UVODNA RIJEČ

Daj glas za svoj spas

     Koji potencijalni Predsjednik Republike Hrvatske voli umirov­ljenike? Pođimo redom, od aktualne predsjednice. Znamo da je na Silvestrovo 2018. godine donijela košaru slatkiša, pića, kave i tortu u zagrebački Dom za starije Sveta Ana, a oni su joj uzvratili kulturno-umjetničkim programom i pitanjem zašto su mirovine tako male. Odgovor "nešto malo rasle ove godine, ali ni izdaleka blizu kako bi mogle".

Znamo da je u povodu Međunarodnog dana starijih osoba najavljena sudjelovati na Gerontološkom tulumu u Zagrebu, gdje ju je čekalo više stotina umirovljenika, ali je nakon dvadesetak minuta objavljeno kako ne stigne doći. Ima važnija posla. Zato je, da se oduži, 18. listopada organizirala Dan otvorenih vrata na Pantovčaku na temu „Za dostojanstvenu i sretnu treću dob", pa je tamo primala darove od raznih udruga, koje su joj i pjevale i plesale. Predstavnici gradske organizacije SUH-a su se odazvali i uručili joj informaciju o položaju umirovljenika u običnoj žutoj koverti. Slikala se s njima.

     Na jednoj konferenciji pod nazivom „Hrvatska kakvu treba­mo" Predsjednica je upitala okupljene može li itko živjeti s mini­malnom plaćom od 3.000 kuna, jer da je to premalo. Ali nije spo­menula činjenicu da 800 tisuća umirovljenika koji imaju manju mirovinu od spomenutog minimalca doista jedva preživljavaju kopajući po kontejnerima i kantama za smeće. Oni nisu „tko", oni su „nitko".

     Nedavno je zborila odlučno: "Naši ljudi ne traže socijalnu po­moć, nego dobro plaćeno i dostojanstveno radno mjesto i više od 3.000 kuna plaće", ali nije rekla da dostojanstvenu starost zaslužu­ju i umirovljenici.

     Eto poučka o dostojanstvu. Predsjednica Grabar-Kitarović ka­zala je kako svatko od nas starenje doživljava osobno, kao proces razvoja u kojemu se mijenjamo i proživljavamo nova iskustva, no kako se i dalje želimo radovati životu, bez obzira na godine. Rekla je da osjetila koliko veselja i iskrene životne radosti postoji među ljudima koje iskustvo života upozorava kako treba pamtiti samo sretne dane.

     Predsjednice, u kojem to ružičastom svijetu živite? Ili Vam je pala Željezna zavjesa pred oči pa ne vidite stvarnost?

Pa onda spomenimo Miroslava Škoru koji umirovljenike do sada nije spomenuo, iako se i njemu približavaju sijede godine. Ili još gore, kandidata Mislava Kolakušića, koji je samo opleo braniteljske mirovine i katastrofično rekao kako mirovinski sustav u Hrvatskoj ne postoji, da nema novca za mirovine. Niti je razumio mirovinski sustav, niti je spomenuo čovjeka.

     U listopadu je Milanović objavio kako ima radosnu vijest, jer će saborski zastupnici ostati bez povlaštenih mirovina. I od toga će valjda bolje živjeti siromašni umirovljenici?

     Spomenuo je ipak da su mirovine male„i tu će Vlada, koja god bila, morati više dati". „Umirovljenici su naši građani, svaki od njih zaslužuje dostojnu mirovinu za život i to nema veze s ideologi­jom. A svatko tko je na vlasti mora znati da je na vlasti i radi tih ljudi", zaključio je zagovornik„normalne Hrvatske".

Pa vi sada birajte kome ćete dati svoj glas. Za svoj spas.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

Povećalo: ZAŠTO PETICIJOM ZAHTIJEVAMO MINIMALNU MIROVINU

Minimalna mirovina u visini 50 posto minimalne plaće!

Piše: Jasna A. Petrović, predsjednica SUH-a

     Većina javnih mirovina je financijarno iz doprinosa temeljem prihoda, a iznos mirovine ovisi o duljini rad­nog staža te položaju svakog pojedinca. Tako bi umirovljenici iza kojih stoji dobra karijera, i u mirovini imali dovoljno za kvalitetan život.

     No, nije svatko imao uspješnu poslov­nu karijeru, pa će tako prestroga veza­nost mirovine uz prihode za vrijeme rada mnoge umirovljenike dovesti do siro­maštva.

     U Europskoj uniji postoje različite vrste minimalnih prihoda zajamčenih starijim osobama, kako bi ih se spasilo od siromaštva. Minimalni prihod koji bi svatko trebao imati definira se kao osi­guran i zajamčen prihod za život čak i ako isti nije stečen radom i doprinosima u cijelosti. Propisima se za takve sluča­jeve primjenjuje redistribucija prihoda, kojom se stvara pravednija raspodjela mirovina.

     Neki oblici minimalnih mirovinskih pri­hoda temelje se, primjerice, na godina­ma prebivanja u nekoj zemlji ili na godi­nama radnog staža. Takvi propisi su obično ugrađeni u javni mirovinski sus­tav, no svejedno dio starijih osoba osta­je bez prava na takav prihod, pa se za njih u okviru socijalnog sustava dodatno ugrađuju zaštitni mehanizmi poput te­meljne socijalne naknade i sličnog.

Minimum sa sto lica

     Većina javnih mirovina je financijarno iz doprinosa temeljem prihoda, a iznos mirovine ovisi o duljini rad­nog staža te položaju svakog pojedinca. Tako bi umirovljenici iza kojih stoji dobra karijera, i u mirovini imali dovoljno za kvalitetan život.

     No, nije svatko imao uspješnu poslov­nu karijeru, pa će tako prestroga veza­nost mirovine uz prihode za vrijeme rada mnoge umirovljenike dovesti do siro­maštva.

     U Europskoj uniji postoje različite vrste minimalnih prihoda zajamčenih starijim osobama, kako bi ih se spasilo od siromaštva. Minimalni prihod koji bi svatko trebao imati definira se kao osi­guran i zajamčen prihod za život čak i ako isti nije stečen radom i doprinosima u cijelosti. Propisima se za takve sluča­jeve primjenjuje redistribucija prihoda, kojom se stvara pravednija raspodjela mirovina.

     Neki oblici minimalnih mirovinskih pri­hoda temelje se, primjerice, na godina­ma prebivanja u nekoj zemlji ili na godi­nama radnog staža. Takvi propisi su obično ugrađeni u javni mirovinski sus­tav, no svejedno dio starijih osoba osta­je bez prava na takav prihod, pa se za njih u okviru socijalnog sustava dodatno ugrađuju zaštitni mehanizmi poput te­meljne socijalne naknade i sličnog.

     Tipovi minimalnih prihoda variraju di­ljem EU, ali nema zemlje koja nije ugra­dila preventivne mehanizme za borbu protiv siromaštva starijih osoba. U nekim zemljama nije riječ o minimalnoj mirovi­ni, već o općoj socijalnoj potpori.

     Prvi i najčešći tip je tzv. univerzalna ili temeljna mirovina koju dobivaju svi stariji građani, s nerijetkom razlikom u visini za samce ili parove. Taj tip mini­malnog prihoda nije povezan s radnim stažom ili uplaćenim doprinosima, ali je nerijetko reduciran za građane koji nisu proveli cijeli život ili propisani broj godina prebivajući u određenoj zemlji. Naj­jednostavniji oblik takve temeljne „miro- vine“ postoji u Nizozemskoj gdje iznos ovisi o dužini prebivanja, a dobiva je svaki stanovnik, dok u Danskoj takvu te­meljnu penziju dobivaju samo starije osobe koje nemaju drugih prihoda. U Švedskoj i Finskoj univerzalna mirovina se plaća ljudima bez dovoljnih osobnih mirovinskih prihoda, ali se ne uvjetuje drugim imovinskim ili prihodovnim cen­zusima.

     Kontributorna minimalna mirovina je osmišljena za one koji su radili potreban broj godina za stjecanje mirovine, ali su imali niska primanja pa su i uplaćeni do­prinosi bili niski. Za njih se onda propisu­je minimalni iznos „nagrade“ za njihov doprinos. To može biti u različitim oblici­ma. Primjerice, u Velikoj Britaniji država plaća temeljnu državnu mirovinu svima koji su barem 30 godina uplaćivali u Na­cionalni mirovinski osiguravajući fond, neovisno koliki su im bili doprinosi. U Ir­skoj također državna penzija ovisi o bro­ju godina plaćanja doprinosa, a ne o vi­sini uplaćenih doprinosa. Druge, pak, zemlje strože povezuju visinu doprinosa i visinu minimalne mirovine (Belgija, Bu­garska, Hrvatska, Slovenija).

Sto je dovoljno?

     Takav tip minimalnog prihoda javne mirovine čini samo donekle pravedniji­ma, svakako u manjoj mjeri nego što je to kod univerzalnih mirovina. Hrvatska ima ovaj model - najnižu mirovinu koja ovisi o godinama radnog staža, te se množi s aktualnom vrijednosti mirovine. Tako radnik koji je stekao uvjet za miro­vinu temeljem najmanje 15 godina rad­nog staža, ako je imao primanja (pa time i doprinose) temeljem minimalne zajam­čene plaće, može ostvariti mirovinu u vi­sini od 885 kuna. Riječ je o iznosu koji je apsolutno nedostatan za ikakvo preživ­ljavanje, te je daleko ispod linije siro­maštva koja bi (prema formuli izračuna u EU) u Hrvatskoj iznosila 60 posto medi­jana plaće, a to je onda 60 posto od 4.200 kn ili 2.500 kuna!

     Minimalna neto plaća za 2015. godinu u Hrvatskoj iznosi 2.424 kn, pa bi mini­malna neto mirovina trebala biti, za po­četak, barem 50 posto tog iznosa odnos­no 1.212 kn. Misli li netko da je to previ­še? Misli li itko da to nije moguće realizi­rati? SUH drži da nitko tko je radio, pa makar 15 godina, ne bi smio imati miro­vinu nižu od tog minimalnog iznosa. Kontributorni princip ostaje za sve miro­vine koje su više od toga.

     Prema Državnom zavodu za statistiku i njegovom anketnom načinu izračunava­nja linija siromaštva za samačkog doma­ćinstvo iznosi oko 2.100 kn. A to znači u startu da 60 posto svih umirovljenika ima mirovine u zoni siromaštva.

Naličje socijalne pomoći

     Posebna socijalna pomoć za starije osobe je usmjerena na jamčenje mini­malnog prihoda iz „socijalne sigurnosne mreže“, a može biti zasnovana isključivo na socijalnim kriterijima i osigurana kroz javni mirovinski sustav (Francuska, Špa­njolska, Portugal) ili kroz posebne insti­tucije. Pravo na socijalnu pomoć obično nije uvjetovano duljinom prebivanja u odnosnoj zemlji ili visinom uplaćenih do­prinosa, kao što je slučaj kod prethodna dva tipa minimalnog primanja, no obično se jamči građanima koji imaju prebivališ­te u toj zemlji i nije „izvozni“ artikal. Po­sebna socijalna pomoć za stare obično je uvjetovana određenom dobi i potre­bom.

     Opća socijalna pomoć nije posebno usmjerena na starije osobe. Kroz nju se potpomažu građani koji nemaju dovoljne prihode za preživljavanje, a obično pod­liježe transparentnim socijalnim kriteriji­ma. Primanje opće socijalne pomoći je katkad uvjetovano obvezom traženje za­poslenja ili zaduženjem rođaka na dava­nje potpore. Samo dvije zemlje članice EU imaju opću socijalnu pomoć kao jedi­nu „sigurnosnu mrežu“ za starije ljude, a to su Češka i Njemačka.

     Hrvatska ima tzv. opću socijalnu po­moć, pa čak ima i propis kojim starijima od 65 godina jamči nešto viši iznos od zajamčene minimalne naknade (ZMN). No, siromašni starac bez ikakvih prihoda kod nas će primiti 920 kn mjesečno, od čega ne može preživjeti! Šokira, među­tim, da je čak i to nepravedno prema si­romašnom umirovljeniku s najnižom mi­rovinom (za 15 godina radnog staža) od 885 kn, jer se praktički veća potpora da­je onome koji - nikad nije radio.

Svatko ima nešto

     Sve zemlje u EU imaju barem jedan tip minimalnog prihoda za zaštitu starijih osoba od siromaštva. Prva dva spome­nuta tipa, s univerzalnom ili državnom penzijom, te s kontributivnom minimal­nom potporom (npr. najniža mirovina), u mnogim zemljama nisu dovoljna, te je potreban dodatni sustav socijalne potpo­re za one koji ne ostvaruju pravo na tak­ve tipove potpore.

Daleko bolji uvid bismo dobili uspored­bom udjela minimalnog mirovinskog pri­hoda s iznosom linije siromaštva u svakoj od zemalja: taj je udjel niži od 30 posto u Letoniji i začudno - Češkoj; od 30 do 50 posto iznosi u Litvi, Hrvatskoj, Sloveniji, Mađarskoj, Estoniji i Bugarskoj; od 50 do 70 posto u Finskoj, Poljskoj, Italiji, Fran­cuskoj; od 70 do 90 posto u Cipru, Luk­semburgu, Malti, Rumunjskoj i Velikoj Britaniji. Definitivno su „pobjednici" zem­lje u kojima se s minimalnom mirovinom može preživjeti na i iznad granice siro­maštva, a to su: Nizozemska, Portugal, Belgija, Danska i Španjolska.

     U slučaju socijalnih pomoći, postavlja­ju se brojni socijalni kriteriji, a u nekim zemljama i imovinski, te u rijeđim sluča­jevima i imovinski i prihodovni status po­tomaka koji zakonski imaju obvezu po­tencijalnog uzdržavanja. S brojnošću takvih uvjeta odnosno prepreka u ostva­rivanju potpore, obično raste i rizik od si­romaštva.

     Ovisnost starijih osoba o minimalnim prihodima u mnogim je državama sve ve­ća, te sve veći udjel starijih umirovljenika živi od državne ili univerzalne mirovine. Zemlje s univerzalnom temeljnom mirovi­nom imaju vrlo visok udjel korisnika, čak do 100 posto kao što je slučaj Danske. U zemljama u kojima se univerzalna mirovi­na plaća samo ljudima bez dovoljnih osobnih mirovina (Finska, Švedska), ud­jel je također vrlo visok, i to naročito za žene. Rodna nejednakost je vidljiva i u drugim tipovima minimalnih prihoda, pa je utoliko više jasno kako je to posljedica preniskih mirovinskih prava stečenih te­meljem prekarnog ili potplaćenog rada. Koji su, međutim, trendovi i izazovi? Socijalne potpore su sve više izrazito ve­zane uz socijalne kriterije, a u konačnici se nastoji i destimulirati interes za ta prava pa su nerijetko iznosi potpore bit­no niži od granice siromaštva. Time se promašuje osnovni cilj, a to je spriječavanje siromaštva.

Jeftinija od posljedica

     Nadalje, teški imovinski cenzusi imaju za posljedicu zadržavanje sve većeg broja ljudi u stupici siromaštva. Štednja za nečiju mirovinu, zarađivanje i plaća­nje doprinosa, mogu biti obeshrabreni imovinskim cenzusima koji će im onemo­gućiti adekvatnu minimalnu mirovinu. Stoga je važno da sve zemlje osnaže po­litike kojima će što većem broju građana omogućiti da zarade svoje mirovine iz­nad linije sunovrata u siromaštvo. Pre­duvjet za to je i rast stope radne aktiv­nosti stanovništva, a osobito žena i stari­jih od 55 godina, u čemu je Hrvatska na apsolutnom dnu EU ljestvice.

      Ekonomska kriza i visoka stopa neza­poslenosti, posebno mladih ljudi, ostavit će mnoge „rupe“ njihovim radnim životo­pisima, pa će unaprijed biti „pretplaćeni“ na minimalne potpore. Također, kako us­poredo raste zahtjevana dob za um­irovljenje, jedan dio ljudi će sa tržišta ra­da naprosto prijeći u socijalne slučajeve. Sigurno je da će zaposleni s prekarnim radnim mjestom (npr. rad na određeno, part-time rad, agencijski rad, sezonski rad), imati i niža primanja i češće preki­de u radnoj karijeri. Takva je osoba una­prijed osuđena na siromaštvo u starosti. A većina takvih su - žene.

Ključ je pravedan mirovinski sustav

     Točno je, i to potvrđuju brojni europski eksperti, kako minimalne i socijalne mi­rovine nisu presudne u sprječavanju si­romaštva starijih osoba, već su to dobro i pravično dizajnirani mirovinski sustavi, s odgovarajućim redistributivnim ele­mentima.

     Mirovinski sustavi u Bugarskoj, Nje­mačkoj, Francuskoj, Luksemburgu i Por­tugalu nemaju redistributivne elemente. Solidarnost se ne predviđa kroz mirovin­sku formulu, ali je ima u nekim drugim di­jelovima mirovinskog zakonodavstva (npr. nadoknađivanje umanjenja prihoda za rodiljni i roditeljski dopust, obiteljske mirovine).

     Mnoge zemlje imaju mirovinske sustave koji imaju relativno zbijene mirovine, pa ne­ma velike razlike između onih s puno godina radnog staža i niskim plaćama i onih s manje godina radnog staža i visokim dopri­nosima. U takvim zemljama mirovinski sus­tavi su kreirani s ciljem da bi poništili uči­nak „kratkih karijera11 i niskih primanja.

     Naposljetku, što se desi kad usporedi­mo razinu zajamčenih minimalnih priho­da za starije osobe s linijom siromaštva? Noviji pokazatelji potvrđuju da nema bit­ne razlike u apsolutnim iznosima između godišnjeg minimalnog prihoda za starije osobe i linije siromaštva

     Ima li jamstva da bi uvođenjem mini­malne i socijalne mirovine bio zaustav­ljen rast udjela starijih osoba koje tonu u siromaštvo? „Najgore“ tri zemlje po sto­pama siromaštva u EU, odnosno po pos­totku starijih od 65 godina koji su siro­mašni, su Bugarska (57,6 posto), Latvija (36,1 posto), Rumunjska (35 posto) i Hr­vatska (31,9 posto).

     Bugarska i i Hrvatska zapravo nema­ju minimalnu mirovinu, već najnižu mi­rovinu koja se obračunava po godini radnog staža, te je vrlo niska i pokriva manji dio potrebnog iznosa do granice siromaštva. U Bugarskoj najniža miro­vina od 78e dostaje za 49,4 posto izno­sa do linije siromaštva, a u Hrvatskoj (115€) 45,2 posto s trendom daljnjeg opadanja, pa je time Bugarska u nešto boljoj poziciji. Letonija pak ima mini­malnu mirovinu, no u iznosu koji dosta­je za samo 27,1 posto od linije siro­maštva, pa je daljnji trend siromašenja starijih vjerojatan. Rumunjska s mini­malnom mirovinom od 78 ima druga­čiji trend. Naime, već sada se tim izno­som pokriva 76,2 posto do nacionalne linije siromaštva, te će vjerojatno Ru­munjska uskoro preskočiti Hrvatsku, či­me bismo postali treća zemlja najsiro­mašnijih starica i staraca. Nije, dakle, bitno koliko ste apsolutno siromašni, već je bitnije koliko ste siromašniji od ostatka stanovništva, koliko ste kliznuli ispod linije siromaštva i koliki je udjel siromašnih u toj dobnoj skupini. A Hr­vatska definitivno tone, što pokazuju brojni pokazatelji, među inim i Global AgeWatch za 2015. Iza nas po nedos­tatku ljubavi spram svojih starijih sta­novnika od EU zemalja su samo Grčka i Litva. Slava nam!

 

MINIMALNE MIROVINE U EURIMA

lako mjesečni iznosi zajamčenih minimalnih mirovina u eurima nisu usporedivi, ipak nabrojimo barem neke (2012. g.): Belgija -1.100 €; Bugarska 78«; Češ­ka 113«; Danska - 1.375 €; Estonija -149 «; Irska - 949 «; Grčka - 360 € (na­kon najnovijih rezanja); Španjolska - 738«; Francuska - 800« ; Hrvatska - 115«; Italija - 543«; Cipar - 548« ; Letonija - 80« ; Litva - 94«; Luksem­burg - 1.547«; Mađarska - 98«; Malta - 513« ; Nizozemska 1.127«; Austri­ja - 966«; Poljska -169«; Portugal - 442« ; Rumunjska - 78«; Slovenija - 200 «; Finska - 743 «; Švedska - 724

 

Europska šetnja: Starije se štiti!

     Belgija ima dva zaštitna filtera: prvi je zajamčena minimalna mirovina za puni radni staž, a drugi je zajamčeni prihod za osobe starije od 65 godina. Bu­garska ima najnižu mirovinu za one s najmanje 15 godina radnog staža, te so­cijalnu mirovinu za starije od 70 godina. K tome postoji i opća socijalna pomoć kao treća mreža socijalne potpore. Češka ima socijalnu pomoć koja pokriva sve potrebite. Danska ima narodnu starosnu mirovinu, te dodatnu novčanu potporu za starije od 65 godina.

     Estonija ima nacionalnu penziju za starije od 63 godine. Irska ima državnu mi­rovinu utemeljenu na doprinosima te socijalnu državnu mirovinu koja nije utemelje­na na doprinosima za starije od 66 godina. Grčka ima minimalnu mirovinu, a njolska, uz minimalnu mirovinu, i socijalnu mirovinu za starije od 65 godina s 10 go­dina boravišta, te opću socijalnu pomoć i za stare. Francuska ima minimalnu miro­vinu zasnovanu na doprinosima te solidarnu naknadu za starije od 65 godina. Hr­vatska ima najnižu mirovinu zadanu doprinosima, te opću socijalnu pomoć.

     Italija ima minimalnu penziju, socijalnu naknadu za starije od 65 godina i 3 mjeseca, te dodatno i socijalnu pomoć. Cipar također ima trostruku zaštitu: mi­nimalnu mirovinu, socijalnu penziju od 65. godine te posebnu socijalnu potpo­ru za starije u potrebi. Letonija ima minimalnu starosnu mirovinu, te zajamče­ni minimalni prihod općeg tipa. Litva pak nema minimalnu mirovinu, već soci­jalnu mirovinu, te novčanu socijalnu pomoć za potrebite.

     Luksemburg ima minimalnu mirovinu, te dodatno zajamčeni minimalni pri­hod za sve građane. Mađarska također ima minimalnu starosnu mirovinu, te državnu naknadu za starije od dobi za umirovljenje.

     Malta također ima nacionalnu minimalnu mirovinu i državnu naknadu za starije od 60 godina uz uvjet 5 godina boravišta. Nizozemska ima opću staros­nu mirovinu i minimalni prihod za život. Austrija spada u rijetke zemlje bez mi­nimalne mirovine, ali zato ima visok dodatak mirovini za one koji su radili ba­rem 15 godina, te k tome i minimalni prihod za život koji se jamči svima. Polj­ska ima minimalnu mirovinu i stalnu socijalnu pomoć, dok Portugal uz minimal­nu mirovinu ima i socijalnu mirovinu za starije od 66 godina.

     Rumunjska nema minimalnu mirovinu, ali postoji socijalna mirovine za starije od 60 (žene) ili 65 (muškarci). Slovenija ima najnižu mirovinu, no i socijalnu mi­rovinu za starije od 63 (žene) ili 65 (muškarci). Uz to ide novčana socijalna pot­pora svima u potrebi. Slovačka ima samo naknadu za slučaj socijalne potrebe.

     Finska ima nacionalnu penziju i socijalnu potporu, a Švedska zajamčenu mirovinu i državnu potporu za starije od 65 godina. Velika Britanija ima temelj­nu državnu mirovinu te dodatnu potporu za starije od 60-65 godina.