UVODNA RIJEČ

Zemlja promatrača

Piše: Jasna A. Petrović

     Već godinama Sindikat umirovljenika Hrvatske ad­ministrira tematsku Facebook stranicu Pokret protiv siromaštva starijih osoba. Tamo dnevno „razgovara­mo" sa stotinama umirovljenika o različitim temama ve­zanima uz starije osobe. Tisuće komentara tjedno u vezi zanemarivanja starih, domova umirovljenika, prijevarama s ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju...

     Svi oni prolaze mukotrpni put od informacije, preko osvješćivanja, do uloge promatrača. Isprva, pričaju poput lutaka koje naši unutarnji valovi i vanjska zbivanja vrte u svojim filmovima u kojima ne osjećamo sebe i ne živimo iz sebe. Tako smo toliko poistovjećeni s onim što se doga­đa unutar i oko nas, da gubimo svaki tračak i iskru onoga tko mi uistinu jesmo, istovremeno misleći da smo ono što iskušavamo u i oko sebe. U tom virtualnom svijetu teško je prepoznati moć promatrača, ulogu svjedoka svoga vre­mena te katapultirati sebe iz svojevrsne hipnoze koja nas je kolektivno obuzela i postati promatrači koji imaju od­mak od samih sebe.

     Eto primjera s nacionalnom naknadom za starije od 65 godina. Nezgrapna politička odluka nazvati to u po­četku nacionalnom mirovinom, donijela je brojne šumo­ve u eteru. Ako je mirovina, onda kako mirovinu mogu dobiti oni koji nisu radili i plaćali doprinose. Ako je miro­vina, onda ide iz mirovinskog fonda, onda je to krađa u ime neradnika. U toj priči soli dodaje i jedina parlamen­tarna umirovljenička stranka koja tvrdi kako treba uvesti imovinski cenzus, jer će u protivnome baš tih 800 kuna po siromahu, uglavnom ženi, dobiti bogataši s vilama i bazenima.

     I gle, kad im kažete da to nije mirovina, već socijalna potpora kakva postoji u više od stotinu zemalja u svije­tu, da ide iz državnog budžeta, a ne iz mirovinskog fonda, onda kažu da lažete i pogodujete vladajućima. Kao da su zaboravili od vlastitog siromaštva i poniženosti prepozna­ti još veće siromahe. Kao da ih obuzima opsesija i jal vlasti­tom nemoći. Ne postavljaju pitanje iz rakursa promatrača: nije problem što će netko potrebit dobiti pomoć koja mu može omogućiti da barem plaća struju, već je problem što oni sami imaju mizerne mirovine. Tako stvarnost pli­va u očaju samopercepcije vlastite bijede pa pogubljeni u mislima i emocijama, robotiziramo svoje reakcije, koje nas mahom drže u zoni destruktivnog raspoloženja i ma­lodušnosti. Tako sve postaje negativno i zlonamjerno, nepravedno i zamućeno, dok nezadovoljstvo buja do raz­mjera gubitka konstruktivne stvarnosti.

     Među hipnotiziranosti očajem većina komentira kako su za svoje sitne mirovine radili „bez veze", a, primjerice, Slavonac Dragan Džoić kaže: „Ma to je samo za uhljebe. Opet će dobit oni što imaju i previše, a stvarni ljudi koji ne­maju neće ni dobiti." I onda se na stotinu njih pojavi rari- tetni komentar Riječanke Nevenke Licul koja kratko kaže: „Groznih li komentara. Nije problem 800 kn za siromahe, već visina penzije. Pa tako napišite." Tko je to dotakao dno, a tko je učinio promatrački odmak i prepoznao problem? Tko je shvatio da dati siromašnima, ne znači oduzeti oni­ma malo manje siromašnima? Tko je prepoznao da ma­njak promatračkog rakursa rađa jal i još veći očaj i fikciju opće izloženosti ugrozi?

     Zaustavite se i recite možete li promijeniti lošu stvar­nost ako ju gledate samo crnim bojama. Neće li se i željela stvarnost pokazati kao crna i zamračena, a vi ćete izgubiti potencijal za utjecaj na promjene. Razmislite.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Otvoreno pismo SUH-a ministru financija  Borisu Lalovcu:  

 

UKINITE DRUGI MIROVINSKI STUP! 

 

            Predstavnici Sindikata umirovljenika Hrvatske na 13. skupštini, održanoj 30.6.2015. godine u Zagrebu, odlučili su Vam poslati pismo, ponukani sve glasnijim pritiscima od strane bankarskog lobija da se prije kraja mandata ishodi još jedno „pražnjenje“ državnog proračuna u njihovu korist. Naime, traže da se dodatak na mirovinu prizna svim umirovljenicima, iako za to nema zakonskog i logičkog osnova. Time se do daljnjega nastoji stvoriti privid kako štednjom i u drugom mirovinskom stupu osiguranici neće imati bitno niže mirovine.  

            Poštovani gospodine Ministre, Sindikat umirovljenika Hrvatske odlučio je podsjetiti Vas na neke činjenice koje mogu zbiljski ugroziti egzistenciju umirovljeničke populacije. O tome smo upozoravali javnost putem tiskanih i elektronskih medija, resornog ministra gospodina Miranda Mrsića, bivšeg ministra financija, kao i ostale relevantne subjekte ovoga društva, od parlamentarnih stranaka, akademske zajednica, do brojnih stručnjaka. 

            Riječ je o  posljedicama  postojećeg modela mirovinskog sustava, koji je u primjeni od 1.1.2002. godine, „kopiranog“ od Svjetske banke kroz dva obavezna mirovinska stupa (I. stup utemeljen na međugeneracijskoj solidarnosti  u visini 15 posto od bruto plaće) i II. mirovinski stup utemeljenog na kapitaliziranoj štednji u visini 5 posto od bruto plaće osiguranika.  

            Sindikat umirovljenika Hrvatske pomno već više od jednog desetljeća prati rezultate  takvog promašenog sustava, kakav su napustile gotovo sve države EU u kojima je bio uveden – Poljska, Mađarska i Slovačka; zamrznule ga – Latvija, Letonija i Estonija ili su u startu izabrale dobrovoljni model poput Češke i Slovenije.  

            Stručnjaci i dužnosnici u svim tim zemljama zaključili su i javno obavijestili narod, unatoč pritiscima financijske industrije, kako II. mirovinski stup negativno utječe:

       -  na sigurnost  isplate mirovina postojećim umirovljenicima  

       -  na visinu i sigurnost mirovina budućih umirovljenika

       -  na državni proračun.

            Brinemo stoga, prvo, za mirovine postojećih umirovljenika (koji su svi mirovinu ostvarili uplatama doprinosa samo u prvi mirovinski stup i koji su uplaćivali 20 (i više!) posto u I. mirovinski stup. Od 2016. godine više neće biti osiguranika koji će izdvajati u prvi stup 20%, već će svi izdvajati samo 15 posto, a 5 posto oduzetih iz javnog stupa i preusmjerenih u mirovinske fondove pri bankama izdvajaju se na tzv. privatne račune. Želimo Vas informirati kako je prosječna mirovina novo umirovljenih u 2015. godini spala na samo 1.991 kunu ili 34,8 posto, a svaki je četvrti hrvatski građanin stariji od 65 godina – siromašan.

  •             Računice su jednostavne: iz doprinosa osiguranika primat će se za mirovine tek 19 do 20 milijarda kuna godišnje, a isplaćuje se 36 milijardi godišnje. Državni proračun bi, dakle, trebao krpati nedostajući dio potrebnog mirovinskog budžeta, među inim i 1,5 milijardi kuna umirovljenicima do najniže mirovine, za braniteljske mirovine, HVO, vojne službenike i namještenike  te ostalih 13 kategorija umirovljenika po posebnim propisima.                   -

                Drugo, posljedice mirovinskog sustava iz 2002. vidjele su se tek kada je prvi osiguranik stekao uvjete za mirovinu  iz I. i II. mirovinskog  stupa, koja mu je bila čak do 30% niža nego da je otišao u mirovinu samo temeljem doprinosa u I. stup. Tada se prišlo intervenciji na način da svaki osiguranik koji se dragovoljno opredijelio za I. i II. stup (osiguranici od 40 do 50 godina na dan 1.1.2002.) može izabrati hoće li ići u mirovinu samo po kriteriju I. stupa ili po kriteriju I. i II. stupa.

                Ne iznenađuje da su svi osiguranici koji su to mogli otišli u mirovinu po kriteriju I. stupa. Testirajući mirovine iz II. mirovinskog stupa za 30 i 40 godina ulaganja i kamata po metodologiji koju je objavila  Raiffeisen banka na svojoj web stranici, stručni tim SUH-a je izračunao kako se tek osiguranici s plaćom višom od 1.000€ plaće mogu nadati pristojnijoj mirovini, dok svi s primanjima nižima od prosječne plaće ostvariti će vrlo bijednu mirovinu nedostojnu čovjeka.

                Treće, utjecaj ovakvog stanja mirovinskog modela, s visokim tranzicijskim troškovima i do 1,6 posto BDP-a godišnje, uz recesiju i nedostatnu zaposlenost, nedisciplinu poreznih obveznika itd., poguban je za državni proračun, a time i za stanje javnog duga  je poguban. Jednostavnom matematikom je jasno kako se za mirovinu od 1.000 kuna, koju bi umirovljenik primao po navršenoj 65. godini života trebao bi uplatiti 300.000 kuna. S prosječnom plaćom to bi postigao tek nakon 88 godina rada. A kad bi se životni vijek toliko i produljio, sa 1.000 kuna mirovine, ne bi mogao preživjeti.

            Već 13 godina uplaćuje se 5% ili  5-6 milijardi kuna  manje u I. mirovinski stup; te ih se preusmjerava u II. privatni mirovinski fond. Kako bi pokrila taj minus, država se već 13 godina zadužuje kod tih istih fondova uz kamatu od 5 do 6 posto.  Na taj način fondovi su u 13 godina „zaradili“ oko 70 milijardi kuna, posuđujući državi novac koji ima je država – poklonila!

           Već 13 godina tolerira se isplata neto plaća, neisplata plaća, isplata na crno, isplata „ispod stola“ i slično. I usprkos takvom stanju, bankarski lobi koji nalazi na veliko razumijevanje ministra Mrsića, pod krinkom brige za buduće umirovljenike predlaže se da se uvede dodatak na izračunatu mirovinu (27%)  svim budućim umirovljenicima, bez obzira jesu li ili nisu  20% od svoje bruto plaće ulagali u I. mirovinski stup.

                Poštovani gospodine Ministre, poznato nam je kako će u vremenu do izbora biti sve više pritisaka od strane moćne financijske industrije, te se više ne biraju sredstva. Moć mirovinskih fondova u krilu banaka postaje opasna za ekonomski opstanak države, ali i demokratske vlasti. Mirovinski fondovi su postali sami sebi svrhom.

                Dužnost nam je javno reagirati, jer ovo je naša zemlja, pa predlažemo ono što su druge zemlje već učinile i ojačale svoju financijsku stabilnost, a ne, kako tvrdi bankarski sektor, uzrokovale financijski kolaps. Predlažemo i podržavamo stoga: 

  1. Ukinuti drugi mirovinski fond individualne kapitalizirane štednje (sada od oko 70 milijardi kuna), a sredstva prebaciti na državni proračun. Sve osiguranike vratiti u I. mirovinski stup, jer ih se ionako postupno vraća, naročito one koji imaju niska primanja ili beneficirani staž. Može se odlučiti i da se odluka žele li se vratiti u I. mirovinski stup prepusti osiguranicima, ali uz poštene računice. To će naročito prihvatiti svi koji rade za plaću na razini prosječne i niže plaće. Istodobno, oni koji žele štedjeti u drugom stupu, do njegove potpune reforme, neka dobrovoljno štede, a poslodavci također neka uplaćuju dodatne doprinose u dobrovoljni sustav za svoje radnike.
  2. Kao rezervnu varijantu spašavanja proračuna, smanjivanja javnog duga, te opstanka mirovinskog sustava, predlažemo da se II. stup suspendira najmanje do 2020. godine, do kada najdalje treba razraditi dopunski mirovinski sustav profesionalnih mirovina, po ugledu na zapadnoeuropske zemlje.
  3. Na posljetku, držimo da se odredbe o mirovinskom dodatku od 27 posto trebaju i dalje primjenjivati sukladno Zakonu o mirovinskom osiguranju  i Zakonu o dodatku na mirovinu (NN 114/11), a što znači da na taj dodatak imaju pravo samo osiguranici koji su ulagali 20 posto u I. mirovinski stup i ostvarili mirovinu iz I. mirovinskog stupa, odnosno da to pravo ne mogu koristiti umirovljenici s mješovitom štednjom u I. i II. mirovinski stup. 

        Ovom dopisu prilažemo i javni apel koji smo prije nekoliko dana uputili hrvatskom državnom vrhu, u nadi da ćete ga Vi i Vaši suradnici, pročitati, razmotriti, te pronaći moguća rješenja. Isisavanje iz hrvatskog mirovinskog fonda treba zaustaviti, jednako kao i kontinuirano siromašenje umirovljenika i starijih osoba. 

 

        U očekivanju Vašeg odgovora, s poštovanjem, 

 

                                                                             Sindikat umirovljenika Hrvatske: 

                                                                             Jasna A. Petrović, predsjednica SUH-a

                                                                 

 

FERPA