UVODNA RIJEČ

Kad si siguran i kad te nije strah

     Zašto su dvije najveće hrvatske umirovljeničke udruge, Sindikat umirovljenika Hrvatske i Matica umirovljenika Hrvatske, uputile čestitke Andreju Plenkoviću povodom pobjede HDZ-a na parlamentarnim izborima? Ne samo iz pri­stojnosti, već zato jer je iskustvo s Premijerom-Građevinom iz 2015. duboko ostalo u memoriji ovog naroda, ali ne kao pošalica uz kavu, već kao bolni osjećaj nesigurnosti.

     Nije bitno jesu li starije osobe diljem Hrvatske masovno dale svoje povjerenje upravo Plenkoviću, a jesu. Nije bitno niti je li njegov prosječni glasač nižeg obrazovanja, gdje je svaki deveti završio tek osnovnu školu, a jedva 26 posto ih ima fakultet, a baš je tako. Nije bitno je li u Sabor s njihove liste ušlo samo 9 žena od 66 sabornika, iako je sve to bitno. Najbitnije je da je    Hrvatska nasuprot strahu birala - sigurnost. HDZ nije samo odglumio predizbornu kampanju „Sigurna Hrvatska", već nam je svima ponudio kontinuitet, stabilnost i sigurnost. Vlada će biti formirana „preko noći", bez navlačenja i odugovlačenja, tr­govanja i korupcije na javnoj trpezi. To je ono što je pobijedilo sve druge stranke: taj osjećaj kad si siguran i kad te nije strah.

     Tek je iz rezultata ovih izbora moguće iščitati koliko je straha u narod unijela retorika Domoljubnog pokreta i dijelom Mosta, koliko su istupi Hasanbegovića, Glasnovića i Zekanovića i Ruže Tomašić, pa onda i Škore i Raspudića o silovanim ženama i po­bačaju, unijeli gađenja i nemira u duše građana. I tek je sada posve jasno da nije narod glasao za HDZ zbog korone, već zbog želje za normalnom zemljom. Tu normalnost je u ovom trenutku jamčio samo HDZ.

     Točno je i da je 40 posto glasača SDP-a (Restart) starije od 60 godina, jer je tamo ponuđeni jelovnik bio ravan bakanalijama starih Rimljana. Kao da je ponuda za umirovljenike napuhavana jer su im na listama bila uglavnom stara, potrošena lica, pa su ispisali svoju listu želja.

     Tako je jedina umirovljenička čestitka otišla Plenkoviću. Po­bjednicima i treba čestitati. U čestitki je pisalo i da ih podsjećamo kako je udjel prosječne mirovine u prosječnoj plaći u RH pao ispod 38 posto, da više od polovice umirovljenika prima miro­vinu nižu od hrvatske linije siromaštva koja iznosi 2.485 kuna, da je previše kontejner-umirovljenika, poniženih i prevarenih.

     Izrazili smo nadu da će nova Vlada pronaći načina da po­veća mirovine i uvede pravednije usklađivanje s rastom plaća, a svakako bi trebalo uvesti i novi model obiteljskih mirovina. Zatražili smo prijenos vlasničkih prava nad domovima za starije i nemoćne na županije i Grad Zagreb i još puno toga što bi se trebalo naći na dnevnom redu savjetodavnog tijela Vlade, Na­cionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe. Jer sigurnost nije samo floskula. Sigurnost ima cijenu i vraća dostojanstvo i blagostanje. Najvažnije je pravovremeno se zaštititi od onih koji se hrane vašim osjećajima nesigurnosti. Upravo to su glasači učinili.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Umirovljenici traže broj ministrovog tekućeg računa .. .da bi mu vratili „usklađenih" 5 kuna! 

     15. rujna 2015. godine u Ministarstvu rada i mirovinskog sustava održana je 20. sjednica Nacionalnog vijeća za umirovlje­nike i starije osobe, vjerojatno i zadnja u ovom mandatu. Slabiji odaziv je zasigurno i posljedica kratkog roka sazivanja sjedni­ce, koja je trebala podržati odluku o nači­nu upotrebe preostalog novca iz Um­irovljeničkog fonda uoči sjednice Vlade RH što se održavala istoga dana. Iako je to bila tek druga točka uzbudljive sjednice Nacionalnog vijeća, nije mala odgovornost sudjelovati u raspravi o tomu kako raspo­rediti 190 milijuna kuna preostalih u fondu iz kojeg je vršen povrat duga. Predstavni­ci SUH-a su izjavili da drže neozbiljnim što je čelnik Hrvatske stranke umirovljenika unaprijed najavio kako će se isplatiti bož­ićnica, jer se tako stvara dojam populistič­kog poteza. Ipak, SUH podržava isplatu jednokratnog dodatka na mirovinu. Očeki­valo se da će se na Nacionalnom vijeću saznati o socijalnim kriterijima dodjele tog dodatka, ali nisu do kraja utvrđeni, te bi ot­prilike oni s najnižim mirovinama dobili 350 kuna, a s višima oko 100 kuna. 

     Sramotno usklađivanje 

     No kad je riječ o stanju mirovinskog sustava, prvi je uzeo riječ zamjenik pred­sjednice SUH-a Milan Tomičić, koji je ru­jansko usklađivanje mirovina nazvao sra­motnim te zamolio ministra Mrsića da mu da broj svog tekućeg računa, jer su mno­gi umirovljenici u svojim pozivima izraža­vali namjeru da svojih 4-6 kuna povećane mirovine uplate na njegov račun. Ministar je, pak, ponosno kazao kako za razliku prethodne vlade, mirovine nisu bile zam­rznute, već su usklađivane. Ponosi se i starosnom mirovinom bez penalizacije za one sa 41 godinom radnog staža i 60 go­dina života, te sa 3108 umirovljenika koji su se zaposlili na četiri sata. Uspjehom vlade smatra i osnivanje jedinstvenog Za­voda za vještačenje, te novu formulu izra­čuna mirovine. Na posljetku, uspjeli su, kaže, srediti nered pa sad umrli ne dobi­vaju mirovine. Iskoristio je prigodu najavi­ti kako treba povisiti doprinose za drugi mirovinski stup, ali, ovaj put ne oduzima­njem od javnog prvog mirovinskog stupa, već dodatnim doprinosima poslodavaca. 

Gdje je nestao novac? 

     Što reći na takve ružičaste ministrove očale? Predsjednica SUH-a Jasna A. Pe- trović je, uz brojne glasne prekide minis­tra, ocijenila kako je taj ministar u ovom mandatu doveo većinu umirovljenika do siromaštva te smo tako treći na vrhu EU ljestvice; da je relativna vrijednost mirovi­na pala ispod granice međunarodnih standarda te su mirovine vrlo niske i stvarno jesu bile zamrznute jer nisu us­klađivane dvije i pol godine, a ovo zadnje usklađivanje je sramotno. Naglasila je i da nikakvih ozbiljnih reformi nije bilo. Vruća rasprava i visoki tonovi nisu zapri­ječili sudionike na umirovljeničkoj strani - i predstavnika Matice umirovljenika i Ko­ordinacije umirovljeničkih zajednica - da izraze nezadovoljstvo niskim i neusklađi- vanim mirovinama. 

     Pod „razno“ ministar je odlučio kratko objasniti svoje (ne)postupanje glede pre­varenih i oštećenih umirovljenika za koje su njihove firme uplatile novac u Royal, koji je preuzeo obvezu doživotno im is­plaćivati dogovorene benefite. Kako je Royal zapravo poduzeće, a ne mirovinski fond, nije posve jasno tko je nadležan za taj slučaj, no sva preuzimanja od strane Vlade nisu moguća dok se ne izvrši revi­zija i dubinski nadzor Royala, kako bi se vidjelo gdje je nestao novac. HZMO ne bi mogao biti isplatitelj jer nije riječ o miro­vinskoj štednji, a k tome se čuje da Royal pokušava postići predstečajnu nagodbu. Žrtve su 3860 umirovljenika kojima već dvije godine Royal ne isplaćuje dogovo­rene dodatke. Vrijeme izmiče, izbori su pred vratima, pa će sve vjerojatno završi­ti na sudovima. 

     Na kraju nije bilo razlika u mišljenjima o potrebi da i u sljedećem mandatu vlade Nacionalno vijeće za umirovljenike nasta­vi djelovati, jer je ipak omogućilo aktivno sudjelovanje u procesu odlučivanja.