UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

ZAGREB: 3. SPORTSKI SUSRETI POVJERENIŠTVA SUH-A ZAGREB

Hrabrost protiv kiše

     Sportski susreti sindikalnih podružnica s područja Grada Zagreba organizirani su 3. listopada po treći put. Organi­zator je bilo Povjereništvo SUH-a Zagreb, čiji je Odbor za sport, ulogu domaćina i ovaj puta prepustio Podružnici Student­ski grad iz zagrebačke Dubrave.

     Natjecatelji su od devet sati polako stizali u dvoranu Mjes­nog odbora Studentski grad gdje su ih dočekale „domaćice” ko­je su ih potom počastile svježim pecivom, kavom, čajem i ce- devitom, te nastojale voditi brigu o ekipi koja im je dodijeljena, kako bi se što ugodnije osjećali.

     Prisutnima su se obratili Mira Božić u ime gradonačelnika Grada Zagreba Milana Bandića, Ivan Grbavac u ime predsjedni­ce SUH-a, te predsjednica Povjereništva SUH-a Zagreba Biser­ka Budigam koja je svim natjecateljima zaželjela puno uspjeha te trubom označila početak igara.

     Natjecalo se 11 zagrebačkih podružnica: Centar, Črnome- rec, Susedgrad, Granešinski Novaki, INA, Miroševac, Novi Za­greb, Oporovec, Pešćenica, Podsljeme i Studentski grad. Nat­jecatelji su prošli 8 igara za koje su prethodno dobili propozici­je, kao i kriterije za bodovanje.

     Igrao se pikado, bacala se loptica u koš, pucalo se na gol, loptalo se rukom i nogom, nabacivalo se kolutove na štap, no­silo jaje u žlici i rušili čunjevi na visećoj kuglani. Kiša je u dva navrata pokušala pokvariti ugođaj, ali igre su se odigrale do kraja. Nažalost, nezgode se nisu mogle mimoići, pa je ovog pu­ta bilo i ozljeda.

     Za vrijeme igara „masterchefovi” su u kotlu pripremali grah s kobasicama, kod doktorica Zore i Lovorke iz Crvenog križa mo­gla se obaviti spirometrija, dok je „Optometrika” vršila kontro­lu vida. Izložba radova članova Podružnice Studentski grad iz­ložena je u susjednoj prostoriji.

     Zbrajanje bodova najspretnijima i najsretnijima donijelo je medalje. Broncu je dobila ekipa Podružnice Oporovec, srebro ekipa Podružnice Podsljeme dok je zlato pripalo Podružnici Stu­dentski grad. Svim ekipama za sudjelovanje dodjeljena je za­hvalnica koju je nakon medalja uručila predsjednica Povjere­ništva SUH-a Zagreb Biserka Budigam.

     Po dodjeli odličja uslijedio je i prigodni inspirativni program: plesni par - prvaci Hrvatske u akrobatskom rock ‘n’ rollu, Grga i Miranda - iz Plesnog kluba Buba oduševili su sve prisutne, a članovi dramske sekcije KUD-a Dubrava nasmijali su sa svojim skečevima. Poslije ručka plesalo se uz glazbu Renata Šimun- kovića.

     Za pohvalu su, zaista, bili svi natjecatelji koji su se odvažili sudjelovati, ali četiri članice Podružnice Centar zaslužuju „kapu dolje” jer su hrabro pokazale volju i prošle sve zadane igre, nakon čega su i plesale dok je god muzika svirala. (Snježana Živčić)