UVODNA RIJEČ

Zemlja promatrača

Piše: Jasna A. Petrović

     Već godinama Sindikat umirovljenika Hrvatske ad­ministrira tematsku Facebook stranicu Pokret protiv siromaštva starijih osoba. Tamo dnevno „razgovara­mo" sa stotinama umirovljenika o različitim temama ve­zanima uz starije osobe. Tisuće komentara tjedno u vezi zanemarivanja starih, domova umirovljenika, prijevarama s ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju...

     Svi oni prolaze mukotrpni put od informacije, preko osvješćivanja, do uloge promatrača. Isprva, pričaju poput lutaka koje naši unutarnji valovi i vanjska zbivanja vrte u svojim filmovima u kojima ne osjećamo sebe i ne živimo iz sebe. Tako smo toliko poistovjećeni s onim što se doga­đa unutar i oko nas, da gubimo svaki tračak i iskru onoga tko mi uistinu jesmo, istovremeno misleći da smo ono što iskušavamo u i oko sebe. U tom virtualnom svijetu teško je prepoznati moć promatrača, ulogu svjedoka svoga vre­mena te katapultirati sebe iz svojevrsne hipnoze koja nas je kolektivno obuzela i postati promatrači koji imaju od­mak od samih sebe.

     Eto primjera s nacionalnom naknadom za starije od 65 godina. Nezgrapna politička odluka nazvati to u po­četku nacionalnom mirovinom, donijela je brojne šumo­ve u eteru. Ako je mirovina, onda kako mirovinu mogu dobiti oni koji nisu radili i plaćali doprinose. Ako je miro­vina, onda ide iz mirovinskog fonda, onda je to krađa u ime neradnika. U toj priči soli dodaje i jedina parlamen­tarna umirovljenička stranka koja tvrdi kako treba uvesti imovinski cenzus, jer će u protivnome baš tih 800 kuna po siromahu, uglavnom ženi, dobiti bogataši s vilama i bazenima.

     I gle, kad im kažete da to nije mirovina, već socijalna potpora kakva postoji u više od stotinu zemalja u svije­tu, da ide iz državnog budžeta, a ne iz mirovinskog fonda, onda kažu da lažete i pogodujete vladajućima. Kao da su zaboravili od vlastitog siromaštva i poniženosti prepozna­ti još veće siromahe. Kao da ih obuzima opsesija i jal vlasti­tom nemoći. Ne postavljaju pitanje iz rakursa promatrača: nije problem što će netko potrebit dobiti pomoć koja mu može omogućiti da barem plaća struju, već je problem što oni sami imaju mizerne mirovine. Tako stvarnost pli­va u očaju samopercepcije vlastite bijede pa pogubljeni u mislima i emocijama, robotiziramo svoje reakcije, koje nas mahom drže u zoni destruktivnog raspoloženja i ma­lodušnosti. Tako sve postaje negativno i zlonamjerno, nepravedno i zamućeno, dok nezadovoljstvo buja do raz­mjera gubitka konstruktivne stvarnosti.

     Među hipnotiziranosti očajem većina komentira kako su za svoje sitne mirovine radili „bez veze", a, primjerice, Slavonac Dragan Džoić kaže: „Ma to je samo za uhljebe. Opet će dobit oni što imaju i previše, a stvarni ljudi koji ne­maju neće ni dobiti." I onda se na stotinu njih pojavi rari- tetni komentar Riječanke Nevenke Licul koja kratko kaže: „Groznih li komentara. Nije problem 800 kn za siromahe, već visina penzije. Pa tako napišite." Tko je to dotakao dno, a tko je učinio promatrački odmak i prepoznao problem? Tko je shvatio da dati siromašnima, ne znači oduzeti oni­ma malo manje siromašnima? Tko je prepoznao da ma­njak promatračkog rakursa rađa jal i još veći očaj i fikciju opće izloženosti ugrozi?

     Zaustavite se i recite možete li promijeniti lošu stvar­nost ako ju gledate samo crnim bojama. Neće li se i željela stvarnost pokazati kao crna i zamračena, a vi ćete izgubiti potencijal za utjecaj na promjene. Razmislite.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

stajališta OSOBNI STAV 

Hrelja: čovjek s dva stava 

     Na internetskoj stranici Hrvatske stranke umirovljenika (HSU) od 7. srpnja 2015. godine, a povodom sastanka predsjednika HSU-a Sil- vana Hrelje i predsjednice HUP-a Gordane Deranja, objavljeno je no­vo, posve izmijenjeno stajalište HSU-a, pa su valjda sva prethodna stajališta brzo brisali sa stranica. 

     „U mirovinskom sustavu nema po­puštanja, riječ je o pravima koja su stvarana desetljećima uplatama do­prinosa i prioritet HSU-a je obrana tih prava”, rekao je predsjednik HSU Silvano Hrelja u uvodnom izlaganju i dodao, da u Hrvatskoj imamo jedan od najnižih postotaka izdvajanja za I. mirovinski stup u Europi. 

     „Kada je riječ o sudbini II. mirovin­skog stupa HSU je protiv zamrzava­nja ili nacionalizacije jer smatramo da bi to bilo loše za buduće um­irovljenike”, naglasio je Hrelja uz opasku da II. stup još uvijek nije is­punio očekivanja jer mirovinski fon­dovi nisu postali institucionalni in­vestitori. 

     Analizom izrečenoga može se zaključiti da će se HSU boriti da, ka­ko kažu, „u mirovinskom sustavu ne­ma popuštanja, jer je riječ o pravima koja su stvarana desetljećima upla­tama doprinosa”, te nastavno dodao da „u Hrvatskoj imamo jedan od naj­nižih postotaka izdvajanja za I. miro­vinski stup u Europi.” 

     A što to zapravo znači? 

     To je obrana postojećeg stanja u I. mirovinskom stupu (obrana izdva­janja za I. mirovinski stup 15 posto), kao i implicitna suglasnost   HSU-a da Hrvatska ima najnižu stopu izdvaja­nja u Europi. Naime, nije predložio njezino povećanje. 

     Kada govori o sudbini II. mirovin­skog stupa, čini se da Predsjednika HSU-a više brinu budući umirovlje­nici nego postojeći, koje formalno predstavlja u zastupničkom domu i bere visoka primanja iz različitih iz­vora. 

     Ovaj stav je čudan jer je poznato da se gotovo svi osiguranici koji su do sada ostvarili pravo na mirovinu opredijelili za povrat u I. mirovinski stup. Upravo HSU je nekoliko puta javno isticao kako su mirovine iz dru­gog stupa toliko niske, da su upravo oni inicirali zakonsku mogućnost po­vrata u I. mirovinski stup. 

     Pametni su odustali 

     Poznato je da je model mirovin­skog sustava koji je u Hrvatskoj zaživio 2002. godine, model kojeg je nametnula Svjetska banka i MMF, da je to sustav kojeg su i neke dru­ge zemlje preuzele, ali i od njega odustale (Poljska, Slovačka, Mađ­arska) ili su prihvatile dobrovoljni drugi stup (Slovenija, Češka), a mnoge su ga zamrznule (Letonija, Litva, Estonija, Rumunjska). Poka­zalo se da je taj model preskup i ne­povoljan za zaposlene s plaćama nižim od tisuću eura neto; da su ad- ministracijski troškovi previsoki, a tranzicijski troškovi pretežak teret za javne financije. 

     U svim raspravama argumentima su se sukobljavale dvije struje: jedna financijska (uz podršku ministra ra­da) koja podržava i promovira II. mirovinski stup i druga struja (sindi­kati i pojedini akademski stručnjaci) koja argumentirano odbija II. miro­vinski stup kao neprihvatljiv i neodrž­ivi model. 

     Na tim stručnim raspravama uvi­jek su sudjelovali i predstavnici Hr­vatske stranke umirovljenika. Iz nji­hovih rasprava i javnih nastupa bilo je razvidno da prihvaćaju argumen­te protivnika II. mirovinskog stupa, kao skupog, nesigurnog i nepredvi- divog. 

     Sindikat umirovljenika Hrvatske stalno prati kretanja u mirovinskom sustavu te je još na Okruglom sto­lu organiziranom 15. 12. 2013. u suradnji s Hrvatskim laburistima, prezentirao štetnost utjecaja ovak­vog mirovinskog modela odnosno II. mirovinskog stupa po sigurnost isplate postojećih mirovina; po mi­rovine iz II. stupa budućim um­irovljenicima i to svima čija je plaća niža od tisuću eura neto te po pro­računsku ravnotežu, jer direktno utječe na povećanje državnog du­ga.

     Covjek koji milenja strane 

     Unatoč argumentima financijski lobisti počeli su uz podršku Ministra rada stvarati osnove kako bi se oja­čao II. mirovinski stup (bez obzira kako i na čiji teret) kroz: 

•     zahtjev za povećanjem doprino­sa za drugi stup sa 5 posto na naj­manje 7 posto do 10 posto; 

•     zahtjev da se svim osiguranici- ma kada steknu uvjete za mirovinu, bez obzira dali su uplaćivali 20 pos­to u I. mirovinski stup, izračunata mirovina poveća za 27 posto! 

     Prvi puta predsjednik HSU-a se u ime stranke jasno i transparentno izjasnio koju i kakvu politiku mirovin­skog sustava podržava. 

     Zar doista drži da sadašnjih 1,2 milijuna umirovljenika neće prepoz­nati, „pozdraviti i nagraditi” takav promijenjeni stav na predstojećim izborima? 

     Hrelja je ovim istupom preokrenuo politiku ove Stranke i njezinu legiti­maciju za predstavljanje umirovlje­ničke populacije. Na temelju samo ove dvije rečenice, padaju u vodu svi napori stranačkih čelnika ove Stran­ke, da opravdaju svoje „uspjehe” i spretnost koaliranja sa svim politič­kim opcijama prema, potrebi. Čijoj? Svojoj vlastitoj ili umirovljenika? 

     Dobro je da je ovakav stav izne­sen na vrijeme, kako bi sadašnji um­irovljenici mogli razmisliti i shvatiti tko i kako zastupa njihov interese, te sukladno tome odlučiti kome će po­kloniti svoj glas. 

     Salto mortale 

     Silvano Hrelja, predsjednik HSU- a, napravio salto mortale od svoga dojučerašnjeg stava vezano za II mirovinski stup ili bolje rečeno ve­zano za predstojeće parlamentarne izbore. Najnovijom izjavom Novom listu u potpunosti otklanja svoj do­jučerašnji stav u odnosu na II. stup, pa je priklanjanjem modelu koji zastupa bankarski lobi, izgubio kredibilitet i moralni integritet. 

     Teza koju Hrelja danas ističe (ju­čer je govorio potpuno suprotno) da se treba boriti za buduće umirovlje­nike, pri čemu nije rekao da II. stup daje višu mirovinu od prvog stupa samo za one koji danas imaju plaću preko 1000 eura. Njegova je izjava da je bolje zaduživati se kod miro­vinskih fondova pri bankama, nego se zaduživati na svjetskom tržištu kapitala, jer, kao, novac ostaje na računu hrvatskih građana. Nije re­kao ili ne zna kakva je cijena ovog zaduživanja. Danas se Hrvatska za­dužuje tri puta skuplje kod Fondova nego što je cijena kapitala na svjet­skom tržištu. 

     A kad se moguće ukidanje ili zamrzavanje drugog stupa odjed­nom naziva nasrtajem na privatnu imovinu, jasno je da je to populistič­ka floskula bankarske industrije, ne­točna već zbog toga što je drugi stup nastao oduzimanjem pet posto iz javnog prvog stupa. Čiji to novac onda vrte? 

     I, na posljetku, koga predstavlja Silvano Hrelja? 

Piše: Ivo Marjanović, predsjednik Odbora SUH-a za mirovinska prava