UVODNA RIJEČ

Vladajući, zašto ignorirate umirovljenike?

Piše: Jasna A. Petrović

     Počela je neslužbena kampanja za izbore za Pred­sjednika Republike Hrvatske. Sve su brojnije izja­ve aktualne predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i premijera Andreja Plenkovića u kojima se spominje problematika različitih slojeva društva. No, ono što je vidljivo iz svih tih poruka jest da se ni u jednom od pre- dizbornih obećanja ne spominju oni najugroženiji - umirovljenici.

     Neshvatljivo je da čelni ljudi države ignoriraju više od 1.240.000 umirovljenika, kao i činjenicu da više od polovice umirovljenika, njih 58 posto, živi ispod hrvat­ske linije siromaštva, koja za ovu godinu za samca iznosi 2.496,5 kuna.

Relativna vrijednost mirovina (udjel prosječne bruto mirovine u bruto plaći) iznosi 27,7 posto te je, uz irsku mirovinu, najniža u zemljama Europske unije, što je do­velo do toga da je svaki treći građanin stariji od 65 go­dina potonuo u zonu siromaštva te svaki drugi samac.

     Gospodo i gospođe, čak 98 posto svih umirovljeni­ka ima mirovine niže od prosječne plaće! Nije li tragična takva budućnost umirovljenika koju nudite današnjim siromašnim radnicima?

Položaj onih koji su izgradili svoju zemlju vlastitim rukama i znanjem, da bi bili „namireni" dva puta godiš­nje s mizernim usklađivanjem mirovina, koje im pojedu besplatno dopunsko zdravstveno osiguranje i povećani troškovi života, doista je ponižavajući.

     Nebriga vladajućih za umirovljenike i starije osobe dovela je do opće društvene marginalizacije starijih oso­ba, a kao što vidimo prema izjavama političke vrhuške, nema naznaka da bi se netko potrudio makar ih spome­nuti. O njima se šuti. Koga briga za 20 posto odbačenih starica i staraca?!

     Glavne teme o kojima predsjednica i premijer pričaju u javnosti uglavnom se svode na probleme iseljavanja mladih, slaba demografska kretanja, odnosa sa Srbijom i međunacionalnim ispadima, no nigdje nema ničeg o problemima umirovljenika koji jedva spajaju kraj s kra­jem, poniženi su i podcijenjeni, kopajući po kontejneri­ma i hraneći se po javnim kuhinjama.

     Gospodo, operite uši, jer jednog ćete se dana probu­diti u zemlji iz koje su mladi iselili, a stari pomrli od gladi!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

stajališta OSOBNI STAV 

Hrelja: čovjek s dva stava 

     Na internetskoj stranici Hrvatske stranke umirovljenika (HSU) od 7. srpnja 2015. godine, a povodom sastanka predsjednika HSU-a Sil- vana Hrelje i predsjednice HUP-a Gordane Deranja, objavljeno je no­vo, posve izmijenjeno stajalište HSU-a, pa su valjda sva prethodna stajališta brzo brisali sa stranica. 

     „U mirovinskom sustavu nema po­puštanja, riječ je o pravima koja su stvarana desetljećima uplatama do­prinosa i prioritet HSU-a je obrana tih prava”, rekao je predsjednik HSU Silvano Hrelja u uvodnom izlaganju i dodao, da u Hrvatskoj imamo jedan od najnižih postotaka izdvajanja za I. mirovinski stup u Europi. 

     „Kada je riječ o sudbini II. mirovin­skog stupa HSU je protiv zamrzava­nja ili nacionalizacije jer smatramo da bi to bilo loše za buduće um­irovljenike”, naglasio je Hrelja uz opasku da II. stup još uvijek nije is­punio očekivanja jer mirovinski fon­dovi nisu postali institucionalni in­vestitori. 

     Analizom izrečenoga može se zaključiti da će se HSU boriti da, ka­ko kažu, „u mirovinskom sustavu ne­ma popuštanja, jer je riječ o pravima koja su stvarana desetljećima upla­tama doprinosa”, te nastavno dodao da „u Hrvatskoj imamo jedan od naj­nižih postotaka izdvajanja za I. miro­vinski stup u Europi.” 

     A što to zapravo znači? 

     To je obrana postojećeg stanja u I. mirovinskom stupu (obrana izdva­janja za I. mirovinski stup 15 posto), kao i implicitna suglasnost   HSU-a da Hrvatska ima najnižu stopu izdvaja­nja u Europi. Naime, nije predložio njezino povećanje. 

     Kada govori o sudbini II. mirovin­skog stupa, čini se da Predsjednika HSU-a više brinu budući umirovlje­nici nego postojeći, koje formalno predstavlja u zastupničkom domu i bere visoka primanja iz različitih iz­vora. 

     Ovaj stav je čudan jer je poznato da se gotovo svi osiguranici koji su do sada ostvarili pravo na mirovinu opredijelili za povrat u I. mirovinski stup. Upravo HSU je nekoliko puta javno isticao kako su mirovine iz dru­gog stupa toliko niske, da su upravo oni inicirali zakonsku mogućnost po­vrata u I. mirovinski stup. 

     Pametni su odustali 

     Poznato je da je model mirovin­skog sustava koji je u Hrvatskoj zaživio 2002. godine, model kojeg je nametnula Svjetska banka i MMF, da je to sustav kojeg su i neke dru­ge zemlje preuzele, ali i od njega odustale (Poljska, Slovačka, Mađ­arska) ili su prihvatile dobrovoljni drugi stup (Slovenija, Češka), a mnoge su ga zamrznule (Letonija, Litva, Estonija, Rumunjska). Poka­zalo se da je taj model preskup i ne­povoljan za zaposlene s plaćama nižim od tisuću eura neto; da su ad- ministracijski troškovi previsoki, a tranzicijski troškovi pretežak teret za javne financije. 

     U svim raspravama argumentima su se sukobljavale dvije struje: jedna financijska (uz podršku ministra ra­da) koja podržava i promovira II. mirovinski stup i druga struja (sindi­kati i pojedini akademski stručnjaci) koja argumentirano odbija II. miro­vinski stup kao neprihvatljiv i neodrž­ivi model. 

     Na tim stručnim raspravama uvi­jek su sudjelovali i predstavnici Hr­vatske stranke umirovljenika. Iz nji­hovih rasprava i javnih nastupa bilo je razvidno da prihvaćaju argumen­te protivnika II. mirovinskog stupa, kao skupog, nesigurnog i nepredvi- divog. 

     Sindikat umirovljenika Hrvatske stalno prati kretanja u mirovinskom sustavu te je još na Okruglom sto­lu organiziranom 15. 12. 2013. u suradnji s Hrvatskim laburistima, prezentirao štetnost utjecaja ovak­vog mirovinskog modela odnosno II. mirovinskog stupa po sigurnost isplate postojećih mirovina; po mi­rovine iz II. stupa budućim um­irovljenicima i to svima čija je plaća niža od tisuću eura neto te po pro­računsku ravnotežu, jer direktno utječe na povećanje državnog du­ga.

     Covjek koji milenja strane 

     Unatoč argumentima financijski lobisti počeli su uz podršku Ministra rada stvarati osnove kako bi se oja­čao II. mirovinski stup (bez obzira kako i na čiji teret) kroz: 

•     zahtjev za povećanjem doprino­sa za drugi stup sa 5 posto na naj­manje 7 posto do 10 posto; 

•     zahtjev da se svim osiguranici- ma kada steknu uvjete za mirovinu, bez obzira dali su uplaćivali 20 pos­to u I. mirovinski stup, izračunata mirovina poveća za 27 posto! 

     Prvi puta predsjednik HSU-a se u ime stranke jasno i transparentno izjasnio koju i kakvu politiku mirovin­skog sustava podržava. 

     Zar doista drži da sadašnjih 1,2 milijuna umirovljenika neće prepoz­nati, „pozdraviti i nagraditi” takav promijenjeni stav na predstojećim izborima? 

     Hrelja je ovim istupom preokrenuo politiku ove Stranke i njezinu legiti­maciju za predstavljanje umirovlje­ničke populacije. Na temelju samo ove dvije rečenice, padaju u vodu svi napori stranačkih čelnika ove Stran­ke, da opravdaju svoje „uspjehe” i spretnost koaliranja sa svim politič­kim opcijama prema, potrebi. Čijoj? Svojoj vlastitoj ili umirovljenika? 

     Dobro je da je ovakav stav izne­sen na vrijeme, kako bi sadašnji um­irovljenici mogli razmisliti i shvatiti tko i kako zastupa njihov interese, te sukladno tome odlučiti kome će po­kloniti svoj glas. 

     Salto mortale 

     Silvano Hrelja, predsjednik HSU- a, napravio salto mortale od svoga dojučerašnjeg stava vezano za II mirovinski stup ili bolje rečeno ve­zano za predstojeće parlamentarne izbore. Najnovijom izjavom Novom listu u potpunosti otklanja svoj do­jučerašnji stav u odnosu na II. stup, pa je priklanjanjem modelu koji zastupa bankarski lobi, izgubio kredibilitet i moralni integritet. 

     Teza koju Hrelja danas ističe (ju­čer je govorio potpuno suprotno) da se treba boriti za buduće umirovlje­nike, pri čemu nije rekao da II. stup daje višu mirovinu od prvog stupa samo za one koji danas imaju plaću preko 1000 eura. Njegova je izjava da je bolje zaduživati se kod miro­vinskih fondova pri bankama, nego se zaduživati na svjetskom tržištu kapitala, jer, kao, novac ostaje na računu hrvatskih građana. Nije re­kao ili ne zna kakva je cijena ovog zaduživanja. Danas se Hrvatska za­dužuje tri puta skuplje kod Fondova nego što je cijena kapitala na svjet­skom tržištu. 

     A kad se moguće ukidanje ili zamrzavanje drugog stupa odjed­nom naziva nasrtajem na privatnu imovinu, jasno je da je to populistič­ka floskula bankarske industrije, ne­točna već zbog toga što je drugi stup nastao oduzimanjem pet posto iz javnog prvog stupa. Čiji to novac onda vrte? 

     I, na posljetku, koga predstavlja Silvano Hrelja? 

Piše: Ivo Marjanović, predsjednik Odbora SUH-a za mirovinska prava