UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

Hrvatska stranka umirovljenika: SUH podržava veći dio predizbornih zahtjeva

     Pred tridesetak SUH-ovaca 15. listo­pada u Radničkom domu „gostovali" su čelnici Hrvatske stranke umirovljenika, članovi SDP-ove koalicije Hrvatska raste, i to predsjednik Silvano Hrelja, dosadaš­nji šef zastupničkog kluba HSU-a Željko Šemper i glasnogovornik Jurica Galešić. Hrelja je upozorio na dugu povijest surad­nje Sindikata umirovljenika i HSU-a, te mnogo zajedničkih postignuća u borbi za prava umirovljenika. U prezentaciji pro­grama HSU-a za parlamentarne izbore ove godine, Hrelja je pobrojao 16 točaka, na koje se predsjednica SUH-a Jasna Petrović javno očitovala, izrazivši stajališ­ta i prijedloge SUH-a.

     Dodatni zdravstveni doprinos: SUH se već godinama također zalaže za ukidanje instituta dodatnog zdravstvenog doprinosa za umirovljenike, koji bi u cijelosti trebalo ukinuti, i stopu od jedan posto i stopu od tri posto, pa je HSU zamoljen da tako formu­lira svoj prijedlog, jer bi ostavljanje dodat­nog doprinosa za zdravstveno osiguranje moglo biti aktivirano od neke buduće vlade i za one s nižim mirovinama.

     HRT pristojba: Glede smanjenja HRT pristojbe, koja je doista za umirovljenike preveliki teret, držimo da nije najvažnije socijalno ugroženim umirovljenicima sma­njiti pretplatu, već u cijelosti povećati miro­vine. SUH podržava i da udovac ili udovi­ca imaju, uz svoju mirovinu, pravo i na dio mirovine svoga preminulog partnera, a ne­ma ništa protiv da se i na nacionalnoj razi­ni uvede božićnica dodatnim sredstvima od poslodavaca (iz sredstava koja bi se namirila plaćanjem poreza na regrese za­poslenima).

     Drugi mirovinski stup: Hrelja, međutim, nije znao kako odgovoriti na pitanje pred­sjednice SUH-a zbog čega je u ime svoje stranke naglo i bez obrazloženja promije­nio stajalište spram drugog mirovinskog stupa, za koji sada ne traži zamrzavanje ili ukidanje, već da ga treba „u većoj mjeri staviti u funkciju razvoja gospodarstva i smanjenja javnog duga“. Petrović i pred­sjednik SUH-ova Odbora za mirovinska prava i sustav Ivo Marjanović vrlo su de­taljno objasnili argumente za transformaci­ju drugog stupa u dobrovoljni, ali ne oduzi­manjem iz prvog mirovinskog stupa među- generacijske solidarnosti. Tu, na žalost SUH i HSU imaju krajnje suprotstavljena stajališta, utoliko više što je i sam čelnik HSU-a donedavno zagovarao stajalište o zamrzavanju i štetnosti takvog stupa.

     Deklarativne stavke: Unatoč (pre)više načelnih i deklarativnih programskih stav­ki, poput „unapređenja dostupnosti zdrav­stvene zaštite", ratifikacije (revidirane) So­cijalne povelje Vijeća Europe, „decentrali­zacije socijalne skrbi s povećanjem kapa­citeta ustanova socijalne skrbi“ i usvajanja Deklaracije o neotuđivim pravima um­irovljenika u Hrvatskom saboru, program HSU-a ima još i konkretnijih elemenata.

     Naknada za starost: SUH je ocijenio ka­ko je zasigurno potrebno građanima stari­jima od 65 godina bez radnog staža osigu­rati „socijalnu naknadu“ na teret sredstava socijalne skrbi, ali se zalaže za model drž­avne naknade za starije od 65 godina koji nisu stekli uvjete za mirovinu, i to iz držav­nog proračuna. Isto, ali različito. SUH se, k tome, zalaže i za uvođenje minimalne mi­rovine koja bi iznosila 50 posto minimalne plaće, što HSU ne drži dijelom mirovin­skog, već socijalnog sustava.

     Pravobranitelj za starije osobe: SUH se također zalaže za uvođenje instituta pra­vobranitelja za umirovljenike i starije oso­be, a prihvaća i da se vlasništvo nad do­movina umirovljenika prenese sa države na županije kao osnivače, ali uz uvjet da im se zakonom zabrani prenamjena (u npr. hotele). Prihvaća i redistributivnu mjeru da se osobama koje koriste rodiljni ili roditelj­ski dopust kod izračuna mirovine za to raz­doblje uzima prosjek plaće svih ostalih go­dina. HSU naglašava da je to mjera za že­ne, međutim SUH drži da treba biti i za očeve koji koriste roditeljski dopust.

     Dodatak na mirovinu: Prihvatljivo je i omogućiti prigodom umirovljenja pravo na dio dodatka od 27 posto razmjeran stažu onima koji sada štede u drugom mirovin­skom stupu, ali SUH drži daleko boljim svim dopustiti prijelaz u prvi stup kako su to učinile Poljska, Slovačka i Češka, jer je politički neshvatljivo da se tjera ljude s pla­ćama nižima od tisuću eura ulagati u drugi stup, kad to naprosto nije isplativo i imat će puno niže mirovine nego u prvom stu­pu.

     Royalovi korisnici: Na posljetku, SUH podržava programsko stajalište HSU-a da je država suodgovorna za sudbinu korisni­ka Royalovog modela dokupa mirovine, ali ne i s time da se prihvati njegove korisnike u mirovinski sustav RH, već da se nađe rješenje kroz druge modele.

Čega nema?

     SUH u ovom programu nije prepoznao nekoliko važnih prioriteta, a to je na prvom mjestu transformacija obvezatnog drugog stupa u dobrovoljni i to nikako na teret do­prinosa iz prvog mirovinskog stupa. Refor­ma mirovinskog sustava je potrebna, no HSU se ne hvata u koštac s takvim pita­njem.

     Drugo, HSU nije nigdje spomenuo pro­blem naglog siromašenja umirovljenika i starijih osoba, gdje je danas više od treći­ne njih u kategoriji siromašnih i socijalno isključenih. Nikakve mjere se ne prepoz­naju u predizbornom programu koje bi pre- venirale ili zaustavile siromašenje, osim tzv. socijalne naknade.

     Treće, HSU ne spominje potrebu pro­nalaženja boljeg modela usklađivanja mi­rovina, jer je postojeći doveo do toga da su u posljednje dvije godine usklađene za sa­mo 5 kuna.

     SUH-ovci su ocijenili razgovore kvalitet­nim i dvosmjernim promišljanjem moguć­nosti poboljšanja prava standarda za um­irovljenike i starije osobe, te očekuju nas­tavak suradnje s ovom parlamentarnom strankom s kojom dijele sjećanja na zajed­ničku borbu i postignuća.