UVODNA RIJEČ

Povratak u doba nestašica

Piše: Igor Knežević

     Svi umirovljenici još se sjećaju vremena socijalizma kada su zbog nestašice goriva jedan dan smjeli voziti samo automobile s parnim, a drugi dan s neparnim brojem tablica. Ili kad u trgovinama nije bilo banana, toalet papira i mnogih drugih proizvoda, što je često bila posljedica zamrzavanja cijena. Takav slučaj je danas u Kini, gdje su unatoč visokom rastu cijene ugljena, komunističke vlasti odlučile to­talno zamrznuti cijene struje za građane, te je posljedično došlo do nestašice i redukcija struje u dvije trećine kineskih provincija.

     Čeka li i nas scenarij tapkanja u mraku i paljenja svijeća ili hodanja po kući s dekama preko leđa jer nam ne radi grijanje? Možda se neki sjećaju i kad su kao djeca satima s roditeljima igrali,,gore-dolje", kako bi se ugrijali. Ovakav kineski scenarij vrlo vjerojatno nećemo doživjeti. Ali posljedice povećanja cijena za one najugroženije - umirovljenike, bit će slične. HEP naime predlaže povećanje cijene struje za 58 posto, a opskrbljivači plinom najavljuju da će od 1. travnja podići cijene od 59 do 86 posto, iako Vlada za sada uporno odbija tako visoke postotke rasta. Mnoge će taj cjenovni udar dodatno osiromašiti, zbog čega se od vlasti očekuje da mjerama ublaži najavljujuća poskupljenja struje i plina i njihove posljedice.

      Cijene većine proizvoda, pa tako i hrane na koju umirovljenici troše najveći dio svog budžeta, su i ovako zbog poskupljenja energenata u svijetu otišle jako gore, a poskupljenjem računa za struju i plin samo se stavlja „točka na i". Većina umirovljenika neće se moći ni grijati ni hladiti, ali ni hraniti. Usklađivanje mirovina ne prati dovoljno ni rast cijena, niti rast plaća, pa nam samo ostaje nada da će Vlada pronaći mehanizme kojima će ograničiti ovaj rast cijena.

     Ministar gospodarstva najavljuje smanjivanje PDV-a na energente kao jednu od mjera za spas. Eto, gle čuda, sada se PDV može smanjivati kad su svi ugroženi, a kad 700 tisuća umirovljenika živi godinama ispod linije siromaštva od 2.927 kuna, to nije razlog da im se umanje računi ili povećaju mirovine. Iako su najbrojnija dobna skupina, starije osobe nisu toliko zanimljive vladajućima, što su, ruku na srce, i sami dijelom krivi, jer se unatoč velikom glasačkom potencijalu, nikad nisu uspjeli ujediniti za vlastitu dobrobit. Dakako, to ne amnestira ni Vladu.

     Nerealno je očekivati da će Vlada uspjeti značajnije spriječiti rast svih cijena, tako da će se umirovljenici i ostali siromasi morati poslužiti starim dobrim trikovima - vlastita redukcija struje i zavrtanje ventila na radijatorima, posjećivanje susjeda koji imaju upaljeno grijanje, vožnja u krug u sredstvima javnog prijevoza, hodanje po trgovinama i šoping centrima, dakako samo razgledavajući i grijući se, jer nemaju novca za kupnju.

      „Ponekad mislimo kako siromaštvo znači samo biti gladan, gol i beskućnik. Najveće siromaštvo je kad si nepoželjan, nevoljen i nikog nije briga za tebe", mudra je misao Majke Tereze, koja se nažalost često ocrtava u našem društvu, jer su mnogi umirovljenici i starije osobe ostavljeni na milost i nemilost moderne otuđenosti čovjeka, kada često ni prvog susjeda nije briga kako ti je, a kamoli državu. Ne čudi stoga što su mnogi umirovljenici primorani dodatno raditi, bilo na crno ili ne, kopati po kontejnerima tražeći boce. Ne čudi ni činjenica da oko 40 posto svih samoubojstava u Hrvatskoj počine osobe starije od 65 godina. Njih, očito, nije za to briga...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

stajališta OSOBNI STAV 

Hrelja: čovjek s dva stava 

     Na internetskoj stranici Hrvatske stranke umirovljenika (HSU) od 7. srpnja 2015. godine, a povodom sastanka predsjednika HSU-a Sil- vana Hrelje i predsjednice HUP-a Gordane Deranja, objavljeno je no­vo, posve izmijenjeno stajalište HSU-a, pa su valjda sva prethodna stajališta brzo brisali sa stranica. 

     „U mirovinskom sustavu nema po­puštanja, riječ je o pravima koja su stvarana desetljećima uplatama do­prinosa i prioritet HSU-a je obrana tih prava”, rekao je predsjednik HSU Silvano Hrelja u uvodnom izlaganju i dodao, da u Hrvatskoj imamo jedan od najnižih postotaka izdvajanja za I. mirovinski stup u Europi. 

     „Kada je riječ o sudbini II. mirovin­skog stupa HSU je protiv zamrzava­nja ili nacionalizacije jer smatramo da bi to bilo loše za buduće um­irovljenike”, naglasio je Hrelja uz opasku da II. stup još uvijek nije is­punio očekivanja jer mirovinski fon­dovi nisu postali institucionalni in­vestitori. 

     Analizom izrečenoga može se zaključiti da će se HSU boriti da, ka­ko kažu, „u mirovinskom sustavu ne­ma popuštanja, jer je riječ o pravima koja su stvarana desetljećima upla­tama doprinosa”, te nastavno dodao da „u Hrvatskoj imamo jedan od naj­nižih postotaka izdvajanja za I. miro­vinski stup u Europi.” 

     A što to zapravo znači? 

     To je obrana postojećeg stanja u I. mirovinskom stupu (obrana izdva­janja za I. mirovinski stup 15 posto), kao i implicitna suglasnost   HSU-a da Hrvatska ima najnižu stopu izdvaja­nja u Europi. Naime, nije predložio njezino povećanje. 

     Kada govori o sudbini II. mirovin­skog stupa, čini se da Predsjednika HSU-a više brinu budući umirovlje­nici nego postojeći, koje formalno predstavlja u zastupničkom domu i bere visoka primanja iz različitih iz­vora. 

     Ovaj stav je čudan jer je poznato da se gotovo svi osiguranici koji su do sada ostvarili pravo na mirovinu opredijelili za povrat u I. mirovinski stup. Upravo HSU je nekoliko puta javno isticao kako su mirovine iz dru­gog stupa toliko niske, da su upravo oni inicirali zakonsku mogućnost po­vrata u I. mirovinski stup. 

     Pametni su odustali 

     Poznato je da je model mirovin­skog sustava koji je u Hrvatskoj zaživio 2002. godine, model kojeg je nametnula Svjetska banka i MMF, da je to sustav kojeg su i neke dru­ge zemlje preuzele, ali i od njega odustale (Poljska, Slovačka, Mađ­arska) ili su prihvatile dobrovoljni drugi stup (Slovenija, Češka), a mnoge su ga zamrznule (Letonija, Litva, Estonija, Rumunjska). Poka­zalo se da je taj model preskup i ne­povoljan za zaposlene s plaćama nižim od tisuću eura neto; da su ad- ministracijski troškovi previsoki, a tranzicijski troškovi pretežak teret za javne financije. 

     U svim raspravama argumentima su se sukobljavale dvije struje: jedna financijska (uz podršku ministra ra­da) koja podržava i promovira II. mirovinski stup i druga struja (sindi­kati i pojedini akademski stručnjaci) koja argumentirano odbija II. miro­vinski stup kao neprihvatljiv i neodrž­ivi model. 

     Na tim stručnim raspravama uvi­jek su sudjelovali i predstavnici Hr­vatske stranke umirovljenika. Iz nji­hovih rasprava i javnih nastupa bilo je razvidno da prihvaćaju argumen­te protivnika II. mirovinskog stupa, kao skupog, nesigurnog i nepredvi- divog. 

     Sindikat umirovljenika Hrvatske stalno prati kretanja u mirovinskom sustavu te je još na Okruglom sto­lu organiziranom 15. 12. 2013. u suradnji s Hrvatskim laburistima, prezentirao štetnost utjecaja ovak­vog mirovinskog modela odnosno II. mirovinskog stupa po sigurnost isplate postojećih mirovina; po mi­rovine iz II. stupa budućim um­irovljenicima i to svima čija je plaća niža od tisuću eura neto te po pro­računsku ravnotežu, jer direktno utječe na povećanje državnog du­ga.

     Covjek koji milenja strane 

     Unatoč argumentima financijski lobisti počeli su uz podršku Ministra rada stvarati osnove kako bi se oja­čao II. mirovinski stup (bez obzira kako i na čiji teret) kroz: 

•     zahtjev za povećanjem doprino­sa za drugi stup sa 5 posto na naj­manje 7 posto do 10 posto; 

•     zahtjev da se svim osiguranici- ma kada steknu uvjete za mirovinu, bez obzira dali su uplaćivali 20 pos­to u I. mirovinski stup, izračunata mirovina poveća za 27 posto! 

     Prvi puta predsjednik HSU-a se u ime stranke jasno i transparentno izjasnio koju i kakvu politiku mirovin­skog sustava podržava. 

     Zar doista drži da sadašnjih 1,2 milijuna umirovljenika neće prepoz­nati, „pozdraviti i nagraditi” takav promijenjeni stav na predstojećim izborima? 

     Hrelja je ovim istupom preokrenuo politiku ove Stranke i njezinu legiti­maciju za predstavljanje umirovlje­ničke populacije. Na temelju samo ove dvije rečenice, padaju u vodu svi napori stranačkih čelnika ove Stran­ke, da opravdaju svoje „uspjehe” i spretnost koaliranja sa svim politič­kim opcijama prema, potrebi. Čijoj? Svojoj vlastitoj ili umirovljenika? 

     Dobro je da je ovakav stav izne­sen na vrijeme, kako bi sadašnji um­irovljenici mogli razmisliti i shvatiti tko i kako zastupa njihov interese, te sukladno tome odlučiti kome će po­kloniti svoj glas. 

     Salto mortale 

     Silvano Hrelja, predsjednik HSU- a, napravio salto mortale od svoga dojučerašnjeg stava vezano za II mirovinski stup ili bolje rečeno ve­zano za predstojeće parlamentarne izbore. Najnovijom izjavom Novom listu u potpunosti otklanja svoj do­jučerašnji stav u odnosu na II. stup, pa je priklanjanjem modelu koji zastupa bankarski lobi, izgubio kredibilitet i moralni integritet. 

     Teza koju Hrelja danas ističe (ju­čer je govorio potpuno suprotno) da se treba boriti za buduće umirovlje­nike, pri čemu nije rekao da II. stup daje višu mirovinu od prvog stupa samo za one koji danas imaju plaću preko 1000 eura. Njegova je izjava da je bolje zaduživati se kod miro­vinskih fondova pri bankama, nego se zaduživati na svjetskom tržištu kapitala, jer, kao, novac ostaje na računu hrvatskih građana. Nije re­kao ili ne zna kakva je cijena ovog zaduživanja. Danas se Hrvatska za­dužuje tri puta skuplje kod Fondova nego što je cijena kapitala na svjet­skom tržištu. 

     A kad se moguće ukidanje ili zamrzavanje drugog stupa odjed­nom naziva nasrtajem na privatnu imovinu, jasno je da je to populistič­ka floskula bankarske industrije, ne­točna već zbog toga što je drugi stup nastao oduzimanjem pet posto iz javnog prvog stupa. Čiji to novac onda vrte? 

     I, na posljetku, koga predstavlja Silvano Hrelja? 

Piše: Ivo Marjanović, predsjednik Odbora SUH-a za mirovinska prava