UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

AKTUALNO: SUBVENCIJA RAČUNA ZA ELEKTRIČNU ENERGIJU 

Zašto hrvatski umirovljenici nisu ugrožene skupine za dodjelu subvencije? 

     Prema definiciji iz Zakona o socijalnoj skrbi, socijalna skrb je organizirana dje­latnost od javnog interesa za Republiku Hrvatsku čiji je cilj pružanje pomoći soci­jalno ugroženim osobama, kao i osoba­ma u nepovoljnim osobnim ili obiteljskim okolnostima, koja uključuje prevenciju, promicanje promjena, pomoć u zadovo­ljavanju osnovnih životnih potreba i pod­ršku pojedincu, obitelji i skupinama, u svrhu unapređenja kvalitete života i os­naživanja korisnika u samostalnom zado­voljavanju osnovnih životnih potreba te njihovog aktivnog uključivanja u društvo. 

     Dugačka definicija, ali ponešto drukči­ja u praksi. Nakon što je Vlada RH doni­jela Uredbu o kriterijima za stjecanje sta­tusa ugroženih kupaca energije iz umre- ženih sustava, koja stupa na snagu 1. listopada, amandmanom su pojednos­tavljene procedure. 

     Osnovni kriterij za dodjelu najavljenog vaučera za struju od 200 kuna trebao bi biti sveopća socijalna ugroženost. Anali­zirajući tablicu s podacima HZMO-a iz srpnja 2015. godine o visini mirovine u odnosu na broj korisnika, teško je shvat­ljivo kako blizu 100 tisuća starijih osoba koje primaju mirovinu do 500 kuna nije zadovoljilo kriterij da im se subvencioni­ra račun za električnu energiju u najav­ljenom iznosu od 200 kuna. 

     Osoba koja živi od mirovine do 500,00 kuna mjesečno trebala bi u pot­punosti zadovoljavati sve odredbe iz definicije o socijalnoj skrbi: socijalno ugroženi, nepovoljne osobne ili obitelj­ske okolnosti, nemogućnost zadovolja­vanja osnovnih životnih potreba, ne- kvaliteta života, totalna isključenost iz društva. 

     Pa u čemu je onda «kvaka»? 

     Sustav je odlučio da su kriterij zado­voljili samo korisnici socijalne skrbi i ko­risnici stalne socijalne pomoći. 

     Hrvatski umirovljenici pozdravljaju svaku odluku sustava da se pomogne socijalno ugroženim sugrađanima. No, isto tako opravdano se pitaju da li zato što su stari, slabovidni i nagluhi, uz gri­janje i toplu vodu, ne trebaju slušati ra­dio, gledati televiziju i čitati ili je cilj sustava potpuno ih isključiti iz društva. 

     Javnost ni jednim slovom ne komenti­ra ovu diskriminaciju, jer ta ista javnost vjerojatno nema pojma da u Hrvatskoj netko prima „mirovinu" do 500 kuna i od toga živi cijeli mjesec. 

     Stari su u Hrvatskoj nepotrebni, stva­raju samo trošak i nikome ne trebaju i šteta je što još uvijek nisu na snazi spar­tanski zakoni, pa da se starci lijepo mo­gu odvesti na planinu i ostaviti. Dnevno u medijima može čuti i kako je umirovlje­nika previše. 

     Bili stari i siromašni, umirovljenici su još uvijek živi ljudi, naši sugrađani, koji očekuju i trebaju pomoć sustava. A sus­tav ih ne želi ni vidjeti ni čuti, a kamoli pomoći. Osiromašeni umirovljenici šute u strahu i neznanju da im sustav, koji se stalno prijeti, ne uzme i ovo malo što imaju. Kao prepreka im se uzima to što možda još uvijek imaju otkupljeni društ­veni stan i možda komad zemlje u bes­puću zabiti, naslijeđen od predaka.

     Ovom odlukom Vlada je grubo prekr­šila direktivu EU prema kojoj je obvezna siromašnim građanima sufinancirati dio cijene struje, plina i grijanja. Ulaskom u EU Vlada preuzela obaveze iz direktive Europske unije prema kojima je do po­četka svibnja ove godine morala donijeti i uredbu kojom bi se siromašnim kućan­stvima subvencionirao dio spomenutih režijskih troškova. Trebala je definirati energetsko siromaštvo i razviti strategiju potpore. Također, donošenjem Zakona o energiji morala je utvrditi i svoje obaveze s obzirom na činjenicu da je u zakono­davstvo uveden pojam „siromašne oso­be" te definirati tko je „zaštićeni kupac“, kako bi mu mogla omogućiti subvencio­niranu cijenu režijskih troškova. (Mirjana Pavačić-Penđer)