UVODNA RIJEČ

Nemam za kilo breskvi

Piše: Igor Knežević

     Telefonski pozivi razočaranih umirovljenika svakodnevica su rada u Sindikatu umirovljenika Hrvatske. Jedan takav poziv zaprimili smo od umirovljenice Jasne J. koja nas je nazvala nedugo nakon posljednjeg usklađivanja mirovina i požalila nam se da prima samo 1.700 kuna. „Možete li ikako ove u Vladi nagovoriti da nam povise mirovine, znate, ja jedva preživljavam", krenula je gospođa staloženo.

     No, nakon par minuta nije više mogla suspregnuti suze te nam je u plaču kazala: „Godinu dana nisam kupila kilogram breskvi, jednostavno si ih ne mogu priuštiti. Kako je moguće da bivši saborski zastupnici imaju povećanje mirovine od 200 kuna, a ja 40 kuna. Možete li se vi u SUH-u izboriti da nama siromaš­nima ipak daju veće povišice, a ovima smanje", upitala nas je. Odgovorili smo joj da je naš cilj povećanje mirovina u visini 100 posto povoljnijeg indeksa rasta plaća ili cijena, ali i da redovito upozoravamo da se trebaju uvesti dodatne „povišice" za one najsiromašnije. Tu je i ozbiljan problem pada udjela prosječne mirovine u prosječnoj plaći, koji je sada na sramotnih 35,99 posto.

     Obećali smo da ćemo zatražiti i da se kao socijalna mjera prilikom usklađivanja za one koji primaju do 2.000 kuna miro­vine, a takvih je 414 tisuća prema ZOMO-u, uvede 120 posto povoljnijeg indeksa, a one do 4.000 kuna, a takvih je 550 tisuća, za 110 posto.

     Time bi se ne samo zaustavio pad udjela mirovina u plaći, već bi on nakon desetljeća konstantnog pada počeo rasti, s ciljem da za desetak godina barem dođe na 40 posto, što je i dalje mizerno, ako se usporedi s drugim zemljama EU ili okruženja, primjerice Slovenijom i Srbijom gdje je udjel oko 50 posto.

Ideja o povećanim osnovicama usklađivanja za one s nižim mirovinama nisu neutemeljene i neizvedive kako to često do­nositelji odluka u Hrvatskoj prezentiraju u javnosti pozivajući se na zakone. Slični modeli„nagrađivanja siromašnijih" već postoje u Italiji, Latviji, Portugalu, Češkoj, te su ugrađeni kao opcija u zakone, a primjerice u Austriji, Bugarskoj i Španjolskoj se već nekoliko posljednjih godina uz redovito usklađivanje isplaćuju dodatne „povišice" siromašnijim umirovljenicima.

     U doba kada se forsira privatizacija mirovinskog sustava, možemo biti sretni što smo sačuvali prvi mirovinski stup, kao i javno zdravstvo, no nikako se ne mirimo s činjenicom da više od 730 tisuća umirovljenika živi ispod granice linije siromaštva.„Ako društvo nije u mogućnosti pomoći mnogobrojnim siromasima, neće biti kadro ni spasiti malobrojne bogataše", kazao je jednom prilikom J.F. Kennedy. I doista, gomilanje siromaha nikad nije donijelo dobroga društvu, a kad-tad je dovelo i do političkih promjena. Nezadovoljstvo hrvatskih siromaha je ogromno i samo se nakuplja i nakuplja. Dok jednom ne pukne...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

stajališta OSOBNI STAV 

Hrelja: čovjek s dva stava 

     Na internetskoj stranici Hrvatske stranke umirovljenika (HSU) od 7. srpnja 2015. godine, a povodom sastanka predsjednika HSU-a Sil- vana Hrelje i predsjednice HUP-a Gordane Deranja, objavljeno je no­vo, posve izmijenjeno stajalište HSU-a, pa su valjda sva prethodna stajališta brzo brisali sa stranica. 

     „U mirovinskom sustavu nema po­puštanja, riječ je o pravima koja su stvarana desetljećima uplatama do­prinosa i prioritet HSU-a je obrana tih prava”, rekao je predsjednik HSU Silvano Hrelja u uvodnom izlaganju i dodao, da u Hrvatskoj imamo jedan od najnižih postotaka izdvajanja za I. mirovinski stup u Europi. 

     „Kada je riječ o sudbini II. mirovin­skog stupa HSU je protiv zamrzava­nja ili nacionalizacije jer smatramo da bi to bilo loše za buduće um­irovljenike”, naglasio je Hrelja uz opasku da II. stup još uvijek nije is­punio očekivanja jer mirovinski fon­dovi nisu postali institucionalni in­vestitori. 

     Analizom izrečenoga može se zaključiti da će se HSU boriti da, ka­ko kažu, „u mirovinskom sustavu ne­ma popuštanja, jer je riječ o pravima koja su stvarana desetljećima upla­tama doprinosa”, te nastavno dodao da „u Hrvatskoj imamo jedan od naj­nižih postotaka izdvajanja za I. miro­vinski stup u Europi.” 

     A što to zapravo znači? 

     To je obrana postojećeg stanja u I. mirovinskom stupu (obrana izdva­janja za I. mirovinski stup 15 posto), kao i implicitna suglasnost   HSU-a da Hrvatska ima najnižu stopu izdvaja­nja u Europi. Naime, nije predložio njezino povećanje. 

     Kada govori o sudbini II. mirovin­skog stupa, čini se da Predsjednika HSU-a više brinu budući umirovlje­nici nego postojeći, koje formalno predstavlja u zastupničkom domu i bere visoka primanja iz različitih iz­vora. 

     Ovaj stav je čudan jer je poznato da se gotovo svi osiguranici koji su do sada ostvarili pravo na mirovinu opredijelili za povrat u I. mirovinski stup. Upravo HSU je nekoliko puta javno isticao kako su mirovine iz dru­gog stupa toliko niske, da su upravo oni inicirali zakonsku mogućnost po­vrata u I. mirovinski stup. 

     Pametni su odustali 

     Poznato je da je model mirovin­skog sustava koji je u Hrvatskoj zaživio 2002. godine, model kojeg je nametnula Svjetska banka i MMF, da je to sustav kojeg su i neke dru­ge zemlje preuzele, ali i od njega odustale (Poljska, Slovačka, Mađ­arska) ili su prihvatile dobrovoljni drugi stup (Slovenija, Češka), a mnoge su ga zamrznule (Letonija, Litva, Estonija, Rumunjska). Poka­zalo se da je taj model preskup i ne­povoljan za zaposlene s plaćama nižim od tisuću eura neto; da su ad- ministracijski troškovi previsoki, a tranzicijski troškovi pretežak teret za javne financije. 

     U svim raspravama argumentima su se sukobljavale dvije struje: jedna financijska (uz podršku ministra ra­da) koja podržava i promovira II. mirovinski stup i druga struja (sindi­kati i pojedini akademski stručnjaci) koja argumentirano odbija II. miro­vinski stup kao neprihvatljiv i neodrž­ivi model. 

     Na tim stručnim raspravama uvi­jek su sudjelovali i predstavnici Hr­vatske stranke umirovljenika. Iz nji­hovih rasprava i javnih nastupa bilo je razvidno da prihvaćaju argumen­te protivnika II. mirovinskog stupa, kao skupog, nesigurnog i nepredvi- divog. 

     Sindikat umirovljenika Hrvatske stalno prati kretanja u mirovinskom sustavu te je još na Okruglom sto­lu organiziranom 15. 12. 2013. u suradnji s Hrvatskim laburistima, prezentirao štetnost utjecaja ovak­vog mirovinskog modela odnosno II. mirovinskog stupa po sigurnost isplate postojećih mirovina; po mi­rovine iz II. stupa budućim um­irovljenicima i to svima čija je plaća niža od tisuću eura neto te po pro­računsku ravnotežu, jer direktno utječe na povećanje državnog du­ga.

     Covjek koji milenja strane 

     Unatoč argumentima financijski lobisti počeli su uz podršku Ministra rada stvarati osnove kako bi se oja­čao II. mirovinski stup (bez obzira kako i na čiji teret) kroz: 

•     zahtjev za povećanjem doprino­sa za drugi stup sa 5 posto na naj­manje 7 posto do 10 posto; 

•     zahtjev da se svim osiguranici- ma kada steknu uvjete za mirovinu, bez obzira dali su uplaćivali 20 pos­to u I. mirovinski stup, izračunata mirovina poveća za 27 posto! 

     Prvi puta predsjednik HSU-a se u ime stranke jasno i transparentno izjasnio koju i kakvu politiku mirovin­skog sustava podržava. 

     Zar doista drži da sadašnjih 1,2 milijuna umirovljenika neće prepoz­nati, „pozdraviti i nagraditi” takav promijenjeni stav na predstojećim izborima? 

     Hrelja je ovim istupom preokrenuo politiku ove Stranke i njezinu legiti­maciju za predstavljanje umirovlje­ničke populacije. Na temelju samo ove dvije rečenice, padaju u vodu svi napori stranačkih čelnika ove Stran­ke, da opravdaju svoje „uspjehe” i spretnost koaliranja sa svim politič­kim opcijama prema, potrebi. Čijoj? Svojoj vlastitoj ili umirovljenika? 

     Dobro je da je ovakav stav izne­sen na vrijeme, kako bi sadašnji um­irovljenici mogli razmisliti i shvatiti tko i kako zastupa njihov interese, te sukladno tome odlučiti kome će po­kloniti svoj glas. 

     Salto mortale 

     Silvano Hrelja, predsjednik HSU- a, napravio salto mortale od svoga dojučerašnjeg stava vezano za II mirovinski stup ili bolje rečeno ve­zano za predstojeće parlamentarne izbore. Najnovijom izjavom Novom listu u potpunosti otklanja svoj do­jučerašnji stav u odnosu na II. stup, pa je priklanjanjem modelu koji zastupa bankarski lobi, izgubio kredibilitet i moralni integritet. 

     Teza koju Hrelja danas ističe (ju­čer je govorio potpuno suprotno) da se treba boriti za buduće umirovlje­nike, pri čemu nije rekao da II. stup daje višu mirovinu od prvog stupa samo za one koji danas imaju plaću preko 1000 eura. Njegova je izjava da je bolje zaduživati se kod miro­vinskih fondova pri bankama, nego se zaduživati na svjetskom tržištu kapitala, jer, kao, novac ostaje na računu hrvatskih građana. Nije re­kao ili ne zna kakva je cijena ovog zaduživanja. Danas se Hrvatska za­dužuje tri puta skuplje kod Fondova nego što je cijena kapitala na svjet­skom tržištu. 

     A kad se moguće ukidanje ili zamrzavanje drugog stupa odjed­nom naziva nasrtajem na privatnu imovinu, jasno je da je to populistič­ka floskula bankarske industrije, ne­točna već zbog toga što je drugi stup nastao oduzimanjem pet posto iz javnog prvog stupa. Čiji to novac onda vrte? 

     I, na posljetku, koga predstavlja Silvano Hrelja? 

Piše: Ivo Marjanović, predsjednik Odbora SUH-a za mirovinska prava