UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Umirovljenici traže broj ministrovog tekućeg računa .. .da bi mu vratili „usklađenih" 5 kuna! 

     15. rujna 2015. godine u Ministarstvu rada i mirovinskog sustava održana je 20. sjednica Nacionalnog vijeća za umirovlje­nike i starije osobe, vjerojatno i zadnja u ovom mandatu. Slabiji odaziv je zasigurno i posljedica kratkog roka sazivanja sjedni­ce, koja je trebala podržati odluku o nači­nu upotrebe preostalog novca iz Um­irovljeničkog fonda uoči sjednice Vlade RH što se održavala istoga dana. Iako je to bila tek druga točka uzbudljive sjednice Nacionalnog vijeća, nije mala odgovornost sudjelovati u raspravi o tomu kako raspo­rediti 190 milijuna kuna preostalih u fondu iz kojeg je vršen povrat duga. Predstavni­ci SUH-a su izjavili da drže neozbiljnim što je čelnik Hrvatske stranke umirovljenika unaprijed najavio kako će se isplatiti bož­ićnica, jer se tako stvara dojam populistič­kog poteza. Ipak, SUH podržava isplatu jednokratnog dodatka na mirovinu. Očeki­valo se da će se na Nacionalnom vijeću saznati o socijalnim kriterijima dodjele tog dodatka, ali nisu do kraja utvrđeni, te bi ot­prilike oni s najnižim mirovinama dobili 350 kuna, a s višima oko 100 kuna. 

     Sramotno usklađivanje 

     No kad je riječ o stanju mirovinskog sustava, prvi je uzeo riječ zamjenik pred­sjednice SUH-a Milan Tomičić, koji je ru­jansko usklađivanje mirovina nazvao sra­motnim te zamolio ministra Mrsića da mu da broj svog tekućeg računa, jer su mno­gi umirovljenici u svojim pozivima izraža­vali namjeru da svojih 4-6 kuna povećane mirovine uplate na njegov račun. Ministar je, pak, ponosno kazao kako za razliku prethodne vlade, mirovine nisu bile zam­rznute, već su usklađivane. Ponosi se i starosnom mirovinom bez penalizacije za one sa 41 godinom radnog staža i 60 go­dina života, te sa 3108 umirovljenika koji su se zaposlili na četiri sata. Uspjehom vlade smatra i osnivanje jedinstvenog Za­voda za vještačenje, te novu formulu izra­čuna mirovine. Na posljetku, uspjeli su, kaže, srediti nered pa sad umrli ne dobi­vaju mirovine. Iskoristio je prigodu najavi­ti kako treba povisiti doprinose za drugi mirovinski stup, ali, ovaj put ne oduzima­njem od javnog prvog mirovinskog stupa, već dodatnim doprinosima poslodavaca. 

Gdje je nestao novac? 

     Što reći na takve ružičaste ministrove očale? Predsjednica SUH-a Jasna A. Pe- trović je, uz brojne glasne prekide minis­tra, ocijenila kako je taj ministar u ovom mandatu doveo većinu umirovljenika do siromaštva te smo tako treći na vrhu EU ljestvice; da je relativna vrijednost mirovi­na pala ispod granice međunarodnih standarda te su mirovine vrlo niske i stvarno jesu bile zamrznute jer nisu us­klađivane dvije i pol godine, a ovo zadnje usklađivanje je sramotno. Naglasila je i da nikakvih ozbiljnih reformi nije bilo. Vruća rasprava i visoki tonovi nisu zapri­ječili sudionike na umirovljeničkoj strani - i predstavnika Matice umirovljenika i Ko­ordinacije umirovljeničkih zajednica - da izraze nezadovoljstvo niskim i neusklađi- vanim mirovinama. 

     Pod „razno“ ministar je odlučio kratko objasniti svoje (ne)postupanje glede pre­varenih i oštećenih umirovljenika za koje su njihove firme uplatile novac u Royal, koji je preuzeo obvezu doživotno im is­plaćivati dogovorene benefite. Kako je Royal zapravo poduzeće, a ne mirovinski fond, nije posve jasno tko je nadležan za taj slučaj, no sva preuzimanja od strane Vlade nisu moguća dok se ne izvrši revi­zija i dubinski nadzor Royala, kako bi se vidjelo gdje je nestao novac. HZMO ne bi mogao biti isplatitelj jer nije riječ o miro­vinskoj štednji, a k tome se čuje da Royal pokušava postići predstečajnu nagodbu. Žrtve su 3860 umirovljenika kojima već dvije godine Royal ne isplaćuje dogovo­rene dodatke. Vrijeme izmiče, izbori su pred vratima, pa će sve vjerojatno završi­ti na sudovima. 

     Na kraju nije bilo razlika u mišljenjima o potrebi da i u sljedećem mandatu vlade Nacionalno vijeće za umirovljenike nasta­vi djelovati, jer je ipak omogućilo aktivno sudjelovanje u procesu odlučivanja.