­šura, javnih tribina i pravnog savjeto­vališta u kojem će se razmatrati kon­kretne situacije i pružati neposredna pravna pomoć i savjetovanje. Takođ­er će se u cilju daljnje održivosti Pro­jekta educirati određeni broj aktivista SUH-a u Zagrebu, Slavonskom Bro­du, Puli i Splitu.