UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

TRAGOM NOVOG ZAKONA O UGOSTITELJSKOJ DJELATNOSTI

Pivo za penziće bez kazne! 

 

     Točka 6. članka 6. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti koji je u primjeni od kolovoza o.g. od strogih normi izu­zima „pripremanje i usluživanje jela, napitaka i pića, bez namjere stjecanja dobiti ili drugih gospodarski procjenji­vih koristi, koje udruge umirovljenika organiziraju za članove udruga umirovljenika u svojim klupskim prostorijama”. Um­irovljenici u svojim prostorijama sada mogu popiti pivo bez kazne! A do nedavno su bili mandatno kažnjavani, proganja­ni, tretirani kao kriminalci. 

     Dugogodišnja inicijativa umirovljeničkih udruga konačno je prihvaćena. Naime, dosadašnjim Zakonom o ugostitelj­skoj djelatnosti je članovima umirovljeničkih udruga bilo onemogućeno da zajedno u društvu, pa makar i na sastan­ku, popiju koje piće u svom klubu. Ako ih se „ulovilo”, pala bi kazna. Takva nepojmljiva regulativa se pravdala nelojal­nom konkurencijom koja legalnim ugostiteljima donosi šte­tu. Kao da je netko zaboravio koliko su niske mirovine, te da penzići nisu ti koji koriste usluge ugostiteljskih objeka­ta. Kod njih je riječ o potrebi za druženjem, da se vide, po- pričaju, igraju karte, šah, zaplešu. Zakonodavac je to ko­načno shvatio. 

     „Izmjena ovog zakona vjerojatno će pridonijeti i pove­ćanju broja članova umirovljeničkih udruga, nakon što se posljednjih godina njihov broj smanjuje. Stariji umirovlje­nici kojima je to bilo jedino mjesto druženja pomalo zbog bolesti i tereta godina odlaze, a kod mlađih umirovljenika nema previše interesa za takav vid druženja ili nema po­trebe korištenja usluge umirovljeničkog standarda koje pružaju udruge kao što je organizacija izleta ili godišnjih odmora, nabava drva, prehrambenih proizvoda i usluga po povoljnim cijenama uz odgodu plaćanja na više rata uz člansku iskaznicu.”, rekao je u saborskoj raspravi šef Klu­ba HSU-a Željko Šemper. Riječi mu se pozlatile!