UVODNA RIJEČ

Zemlja promatrača

Piše: Jasna A. Petrović

     Već godinama Sindikat umirovljenika Hrvatske ad­ministrira tematsku Facebook stranicu Pokret protiv siromaštva starijih osoba. Tamo dnevno „razgovara­mo" sa stotinama umirovljenika o različitim temama ve­zanima uz starije osobe. Tisuće komentara tjedno u vezi zanemarivanja starih, domova umirovljenika, prijevarama s ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju...

     Svi oni prolaze mukotrpni put od informacije, preko osvješćivanja, do uloge promatrača. Isprva, pričaju poput lutaka koje naši unutarnji valovi i vanjska zbivanja vrte u svojim filmovima u kojima ne osjećamo sebe i ne živimo iz sebe. Tako smo toliko poistovjećeni s onim što se doga­đa unutar i oko nas, da gubimo svaki tračak i iskru onoga tko mi uistinu jesmo, istovremeno misleći da smo ono što iskušavamo u i oko sebe. U tom virtualnom svijetu teško je prepoznati moć promatrača, ulogu svjedoka svoga vre­mena te katapultirati sebe iz svojevrsne hipnoze koja nas je kolektivno obuzela i postati promatrači koji imaju od­mak od samih sebe.

     Eto primjera s nacionalnom naknadom za starije od 65 godina. Nezgrapna politička odluka nazvati to u po­četku nacionalnom mirovinom, donijela je brojne šumo­ve u eteru. Ako je mirovina, onda kako mirovinu mogu dobiti oni koji nisu radili i plaćali doprinose. Ako je miro­vina, onda ide iz mirovinskog fonda, onda je to krađa u ime neradnika. U toj priči soli dodaje i jedina parlamen­tarna umirovljenička stranka koja tvrdi kako treba uvesti imovinski cenzus, jer će u protivnome baš tih 800 kuna po siromahu, uglavnom ženi, dobiti bogataši s vilama i bazenima.

     I gle, kad im kažete da to nije mirovina, već socijalna potpora kakva postoji u više od stotinu zemalja u svije­tu, da ide iz državnog budžeta, a ne iz mirovinskog fonda, onda kažu da lažete i pogodujete vladajućima. Kao da su zaboravili od vlastitog siromaštva i poniženosti prepozna­ti još veće siromahe. Kao da ih obuzima opsesija i jal vlasti­tom nemoći. Ne postavljaju pitanje iz rakursa promatrača: nije problem što će netko potrebit dobiti pomoć koja mu može omogućiti da barem plaća struju, već je problem što oni sami imaju mizerne mirovine. Tako stvarnost pli­va u očaju samopercepcije vlastite bijede pa pogubljeni u mislima i emocijama, robotiziramo svoje reakcije, koje nas mahom drže u zoni destruktivnog raspoloženja i ma­lodušnosti. Tako sve postaje negativno i zlonamjerno, nepravedno i zamućeno, dok nezadovoljstvo buja do raz­mjera gubitka konstruktivne stvarnosti.

     Među hipnotiziranosti očajem većina komentira kako su za svoje sitne mirovine radili „bez veze", a, primjerice, Slavonac Dragan Džoić kaže: „Ma to je samo za uhljebe. Opet će dobit oni što imaju i previše, a stvarni ljudi koji ne­maju neće ni dobiti." I onda se na stotinu njih pojavi rari- tetni komentar Riječanke Nevenke Licul koja kratko kaže: „Groznih li komentara. Nije problem 800 kn za siromahe, već visina penzije. Pa tako napišite." Tko je to dotakao dno, a tko je učinio promatrački odmak i prepoznao problem? Tko je shvatio da dati siromašnima, ne znači oduzeti oni­ma malo manje siromašnima? Tko je prepoznao da ma­njak promatračkog rakursa rađa jal i još veći očaj i fikciju opće izloženosti ugrozi?

     Zaustavite se i recite možete li promijeniti lošu stvar­nost ako ju gledate samo crnim bojama. Neće li se i željela stvarnost pokazati kao crna i zamračena, a vi ćete izgubiti potencijal za utjecaj na promjene. Razmislite.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

TRAGOM NOVOG ZAKONA O UGOSTITELJSKOJ DJELATNOSTI

Pivo za penziće bez kazne! 

 

     Točka 6. članka 6. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti koji je u primjeni od kolovoza o.g. od strogih normi izu­zima „pripremanje i usluživanje jela, napitaka i pića, bez namjere stjecanja dobiti ili drugih gospodarski procjenji­vih koristi, koje udruge umirovljenika organiziraju za članove udruga umirovljenika u svojim klupskim prostorijama”. Um­irovljenici u svojim prostorijama sada mogu popiti pivo bez kazne! A do nedavno su bili mandatno kažnjavani, proganja­ni, tretirani kao kriminalci. 

     Dugogodišnja inicijativa umirovljeničkih udruga konačno je prihvaćena. Naime, dosadašnjim Zakonom o ugostitelj­skoj djelatnosti je članovima umirovljeničkih udruga bilo onemogućeno da zajedno u društvu, pa makar i na sastan­ku, popiju koje piće u svom klubu. Ako ih se „ulovilo”, pala bi kazna. Takva nepojmljiva regulativa se pravdala nelojal­nom konkurencijom koja legalnim ugostiteljima donosi šte­tu. Kao da je netko zaboravio koliko su niske mirovine, te da penzići nisu ti koji koriste usluge ugostiteljskih objeka­ta. Kod njih je riječ o potrebi za druženjem, da se vide, po- pričaju, igraju karte, šah, zaplešu. Zakonodavac je to ko­načno shvatio. 

     „Izmjena ovog zakona vjerojatno će pridonijeti i pove­ćanju broja članova umirovljeničkih udruga, nakon što se posljednjih godina njihov broj smanjuje. Stariji umirovlje­nici kojima je to bilo jedino mjesto druženja pomalo zbog bolesti i tereta godina odlaze, a kod mlađih umirovljenika nema previše interesa za takav vid druženja ili nema po­trebe korištenja usluge umirovljeničkog standarda koje pružaju udruge kao što je organizacija izleta ili godišnjih odmora, nabava drva, prehrambenih proizvoda i usluga po povoljnim cijenama uz odgodu plaćanja na više rata uz člansku iskaznicu.”, rekao je u saborskoj raspravi šef Klu­ba HSU-a Željko Šemper. Riječi mu se pozlatile!