UVODNA RIJEČ

Zemlja promatrača

Piše: Jasna A. Petrović

     Već godinama Sindikat umirovljenika Hrvatske ad­ministrira tematsku Facebook stranicu Pokret protiv siromaštva starijih osoba. Tamo dnevno „razgovara­mo" sa stotinama umirovljenika o različitim temama ve­zanima uz starije osobe. Tisuće komentara tjedno u vezi zanemarivanja starih, domova umirovljenika, prijevarama s ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju...

     Svi oni prolaze mukotrpni put od informacije, preko osvješćivanja, do uloge promatrača. Isprva, pričaju poput lutaka koje naši unutarnji valovi i vanjska zbivanja vrte u svojim filmovima u kojima ne osjećamo sebe i ne živimo iz sebe. Tako smo toliko poistovjećeni s onim što se doga­đa unutar i oko nas, da gubimo svaki tračak i iskru onoga tko mi uistinu jesmo, istovremeno misleći da smo ono što iskušavamo u i oko sebe. U tom virtualnom svijetu teško je prepoznati moć promatrača, ulogu svjedoka svoga vre­mena te katapultirati sebe iz svojevrsne hipnoze koja nas je kolektivno obuzela i postati promatrači koji imaju od­mak od samih sebe.

     Eto primjera s nacionalnom naknadom za starije od 65 godina. Nezgrapna politička odluka nazvati to u po­četku nacionalnom mirovinom, donijela je brojne šumo­ve u eteru. Ako je mirovina, onda kako mirovinu mogu dobiti oni koji nisu radili i plaćali doprinose. Ako je miro­vina, onda ide iz mirovinskog fonda, onda je to krađa u ime neradnika. U toj priči soli dodaje i jedina parlamen­tarna umirovljenička stranka koja tvrdi kako treba uvesti imovinski cenzus, jer će u protivnome baš tih 800 kuna po siromahu, uglavnom ženi, dobiti bogataši s vilama i bazenima.

     I gle, kad im kažete da to nije mirovina, već socijalna potpora kakva postoji u više od stotinu zemalja u svije­tu, da ide iz državnog budžeta, a ne iz mirovinskog fonda, onda kažu da lažete i pogodujete vladajućima. Kao da su zaboravili od vlastitog siromaštva i poniženosti prepozna­ti još veće siromahe. Kao da ih obuzima opsesija i jal vlasti­tom nemoći. Ne postavljaju pitanje iz rakursa promatrača: nije problem što će netko potrebit dobiti pomoć koja mu može omogućiti da barem plaća struju, već je problem što oni sami imaju mizerne mirovine. Tako stvarnost pli­va u očaju samopercepcije vlastite bijede pa pogubljeni u mislima i emocijama, robotiziramo svoje reakcije, koje nas mahom drže u zoni destruktivnog raspoloženja i ma­lodušnosti. Tako sve postaje negativno i zlonamjerno, nepravedno i zamućeno, dok nezadovoljstvo buja do raz­mjera gubitka konstruktivne stvarnosti.

     Među hipnotiziranosti očajem većina komentira kako su za svoje sitne mirovine radili „bez veze", a, primjerice, Slavonac Dragan Džoić kaže: „Ma to je samo za uhljebe. Opet će dobit oni što imaju i previše, a stvarni ljudi koji ne­maju neće ni dobiti." I onda se na stotinu njih pojavi rari- tetni komentar Riječanke Nevenke Licul koja kratko kaže: „Groznih li komentara. Nije problem 800 kn za siromahe, već visina penzije. Pa tako napišite." Tko je to dotakao dno, a tko je učinio promatrački odmak i prepoznao problem? Tko je shvatio da dati siromašnima, ne znači oduzeti oni­ma malo manje siromašnima? Tko je prepoznao da ma­njak promatračkog rakursa rađa jal i još veći očaj i fikciju opće izloženosti ugrozi?

     Zaustavite se i recite možete li promijeniti lošu stvar­nost ako ju gledate samo crnim bojama. Neće li se i željela stvarnost pokazati kao crna i zamračena, a vi ćete izgubiti potencijal za utjecaj na promjene. Razmislite.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

ZAGREB: 3. SPORTSKI SUSRETI POVJERENIŠTVA SUH-A ZAGREB

Hrabrost protiv kiše

     Sportski susreti sindikalnih podružnica s područja Grada Zagreba organizirani su 3. listopada po treći put. Organi­zator je bilo Povjereništvo SUH-a Zagreb, čiji je Odbor za sport, ulogu domaćina i ovaj puta prepustio Podružnici Student­ski grad iz zagrebačke Dubrave.

     Natjecatelji su od devet sati polako stizali u dvoranu Mjes­nog odbora Studentski grad gdje su ih dočekale „domaćice” ko­je su ih potom počastile svježim pecivom, kavom, čajem i ce- devitom, te nastojale voditi brigu o ekipi koja im je dodijeljena, kako bi se što ugodnije osjećali.

     Prisutnima su se obratili Mira Božić u ime gradonačelnika Grada Zagreba Milana Bandića, Ivan Grbavac u ime predsjedni­ce SUH-a, te predsjednica Povjereništva SUH-a Zagreba Biser­ka Budigam koja je svim natjecateljima zaželjela puno uspjeha te trubom označila početak igara.

     Natjecalo se 11 zagrebačkih podružnica: Centar, Črnome- rec, Susedgrad, Granešinski Novaki, INA, Miroševac, Novi Za­greb, Oporovec, Pešćenica, Podsljeme i Studentski grad. Nat­jecatelji su prošli 8 igara za koje su prethodno dobili propozici­je, kao i kriterije za bodovanje.

     Igrao se pikado, bacala se loptica u koš, pucalo se na gol, loptalo se rukom i nogom, nabacivalo se kolutove na štap, no­silo jaje u žlici i rušili čunjevi na visećoj kuglani. Kiša je u dva navrata pokušala pokvariti ugođaj, ali igre su se odigrale do kraja. Nažalost, nezgode se nisu mogle mimoići, pa je ovog pu­ta bilo i ozljeda.

     Za vrijeme igara „masterchefovi” su u kotlu pripremali grah s kobasicama, kod doktorica Zore i Lovorke iz Crvenog križa mo­gla se obaviti spirometrija, dok je „Optometrika” vršila kontro­lu vida. Izložba radova članova Podružnice Studentski grad iz­ložena je u susjednoj prostoriji.

     Zbrajanje bodova najspretnijima i najsretnijima donijelo je medalje. Broncu je dobila ekipa Podružnice Oporovec, srebro ekipa Podružnice Podsljeme dok je zlato pripalo Podružnici Stu­dentski grad. Svim ekipama za sudjelovanje dodjeljena je za­hvalnica koju je nakon medalja uručila predsjednica Povjere­ništva SUH-a Zagreb Biserka Budigam.

     Po dodjeli odličja uslijedio je i prigodni inspirativni program: plesni par - prvaci Hrvatske u akrobatskom rock ‘n’ rollu, Grga i Miranda - iz Plesnog kluba Buba oduševili su sve prisutne, a članovi dramske sekcije KUD-a Dubrava nasmijali su sa svojim skečevima. Poslije ručka plesalo se uz glazbu Renata Šimun- kovića.

     Za pohvalu su, zaista, bili svi natjecatelji koji su se odvažili sudjelovati, ali četiri članice Podružnice Centar zaslužuju „kapu dolje” jer su hrabro pokazale volju i prošle sve zadane igre, nakon čega su i plesale dok je god muzika svirala. (Snježana Živčić)