UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

NACIONALNO VIJEĆE ZA UMIROVLJENIKE I STARIJE OSOBE

 

Jednokratno novčano primanje - svima!

 

     Kad je 2. srpnja Sindikat umirovljenika Hrvatske javnim apelom od državnog vrha zatražio hitno izvanredno usklađivanje mirovina zbog naglog siromašenja, nije se još znalo da će tijekom rujna, prvo usklađivanje mirovina nakon dvogodišnje pauze obogatiti prosječni umirovljenički budžet sa samo pet-šest kuna. Još smo manje mislili da bi isplata nekakve božićnice mogla biti kompenzacija za dugo­godišnje kontinuirano rušenje umirovljeničkog standarda i narušavanje dostojanstva.

 

     Ipak, kad si gladan, ne pitaš za jelovnik, već - što ima, zar ne? I mrvice su dobre.Tako su se 13. listopada na zadnjoj sjednici ovog saziva Vlade RH okupili članovi Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe kako bi izglasali pri­jedlog „Odluke Vlade Republike Hrvatske o isplati jednokrat­nog novčanog primanja iz sredstava koja pripadaju RH kao članu Umirovljeničkog fonda”. Doista dugačak naziv odluke za tako malo novaca.

 

     Naime, svi korisnici mirovinskih primanja ostvarenih u Hr­vatskoj i s hrvatskim prebivalištem dobit će jednokratni milo­dar - oni s mjesečnim primanjem zatečenim 30. studenoga do 1.000 kn - 325 kuna; od 1.001 do 2.000 kn - 225 kuna; od 2.001 do 3.000 kn - 145 kn, a od 3.0001 kn na više - 100 ku­na. U mirovinska primanja radi poštovanja socijalnog kriterija ovaj puta će se uključiti i mirovinska primanja u inozemstvu.

 

     Uglavnom, predstavnici SUH-a su ovu odluku podržali, jer alternativa je prepustiti 191 milijun umirovljeničkih kuna - državnom proračunu. Pri povratu duga umirovljenicima, os­novan je Umirovljenički fond HP-Invest, kako bi se iz njega (najčešće prodajom dionica) sukcesivno vraćao mirovinski dug. Ta je priča završena i 18. prosinca ističe rok za prituž­be onih koji se smatraju zakinutima, nakon čega bi se novac „vratio” državi. Hitnom zakonskom izmjenom, i odlukom o raspodjeli jednokratnog davanja umirovljenicima, taj je no­vac spašen.

 

     Eto, s ponešto ironije možemo reći kako su SUH-ovci iz neočekivanog izvora dobili simbolično ispunjenje svojeg zahtjeva za izvanrednim usklađivanjem mirovina.

 

     21. sjednica Nacionalnog vijeća završila je zbraja­njem i oduzimanjem postignutoga, pri čemu nije manjka­lo i optimističkog nabrajanja budućih poteza od strane ministra Miranda Mrsića. Kad ponovno osvoje vlast. A to je manje-više sve poznato: povećat će doprinose za dru­gi stup jer su mirovinski doprinosi od samo 20 posto naj­niži u EU (zanimljivo priznanje na kraju mandata!), te će razviti treći stup. Zatim: neće promijeniti formulu usklađ­ivanja mirovina, omogućit će da bračni drug uživa svoju i dio mirovine preminulog partnera, potpisat će revidira­nu Socijalnu povelju, potpisati Deklaraciju o pravima umirovljenika i to je to. Sve ono što, uostalom, piše u „programu” HSU-a.

 

     Mrsić veli da odlaze sa osjećajem zadovoljstva jer su mi­rovine u četiri godine povećali za 4,7 posto, te omogućili rad (dijelu) umirovljenika, uveli starosnu mirovinu za dugotrajni staž i još ponešto. Nacionalno vijeće je ispunilo svoju svrhu i treba nastaviti djelovati. A da je moglo bolje... moglo je.

 

Što s „blokiranim” umirovljenicima?

 

     SUH je 14. listopada 2015. uputio hitnu inicijativu rav­natelju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Srećka Vukovića da se posebnim uputama omogući da jednokatno novčanu pomoć dobiju i umirovljenici čiji su tekući računi blokirani. Naime, nakon reagiranja svojih članova, SUH je upozorio kako je riječ o primanju soci­jalne naravi, te ukoliko se ne omogući da ono dođe na zaštićene račune, bit će kažnjeni zapravo socijalno naju­groženiji.