UVODNA RIJEČ

Zemlja promatrača

Piše: Jasna A. Petrović

     Već godinama Sindikat umirovljenika Hrvatske ad­ministrira tematsku Facebook stranicu Pokret protiv siromaštva starijih osoba. Tamo dnevno „razgovara­mo" sa stotinama umirovljenika o različitim temama ve­zanima uz starije osobe. Tisuće komentara tjedno u vezi zanemarivanja starih, domova umirovljenika, prijevarama s ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju...

     Svi oni prolaze mukotrpni put od informacije, preko osvješćivanja, do uloge promatrača. Isprva, pričaju poput lutaka koje naši unutarnji valovi i vanjska zbivanja vrte u svojim filmovima u kojima ne osjećamo sebe i ne živimo iz sebe. Tako smo toliko poistovjećeni s onim što se doga­đa unutar i oko nas, da gubimo svaki tračak i iskru onoga tko mi uistinu jesmo, istovremeno misleći da smo ono što iskušavamo u i oko sebe. U tom virtualnom svijetu teško je prepoznati moć promatrača, ulogu svjedoka svoga vre­mena te katapultirati sebe iz svojevrsne hipnoze koja nas je kolektivno obuzela i postati promatrači koji imaju od­mak od samih sebe.

     Eto primjera s nacionalnom naknadom za starije od 65 godina. Nezgrapna politička odluka nazvati to u po­četku nacionalnom mirovinom, donijela je brojne šumo­ve u eteru. Ako je mirovina, onda kako mirovinu mogu dobiti oni koji nisu radili i plaćali doprinose. Ako je miro­vina, onda ide iz mirovinskog fonda, onda je to krađa u ime neradnika. U toj priči soli dodaje i jedina parlamen­tarna umirovljenička stranka koja tvrdi kako treba uvesti imovinski cenzus, jer će u protivnome baš tih 800 kuna po siromahu, uglavnom ženi, dobiti bogataši s vilama i bazenima.

     I gle, kad im kažete da to nije mirovina, već socijalna potpora kakva postoji u više od stotinu zemalja u svije­tu, da ide iz državnog budžeta, a ne iz mirovinskog fonda, onda kažu da lažete i pogodujete vladajućima. Kao da su zaboravili od vlastitog siromaštva i poniženosti prepozna­ti još veće siromahe. Kao da ih obuzima opsesija i jal vlasti­tom nemoći. Ne postavljaju pitanje iz rakursa promatrača: nije problem što će netko potrebit dobiti pomoć koja mu može omogućiti da barem plaća struju, već je problem što oni sami imaju mizerne mirovine. Tako stvarnost pli­va u očaju samopercepcije vlastite bijede pa pogubljeni u mislima i emocijama, robotiziramo svoje reakcije, koje nas mahom drže u zoni destruktivnog raspoloženja i ma­lodušnosti. Tako sve postaje negativno i zlonamjerno, nepravedno i zamućeno, dok nezadovoljstvo buja do raz­mjera gubitka konstruktivne stvarnosti.

     Među hipnotiziranosti očajem većina komentira kako su za svoje sitne mirovine radili „bez veze", a, primjerice, Slavonac Dragan Džoić kaže: „Ma to je samo za uhljebe. Opet će dobit oni što imaju i previše, a stvarni ljudi koji ne­maju neće ni dobiti." I onda se na stotinu njih pojavi rari- tetni komentar Riječanke Nevenke Licul koja kratko kaže: „Groznih li komentara. Nije problem 800 kn za siromahe, već visina penzije. Pa tako napišite." Tko je to dotakao dno, a tko je učinio promatrački odmak i prepoznao problem? Tko je shvatio da dati siromašnima, ne znači oduzeti oni­ma malo manje siromašnima? Tko je prepoznao da ma­njak promatračkog rakursa rađa jal i još veći očaj i fikciju opće izloženosti ugrozi?

     Zaustavite se i recite možete li promijeniti lošu stvar­nost ako ju gledate samo crnim bojama. Neće li se i željela stvarnost pokazati kao crna i zamračena, a vi ćete izgubiti potencijal za utjecaj na promjene. Razmislite.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

SLOVENIJA: Sportski susreti slovenskih penzića

     U Škofji Loki su 19. lipnja u sportskoj dvorani Poden održani 10. Sportsko-rek- reativni susreti članova Sindikata um­irovljenika Slovenije (SUS), a tradicionalno je nazočan bio i predstavnik Sindikata um­irovljenika Hrvatske.

     Okupljanje sudionika i užina organizirani su do 9 sati, kada je započelo svečano ot­vorenje uz predstavnike lokalne zajednice. Sudionicima se obratio predsjednik Save­za slobodnih sindikata Slovenije Dušan Semolič, govoreći o gospodarskom i društ­venom stanju u Sloveniji, s posebnim osvr­tom na položaj umirovljenika koji je sve lo­šiji.

     SUH je i ove godine predstavlja pot­predsjednica Biserka Budigam koja je pre­nijela pozdrave i dobre želje umirovljenika Hrvatske i izrazila divljenje velikom uspje­hu slovenskih kolega koji uspijevaju održa­vati zajedničke sportske susrete već dese­tu godinu. „Mi u Hrvatskoj imamo daleko veći broj članova i prostorno smo raspros- tranjeniji, ali još nismo uspjeli organizirali takve susrete na razini države. Vjerujemo da ćemo iduće godine ipak uspjeti." - na­glasila je Budigam i zaželjela fer i sportsku borbu, te radost druženja sudionika.

     Susrete je otvorio uz prikladne pozdrav­ne riječi predsjednik SUS-a Konrad Breznik.

     Natjecanja su se održala u 6 disciplina i to: pikado, kuglanje (viseća kuglana), boćanje, stolni tenis, streljaštvo i šah. U svakoj disci­plini natjecale su se posebno ženske i muš­ke ekipe (osim u šahu), a broj takmičara je varirao od najmanje troje u ženskoj ekipi u streljaštvu i stolnom tenisu, pa do 25 muš­kih u pikadu. Natjecanja su završila do 14 sati, ali rezultati su se obrađivali do 17 sati kada su podijeljeni pehari i medalje.

     U međuvremenu je organiziran ručak te druženje uz glazbu i pjesmu, a mnogi su i zaplesali. Za goste i članove SUS-a koji nisu sudjelovali u natjecanjima, or­ganiziran je posjet Loškom muzeju koji je suvremeni muzej koncipiran kao živahno interaktivno polje u kojem upoznajemo prošlost, razumijemo sadašnjost i učimo za budućnost. Otvoren je još 1939. godi­ne i nalazi se na tri lokacije.