UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

NACIONALNO VIJEĆE ZA UMIROVLJENIKE I STARIJE OSOBE

 

Jednokratno novčano primanje - svima!

 

     Kad je 2. srpnja Sindikat umirovljenika Hrvatske javnim apelom od državnog vrha zatražio hitno izvanredno usklađivanje mirovina zbog naglog siromašenja, nije se još znalo da će tijekom rujna, prvo usklađivanje mirovina nakon dvogodišnje pauze obogatiti prosječni umirovljenički budžet sa samo pet-šest kuna. Još smo manje mislili da bi isplata nekakve božićnice mogla biti kompenzacija za dugo­godišnje kontinuirano rušenje umirovljeničkog standarda i narušavanje dostojanstva.

 

     Ipak, kad si gladan, ne pitaš za jelovnik, već - što ima, zar ne? I mrvice su dobre.Tako su se 13. listopada na zadnjoj sjednici ovog saziva Vlade RH okupili članovi Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe kako bi izglasali pri­jedlog „Odluke Vlade Republike Hrvatske o isplati jednokrat­nog novčanog primanja iz sredstava koja pripadaju RH kao članu Umirovljeničkog fonda”. Doista dugačak naziv odluke za tako malo novaca.

 

     Naime, svi korisnici mirovinskih primanja ostvarenih u Hr­vatskoj i s hrvatskim prebivalištem dobit će jednokratni milo­dar - oni s mjesečnim primanjem zatečenim 30. studenoga do 1.000 kn - 325 kuna; od 1.001 do 2.000 kn - 225 kuna; od 2.001 do 3.000 kn - 145 kn, a od 3.0001 kn na više - 100 ku­na. U mirovinska primanja radi poštovanja socijalnog kriterija ovaj puta će se uključiti i mirovinska primanja u inozemstvu.

 

     Uglavnom, predstavnici SUH-a su ovu odluku podržali, jer alternativa je prepustiti 191 milijun umirovljeničkih kuna - državnom proračunu. Pri povratu duga umirovljenicima, os­novan je Umirovljenički fond HP-Invest, kako bi se iz njega (najčešće prodajom dionica) sukcesivno vraćao mirovinski dug. Ta je priča završena i 18. prosinca ističe rok za prituž­be onih koji se smatraju zakinutima, nakon čega bi se novac „vratio” državi. Hitnom zakonskom izmjenom, i odlukom o raspodjeli jednokratnog davanja umirovljenicima, taj je no­vac spašen.

 

     Eto, s ponešto ironije možemo reći kako su SUH-ovci iz neočekivanog izvora dobili simbolično ispunjenje svojeg zahtjeva za izvanrednim usklađivanjem mirovina.

 

     21. sjednica Nacionalnog vijeća završila je zbraja­njem i oduzimanjem postignutoga, pri čemu nije manjka­lo i optimističkog nabrajanja budućih poteza od strane ministra Miranda Mrsića. Kad ponovno osvoje vlast. A to je manje-više sve poznato: povećat će doprinose za dru­gi stup jer su mirovinski doprinosi od samo 20 posto naj­niži u EU (zanimljivo priznanje na kraju mandata!), te će razviti treći stup. Zatim: neće promijeniti formulu usklađ­ivanja mirovina, omogućit će da bračni drug uživa svoju i dio mirovine preminulog partnera, potpisat će revidira­nu Socijalnu povelju, potpisati Deklaraciju o pravima umirovljenika i to je to. Sve ono što, uostalom, piše u „programu” HSU-a.

 

     Mrsić veli da odlaze sa osjećajem zadovoljstva jer su mi­rovine u četiri godine povećali za 4,7 posto, te omogućili rad (dijelu) umirovljenika, uveli starosnu mirovinu za dugotrajni staž i još ponešto. Nacionalno vijeće je ispunilo svoju svrhu i treba nastaviti djelovati. A da je moglo bolje... moglo je.

 

Što s „blokiranim” umirovljenicima?

 

     SUH je 14. listopada 2015. uputio hitnu inicijativu rav­natelju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Srećka Vukovića da se posebnim uputama omogući da jednokatno novčanu pomoć dobiju i umirovljenici čiji su tekući računi blokirani. Naime, nakon reagiranja svojih članova, SUH je upozorio kako je riječ o primanju soci­jalne naravi, te ukoliko se ne omogući da ono dođe na zaštićene račune, bit će kažnjeni zapravo socijalno naju­groženiji.