UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 Zaustaviti socijalnu recesiju 

     Sedmi kongres Ferpe/Europ- ske federacije umirovljenika i sta­rijih osoba održan je od 9.-11. ruj­na u Budimpešti, a Sindikat um­irovljenika Hrvatske, jednu od najstarijih članica te europske or­ganizacije, predstavljali su pred­sjednica Jasna A. Petrović i pot­predsjednik Vladimir Buršić. Za govornicom se izmijenilo tristoti­njak delegata razotkrivajući istinu o položaju umirovljenika, te su promišljali rješenja. 

     Skup su pozdravili Katalin No­vak, mađarska državna tajnica odgovorna za mlade i obitelj, ujedno i potpredsjednica Vijeća za starije građane, koja je prezen­tirajući politiku spram starijih, posredno odgovorila kako to da je Mađarska EU zemlja koja ima sa­mo 5 posto siromašnih u skupini starijih od 65 godina, dok ih je npr. u Hrvatskoj čak 25 posto. Mađarske kolege su u funkciji do­maćina iskoristili priliku prikazati svoj sustav skrbi, nakon čega je uslijedio izvještaj generalnog taj­nika Ferpe na odlasku, Bruna Costantinija, o aktivnostima. 

     Aktivni i umirovljeni radnici - ujedinjeni 

     Četiri godine aktivnosti su se fokusirale na posljedice recesije i narušavanje socijalnih prava svih građana Europe. Ferpa je poku­šala pokrenuti tzv. narodnu inici­jativu za prikupljanje više od mili­jun potpisa temeljem kojih bi se zatražilo donošenje direktive i po­litika o dugoročnost skrbi. Na ža­lost, Europska komisija je odbila tu inicijativu, navodno iz pravno- formalnih razloga. Costantini od­lazi zadovoljan radom, ali ne i postignutim, osobito uz odnosima s ETUC/Europskom sindikalnom konfederacijom. 

     Cara Cantone, donedavna predsjednica talijanskog sindikata umirovljenika SPI-CGIL koji ima tri milijuna članova, predstavila se kao kandidatkinja za generalnu tajnicu Ferpe strateški program. Na prvom se mjestu našla potre­ba za snažnijim povezivanjem Ferpe „jer socijalni i ekonomski faktori poput starenja populacije te željeno blagostanje u Europi ujedinjuju u borbi aktivne i um­irovljene radnike, mlade i stare, u bliskom partnerstvu sa sindikal­nim inicijativama za oživotvorenje Europskog socijalnog modela.“ Obratila se nazočnom budućem generalnom tajniku Europske sin­dikalne konfederacije s provoka­tivnim pozivom da ne podcijeni značenje pitanja koje artikulira Ferpa. 

     Hoćemo bolju Europu za umirovljenike 

     „Ne možemo dopustiti da 70 godina mira i težak rad na gradnji ujedinjenih zemalja Europe pro­padne zbog nekapacitiranost ak­tualnih europskih i nacionalnih vlasti da izgrade novi plan zajed­ništva temeljen na solidarnosti" - naglasila je Cantone. Zato, ocje­njuje, treba što prije ići na dopune europskog Ustava, gdje bi se transparentno definirala prava njezinih građana: pravila i vrijed­nost, prava i obveze, solidarnost i jednakopravnost, sloboda i demo­kracija. Od Europe očekuje isto- treni odgovor na taj iznimni iza­zov. Ferpa će stoga raditi na po­velji prava za starije osobe, koja bi trebala pomoći da dobijemo bolju Europu za tu ranjivu skupi­nu. Europu kvalitetnog zdravstva, dobrih javnih servisa, adekvatnih mirovina, zaštite od siromaštva, socijalnog blagostanja. S tim cil­jem Ferpa mora krenuti snažnije u dva pravca: prema Europskoj sin­dikalnoj konfederaciji, ali i prema svim nacionalnim sindikalnim centralama koje moraju poricati i vrednovati svoje sindikate um­irovljenika. 

     Stoga je Cantone zaključila ka­ko to znači zahtjev za punim priz­nanjem Ferpe unutar europskog sindikalnog pokreta, osnivanje sindikata umirovljenika u svima zemljama gdje to još nije učinje­no, te graditi savezništva um­irovljenih i aktivnih radnika za do­brobit svih. A da bi to uspjela, i Ferpa mora sebe mijenjati, te oja­čati i statutarno i demokratski. 

     Za punu integraciju u ETUC 

     Luca Visentini, novi generalni tajnik ETUC/Europske sindikalne federacije dijelom je oduševio de­legate na Kongresu, a dijelom ih zabrinuo. Suglasni su s njegovom tvrdnjom kako se Europa ne suo­čava samo s ekonomskom i soci­jalnom krizom, već i s kulturnom i demokratskom. Pozdravili su i njegovu izjavu kako ETUC treba u potpunosti integrirati Ferpu, no podsjetio je da većina članica nije čak prihvatila da predstavnici sin­dikalnih sekcija mladih dobiju pu­no pravo glasa, kao što su to pos­tigle žene, pa će biti otpora i pu­nom statusu Ferpe. Takva izjava, kao i pitanje da li sve sindikalne središnjice plaćaju Ferpi članari­nu i za umirovljene članove nacio­nalnih sindikata umirovljenika, izazvala je glasno romorenje u dvorani. 

     Nakon burnih rasprava za službenom govornicom, ali još vi­še u kuloarima, trodnevni rad kon­gresa je priveden kraju usvaja­njem strateške Rezolucije „Dina­mički sindikati posvećeni osigura­nju prava na život i starenje s dostojanstvom“. 

     U poglavlju „Za bolju Europu za starije" naglašava se kako sto­tinu milijuna Europljana živi u si­romaštvu i s niskom kvalitetom ži­vota, i to kao posljedicu tome što su vlade članice uvele mjere šted­nje i započele rezati socijalne bu­džete, što su zaboravile da su umirovljeni i stariji ljudi dali iznim­no vrijedne doprinose društve­nom, građanskom, kulturnom i ekonomskom životu Europe. 

     Pogrešan fokus europskih vlada 

     „Uslijed mjera štednje došlo je do katastrofalnog porasta neza­poslenosti mladih, ali i starih, a zbog podizanja dobi za umirovlje­nje mnogi su izloženi riziku da na nesigurnom tržištu ostanu bez posla i prihoda sve do stjecanja prava na mirovinu. Strategija štednje ima negativne posljedice na politike zdravstvene zašite /poskupljenje usluga, smanjen broj bolničkih kreveta i osoblja), pa osiromašeni stari ljudi sve češ­će ne mogu platiti potrebnu pre­ventivnu i primarnu zaštitu. Pro­gres nije samo zaustavljen, već idemo unatrag. Mirovine su u ne­kim zemljama smanjenje, režu se sva socijalna davanja, te se po­goršavaju životni uvjeti starijih osoba s nižim prihodima. K tome, rast siromaštva i smanjivanje drž­avne potpore jačaju osjećaj mar- ginalizacije.“ - naglašava se u Re­zoluciji. 

     Ferpa optužuje kako je fokus europskih vlada usmjeren na re­zanje javnih deficita i pokrivanje gubitaka javnog sektora, a poslje­dice takvih politika štednje su ras­tuće nejednakosti, strukturalna nezaposlenosti, jačanje populis­tičkih pokreta i ljudske patnje Ferpa, kao snažan i djelotvo­ran europski sindikat unatoč iza­zovnom okruženju, nakon 22 go­dine postojanja još uvijek nije postigla puno priznanje unutar ETUC-a, posebno što se tiče pra­va na glas, te će to biti jedan od prioriteta. Pri tom se bilježi kako Europska komisija i Parlament sve više priznaju djelovanje ove organizacije koja igra ključnu ulo­gu u europskom civilnom društvu, kako zbog četrdeset članica iz 21 zemlje, tako i svojom borbenošću i pripadnošću sindikalnom pokre­tu. 

Protiv privatizacije sustava socijalne sigurnosti 

     Ferpa se, naglašava se u Re­zoluciji, bori i protiv euroskepticiz- ma, te želi Europu koja približava ljude i ujedinjuje ih, Europu soli­darnosti za sve dobne skupine i grupe. Prioriteti Ferpe su stvara­nje nove Europe koja će označiti kraj monopola financijskih tržišta; zajednice s visokokvalitetnim i dostupnim javnim servisima; Fer- pa traži da se starijima omogući život u dostojanstvu i pravo aktiv­nog sudjelovanja u društvenom životu gdje i dalje mogu davati svoj doprinos. 

     Najvažnije je donijeti ambicioz­niju europsku socijalnu politiku, posebno stoga što 120 milijuna Europljana živi u riziku od siro­maštva. Izgleda da je Strategija Europa 2020 zaboravljena, iako je postavila važne ciljeve. Stoga hit­no treba podići mirovine kako bi ojačala potrošačka moć um­irovljenika i time potpomogao po­ticaj oporavku europskih nacio­nalnih ekonomija. 

     Ferpa je oštro protiv privatiza­cije socijalne sigurnosti i špekula- tivnih rizika te smatra kako zastra­šujući trend privatizacije socijalne sigurnosti vodi stvaranju različitih razina ponuda za bogate i za siro­mašne, a ne sustava kreiranog na osnovu potreba pojedinca. 

     Rezanje mirovina - rizik siro­maštva 

     Rizik siromaštva pojačavaju različiti faktori, a i podizanje dobi za umirovljenje unatoč sve češ­ćem prekarnom radu, te iako je jasno da jedno i drugo ne idu za­jedno. Postroženi kriteriji za stje­canje prava na mirovinu također vode siromaštvu, a rastuća frag­mentacija radne karijera i propust da se u mirovinama u obzir uzi­maju prekidi karijere zbog podiza­nja djeteta, ugrožavaju osobito žene. 

     Zamrzavanje ili čak rezanje mi­rovina, uz istodobni porast cijena stanovanja, energenata i komu­nalnih troškova, također pojača­vaju rizik siromašenja. Naročito je važno zaštititi one koji su izgubili pokretnost i nezavisnost i ovise o različitim, često skupim, sustavi­ma dugoročne skrbi, te zaustaviti jačanje da se taj teret usmjerava na obitelj, jer to mora biti i ostati društvena odgovornost. 

     Stari izvan javne skrbi osjećaju se često osamljeni, napušteni, za­nemareni i čak zlostavljani. Po­rast nasilja i iskorištavanja starijih je danas svakodnevna pojava. 

     Ferpa traži da se zaustavi so­cijalna recesija, ključna je poruka Rezolucije. A kraju VII. Kongresa izglasane su i Rezolucija i nova generalna tajnica Carla Cantone. Sve u vjeri snažnijeg pritiska na europske vladajuće strukture i bo­ljeg života za starije. Ta bolja Eu­ropa trebala bi donijeti odluku i o zajedničkoj minimalnoj plaći, ali i zajedničkoj minimalnoj mirovini, ma koliko to zvučalo u ovom tre­nutku neostvarivo ili čak revolu­cionarno. (J. A. Petrović)

 

 

Hrvatski delegati s novoizabranom generalnom tajnicom Carlom Cantone i bivšim predsjednikom Ferpe Wernerom Thumom